U izložbenom prostoru dnevnog boravka saveza udruga Molekula, u Rijeci, izlažu studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci Ana Hrčan i Kristina Kalođera.
Ana Hrčan
Inspiracija je trenutak kojim je umjetnik posebno nadahnut, trenutak u kojemu se otvara dubljoj spoznaji, nečem potpuno novom. To je trenutak ostvarenja koji je mlada umjetnica Ana Hrćan svojom izložbom odlučila podijeliti s nama. Njena sposobnost osluškivanja istine putem inspiracije stavlja je u povlašten položaj. Posjeduje iskustvo pri kojemu može spoznati potrebe svoga vremena, pronaći način kako će, i u kojim oblicima, iznijeti poruku pred oči javnosti. Poruka izvire iz njene najdublje unutrašnjosti i pojavljuje se na površini u oblicima, u ovom slučaju slovima, prikladnim njenim promatračima. Slova stoje zasebno na zidu i tvore riječ INSPIRACIJA. Napravljena su od spužve i postavljena su na bijeli zid. Donji dio slova neposredno prije bio je uronjen u blagu nijansu plave boje koja asocira na vodu. Riječ INSPIRACIJA na zidu navodi nas na Aninu namjeru da i nas same inspirira. Naime, osim što gledanje Aninih slova izaziva znatiželju, ona u promatračevoj svijesti potiču asocijacije koje nagone na razmišljanje.
Zanimljiva je upotreba materijala koja nas upućuje na poruku samog rada. Umjetnica smatra da smo cijeli život kao spužva, upijamo znanje, taložimo iskustvo i skupljamo ideje, baš poput spužve. Te smo kao takvi izloženi pred druge koji nas procjenjuju ili pak osuđuju. Plava boja asocira na vodu u kojoj su nastali prvi oblici života, ona je izvor i preduvijet njegova postojanja. Voda je svugdje oko nas, kao i inspiracija pa tako slova utopljena u nju upijaju ideje, zamisli, asocijacije. Kao i bez vode, bili bi beživotni bez inspiracije. Natopljena spužva curi po zidu. Na takav način Ana sa svojim promatračima želi podijeliti svoju inspiraciju koja je neiscrpna, a istovremeno iscrpna i presušiva. Oslobađanjem svoje inspiracije potiče sposobnost gledatelja da se i sami uključe u proces njenog stvaranja i tako sudjeluju u likovnom svijetu samog rada.
Umjetnik je taj koji skida maske i pomiče granice, pa je tako i Ana svojim radom htjela osvjestiti svoje promatrače na postojanje inspiracije koja nas okružuje i koju bi osim umjetnika trebali upijati svi zajedno, poput spužve.
Zana Dragičević
Ana Hrčan je rođena u Dubrovniku 1983. godine. Završila Srednju umjetničku školu Luke Sokorčevića u Dubrovniku. Studentica 3. godine Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci; smjer Likovna pedagogija: grafika.
2009. Blokada, skupna izložba, Akademja primijenjenih umjetnosti u Rijeci
2009. Duhovi Rječine, likovna manifestacija, Rijeka
2008. Grafike i crteži, skupna izložba, Nerezine
2008. instalacija Mirni hrčak na suncu, Gal, Rijeka (skupna izložba)
2007. (Do)živjeti drugačije, skupna izložba, Mali salon, Rijeka
Kristina Kalogjera
Vječna tema umjetničkog stvaralaštva, međuljudskih odnosa, veze ljubavne, prijateljske, roditeljske, poslovne ili bilo koje druge zaintrigirale su i umjetnicu Kristinu Kalogjeru.
U izložbenom prostoru, u bazen s vodom pomoću rotirajućeg kotača umjetnica spušta sidro izrađeno od novinskog papira na kosturu od žice. U trenutku kad performativni dio umjetničke instalacije staje, promatrač je pozvan da otkriva prenesena značenja.
Svaka interpretacija „Veze" biti će vjerojatno drugačija, no upotrjebljeni simboli dovoljno su jasni da ne ostavljaju nedoumice o krajnjem značenju. Kroz sidro, koje u svojoj funkciji predstavlja sigurnu i čvrstu vezu za brod, nadu u sigurnost i mirnu luku, umjetnica problematizira i prikazuje ljudske veze u modernom potrošačkom društvu. Njeno sidro će se u trajanju od sedam dana, koliko traje i izložba, pomalo raspadati, a slabašna žičana konstrukcija ostat će samo kao uspomena na snažnu vezu ili „vez" koji nismo uspjeli ostvariti. Rotirajući kotač i novinski papir dočaravaju nam sadašnjost, ali i budućnost, u kojoj je život samo cikličko kretanje i ponavljanje. Sidro može simbolizirati i naš grad Rijeku, koji je u svojoj povijesti čvrsto vezan uz pomorstvo i brodogradnju, no čija vizura više nije tako izrazito pomorska, kako smo mi na to navikli ili koliko priželjkujemo.
Kristinina umjetnička instalacija prikaz je dinamike ljudskih odnosa, ali i metafora nestajanja. Vizualna uvjerljivost je postignuta. Poruka je jasno izrečena. Stvarnost od nas traži neprestano mijenjanje. Čvrsti oslonci kao da nestaju, a oni su najpotrebniji ljudskoj prirodi
Petra Predoević
Kristina Kalođera je rođena u Puli 1988. godine. Završila Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli smjer Kiparski dizajn. Studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci; smjer Likovna pedagogija: kiparstvo.
2007. Izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, skupna izložba
2007. 1. Biennale studentske fotografije, Novi Sad
2008. Izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, skupna izložba
Akademija-Art.net
