Izložba “Lik žene”

Predgovor i selekciju radova potpisuju mlade kustosice Saša Brkić i Lidija Butković. Na izložbi sudjeluje 25 umjetnika : Ana Androić Knežević, Aleksandar Bezinović, Milivoj Ćeran, Sonja Gašperov, Krešimira Gojanović, Marsela Hajdinjak-Kreč, Marijana Jelić, Irena Jukić Pranjić, Dragutin Dado Kovačević, Željka Mezić, Sven Nemet, Zrinka Ostović, Nenad Pantića, Darko Pavić-Dajka, Ljiljana Peharda Lončarić, David Peroš Bonnot, Frano Petruša, Sanja Pribić, Sanja Rešček, Hrvoje Ružić, Danijel Srdarev, Damir Steinfla, Igor Vilagoš, Krešimir Zimonić i Aleksandar Žiljak.

Intrigantna tema koja je umjetnike zaokupljala od pamtivijeka, navela je autorice da se pozabave vječnim pitanjem prikaza i različitih, višeslojnih uloga žena. Cilj izložbe bio je potaknuti autore da kroz svoja djela izraze stavove o različitim položajima žene u društvu, kroz povijest i danas, i eventualno pokazati razliku (ako postoji) u muškom i ženskom pristupu ovoj temi ( Ž. Mezić). Koncepcija izložbe smišljeno je postavljena maksimalno široko, nudeći svakom autoru mogućnost vlastite vizure i tumačenja sižea, bilo da se radi o djelu nastalom specijalno za ovu priliku ili o već postojećem radu koji se tematikom uklapa u zadani okvir. Tako će lik žene predstavljati i suptilna  ilustracija – portret Ivane Brlić Mažuranić ( M. Hajdinjak – Kreč ), kao i duhovita referenca na sveprisutne reklame za tjelovježbu ( strip – skulptura s pokretnim dijelom I. Jukić Pranjić ).

Milivoj Čeran

Ili, riječima kustosica : "Umjetnici su lik žene doživjeli i interpretirali na različite načine, kreirajući prikaze koji variraju od potpuno stereotipnih do ironičnih, od realističnih do dekorativnih. Oni odražavaju predodžbe o ženama kakve nalazimo u povijesti, fikciji ili medijima, a autori su te dominantne stavove podržali, problematizirali ili im odlučno oponirali. U tom pogledu ne vidimo previše izraženu razliku u pristupu između umjetnika i umjetnica, iako bi se moglo ustvrditi kako su se potonje s nešto više žestine obrušile na shvaćanje klasične ženske uloge (domaćica, udavača). Naravno, ova izložba mogla je, sukladno ograničenom broju prijavljenih i prihvaćenih radova, tek pokušati osvijetliti ovu kompleksnu problematiku iz što je više moguće aspekata, ostavljajući posjetitelju potpunu slobodu da iz ponuđenih ostvarenja izvede vlastite zaključke. "(Lidija Butković i Saša Brkić, iz predgovora)

Kustosice su se odlučile na tradicionaln(ij)i pristup, birajući radove prema tematskim cjelinama, grupirajući ih u prostoru prema vrstama umjetničkog izričaja. Prva je prostorija posvećena karikaturi i stripu, druga, uz prikaz jedinog animiranog filma ( "Album", K. Zimonić ), ilustracijama iz područja fantastike i mitologije, dok je u trećoj zastupljeno više (pod)žanrova : "klasična", ilustracija iz ženskih časopisa, modna ilustracija, storyboard i instalacija.

U prvotnoj verziji svoje koncepcije autorice Željka Mezić i Sanja Pribić  planirale su umjetnički aspekt izložbe obogatiti i popratnim tekstovima, uključujući u izložbu  relevantne radove ( postojeće ili naručene ) domaćih sociologinja i/ili psihologinja koje se bave rodnom tematikom ( primjerice – Jasenka Kodrnja, "Nimfe, Muze, Eurinome" Društveni položaj umjetnica u Hrvatskoj  ). Premda bi pogled na temu iz druge, nelikovne dimenzije nedvojbeno izložbu učinio još zanimljivijom i produbio je u pravcu koji je iz ove vizure nemoguće pretpostaviti, to nažalost, iz opravdanih, vis major razloga, nije bilo ostvarivo.

Kraljica plaže, detalj

Svoj doprinos postavu izložbe autorice su ostvarile idejno povezujući raznorodno koncipiran prostor zajedničkim simbolom ( koji je često ikonografski vezan s likom Eve, prve žene ) – jabukom. Njezina naoko slučajna prisutnost, nemarna odloženost u prostoru, zapravo je jasna spona, objedinjujuća nit.  Jabuka u sebi može sažimati više međusobno srodnih no i protivnih simboličkih asocijacija. Na arhetipskoj razini biva drevnim simbolom punoće, plodnosti i ljepote ( rumenilo=zdravlje ), ali smežurana i natrula govori o prolaznosti vremena, neumitnom starenju materije i njezinom konačnom propadanju, što slikovito proturiječi modrenom ( neostvarivom ) imperativu vječne mladosti koji se također uglavnom vezuje uz žene. Izvana lijepa jabuka, iznutra crvljiva –  biva ilustracijom prijetvornosti, lažne izvanjkosti… Uglavnom, konotacija je bezbroj i prepuštene su promišljanju gledatelja.

Instalacijom "Kraljica plaže" – krojačkom lutkom na koju su pribadačama nataknuti iz ženskih časopisa istrgnuti naslovi i dijelovi tekstova i reklama u  komičnim i ironičnim kombinacijama – autorice su se poigrale uvriježenim stereotipima i predodžbama. Ulazak u jednadžbu nije zahtjevan : krojačka lutka = moda = manekenka = žena = strast prema odjeći, ali i kompleksi zbog nesavršenosti tijela, odnosno prirodom uvjetovanog odmaka od nametnutog ideala. Reduciramo li ovaj niz, ostaju nam dva ključna pojma – lutka i žena. Lutka = žena ? Žena = lutka ? Neće biti !  Igre riječi koje su dio instalacije demantiraju gornju formulu i ujedno (p)ostavljaju niz pitanja bez odgovora. Niz riječi pretvara se u niz upitnika. "Lik  žene", dakle, i nadalje, poput stotina različitih varljivih odraza u fasetama ogledala u zabavnom parku, istodobno nudi stotine različitih višeznačnih slika i tumačenja.

Prpremila: akad. slikarica Sanja Pribić