Koraljka Kovač, Sonja Dizdar i Roberta Vilić pripadaju generaciji hrvatskih slikarica koja je sazrijevala i stjecala autorsku prepoznatljivost na prijelazu dvaju stoljeća, štoviše, čak i milenija. Ukoliko bi pokušali odrediti po čemu je spomenuto razdoblje umjetnički karakteristično, već pri površnom razmatranju neizostavno će nam se nametnuti dojam o sveopćoj poetskoj raznolikosti, koegzistenciji najrazličitijih stvaralačkih postupaka te nepostojanju bilo kakvih dominirajućih trendova. U takvom je ozračju pozicija slikarstva bila ambivalentna; nezahvalna i poticajna istodobno. Nove tehnologije i s njima povezani likovni mediji, naime, tada su se već posve uvriježili kao uobičajena umjetnička praksa što neprestano širi odnosno mijenja percepcijske odrednice, a samim time prijeti od slikanja kao takvog učiniti trajno «zastarjeli», «potrošeni» ili barem «neatraktivni» način izražavanja. S druge strane, međutim, upravo je slikarski čin – ukoliko ga se iskoristi na pravi način – mogao i može biti doživljavan kao svojevrsna postojana cezura odnosno plodan korektiv sveopćem medijskom bujanju. Primjere za ovo potonje nedvojbeno nalazimo i u Koraljkinom, Sonjinom odnosno Robertinom slikarstvu.
U središtu Koraljkinih umjetničkih interesa i promišljanja uvijek se nalazi odnos prema slikarskoj plohi kao osnovi za – kako klasično slikarsko, tako i ono kolažno – apliciranje novih ploha i slojeva. Njezina prepoznatljiva poetika, pretežito intuitivno organička, ali na trenutke i ornamentalno pravilna, proizlazi zapravo iz nježnih, gotovo filigranskih oblikovnih preklapanja, uvijek dodatno oplemenjenih lucidnim kolorističkim amalgamima. U posljednje vijeme Koraljka intenzivno propituje mogućnosti što joj nude fluorescentne boje u kombinaciji s UV neonskim lampama, pa na recentan slikarski ciklus, predviđen da ga se promatra i doživljava u zamračenom prostoru, možemo gledati i kao na svojevrsnu instalaciju pomalo mističnoga, ali istodobno i relaksirajućega ugođaja.
Roberta za sebe voli reći kako je slikarica s mentalitetom grafičarke. I doista, njezine apstraktne slikarske kompozicije sačinjene su od brojnih slojeva u koje ona na određeni način urezuje ili utiskuje najrazličitije oblike, a nerijetko su to riječi ili brojevi. Ona, dakle, svojim slikama pristupa i tretira ih kao svojevrsne grafičke matrice. Spomenute riječi i brojevi posve su intimnoga karaktera, oni su segment privatne ikonografije pomoću koje autorica iskazuje vlastite proživljene emocije i duševna stanja, ne dijeleći ih s promatračima, nego ih u svoje slike ugrađuje kao ravnopravne elemente likovne forme. Robertina akromatika – dominiraju prljavo bijeli, sivi i crni tonovi uz tek diskretno i sporadične prisustvo okera – savršeno se uklapa u njezinu «grafičku» poetiku.
Koraljka Kovač rođena 1971. u Zagrebu.Tu završava Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn, slikarski smjer. Godine 1991. upisala Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirala u klasi prof. Zlatka Kesera. Izlagala je 30 puta samostalno i 50 puta skupno u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj, Južnoafričkoj Republici i Njemačkoj. Dobitnica je Rektorove nagrade za 1996 godinu.
Pogledajte galeriju slika Koraljke Kovač!
Članica je HDLU-a i HZSU-a. Radi kao stručni suradnik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Sonja Dizdar
Sonja Dizdar rođena je 1970. godine u Splitu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera. Članica je HDLU-a Zagreb, HULU-a Split i ZUH-a. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložba. Živi i radi u Zagrebu.
Roberta Vilic
2004.
Zagreb, Happening Ars Moriendi, Galerija Gradec – MGC
Roberta Vilić
2000.
-Nagrada talijanskog kulturnog centra I Ugga Maffia, 28. Zagrebački salon
Roberta Vilić
Adresa:
Koraljka Kovač
