Veza između filma i arhitekture te filma i grada duga je koliko i sama povijest kinematografije. Prostor je ovdje shvaćen kao jedno od osnovnih izražajnih sredstava i mjesto tvorbe značenja, a jezik filma svojim je izražajnim sredstvima i sintaktičkim načelima omogućio posebno sagledavanje i prostora i stvarnosti. Evolucija tehničkih i konceptualnih postupaka prikaza prostornog okvira podrazumijeva simboličko ili egzistencijalno jedinstvo arhitektonskog prostora i antropološkog mjesta, bez obzira da li je u samom radu prikazan ljudski subjekt ili ne. Prostor je tako poprište određenog dramatskog zbivanja, povijesnog događaja ili prikaz životnog ambijenta, a kroz pojavu distance između izgrađenog okoliša i naracije vezane za ljudski subjekt, arhitektonski ili urbani prostor postaje predmetom autonomnog vizualnog eksperimenta.
Više o ovogodišnjem Cinemaniac-u na:
Akademija-Art.net
