„Emanaciju dubrovačkog duha praktičnosti i ugode ovaj slikar nalazi u gradskom okružju, u dvorištima predgrađa, te perivojima ladanja, i ta su mjesta toponimi Trostmannova slikarstva, te nepresušni poticaj za virtuoznu likovnu igru neospornog majstora boje i svjetla. Njegove su slike pršteći mediteran u svim svojim svjetlosnim senzacijama u bogatstvu spoja arhitekture i hortikulture, u svim impresijama vremenskih mijena, od ružičastih jutara, do obojenih fasada okupanih suncem, smiraja predvečerja i sjena zasjenjenih stazica, perivoja i đardina.

U jesen 1958. upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj i diplomira u klasi profesora Režeka. Po povratku u zavičaj 1963. obogaćen novim saznanjima počinje sužavati svoju likovnu motiviku na bliske prisne pojave i ambijente zavičaja.

U sedamdesetima definitivno pronalazi svoj izraz, a ključna je novost u potpunom dokidanju tonske modelacije, na mjesto koje sada dolazi diferenciranje planova različitim stupnjevima tople i hladne boje. To prostor na Trostmannovim slikama ne čini dvodimenzionalnim, već je on slojevito artikuliran, te prožet u dubinu razinama emanirane svjetlosti.

Svaka je slika fiksiran svjetlosni odraz stvarnoga krajolika i upravo je u toj snovitoj svjetlosti, kao i vatrometu prštećih boja, kontrastiranju njihovih intenziteta, ali i u podražavnju lišća, cvjeća i ljepote jedinstvenog biljnog svijeta, te karakteristične povijesne patine – začudnost je i ljepota ovog slikarstva.

Već je Karaman uočio stilski binom koji najopćenitije opisuje slikarevu opciju. „Kolorizam je u Trostmannovu slikarstvu prisutan kao svojevrsno uprizorenje impresionističko- ekspresionističkog ustrojstva oblika." U toj dvočlanosti optička senzacija izaziva impresionističku reakciju, a psihološka preobrazba viđenoga izaziva ekspresionistički odgovor.

Od početaka prema današnjim danima Trostmannovo slikarstvo mijenjalo se isključivo u načinima tretiranja motiva, moguće je primijetiti da impasto zamjenjuje nekad lazurnije namaze, tonski registar je podignut za mnogo stupnjeva, plavo je dublje, crveno je kričavije, žuto plamenije, zeleno klorofilnije.

Morfološki je Trostmannov opus u suglasju s davnim prodorima impresionizma i ekspresionizma, njegova ulančanost u figurativnu interpretaciju krajolika isključuje taj opus iz avangardnih, radikalnih i trendovski kurentnih tokova.

Trostmann je slikar koji je u najvećoj mjeri prihvatio koloristički smjer velike trojce iz prethodnog naraštaja (Dulčića, Maslea i Pulitike), stoga Maroević završava svoj tekst u monografiji apologijom Trostmannove boje koja je zbilju arhitekture i hortikulture uzdignula u sfere nesputane sanjarije, a ideale sklada prirode i čovjeka ukorijenila u živim i elastičnim oblicima slikareve vizije."

Petra Senjanović
povodom retrospektive Josipa Pina Trostmanna u Galeriji Klovićevi dvori

Josip Trostmann rođen je 1938. godine u Dubrovniku. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, gdje je u dobi od 10 godina pohađao večernju školu portreta pod vodstvom Iva Dulčića. Godine 1963. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i iste godine postao član Hrvatskog društva likovnih umjetnika te prvi put samostalno izlagao u Dubrovniku. Uz slikanje bavi se i pedagoškim radom. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Živi i radi u Dubrovniku.

Akademija-Art.net