Dok su njegovi kolege često nevoljko dočekani kod radnika u čije propale tvrtke dolaze kao stečajni upravitelji, 67-godišnji odvjetnik i stečajni upravitelj Ivan Rude iz Šibenika omiljen je među radništvom posrnulih društava
Do te mjere da su ga radnici ugljanske Naute Lamjane, šibenskog Autotransporta i zagrebačkog Imunološkog zavoda pozvali da se kandidira za predsjednika RH, a u tome ga podupire i Hrvatska udruga radničkih sindikata. Rude je u nedjelju potvrdio svoju kandidaturu objavivši to u pismu zahvale radnicima koji su ga pozvali da se kandidira za Pantovčak. Rude je i predsjednik Udruge stečajnih upravitelja Hrvatske, diplomirani je pravnik i za sobom ima 38 godina staža. U razgovoru je neposredan, s prepoznatljivom živopisnošću čovjeka s mora, a govori jezikom razumljivim svakome. Nije član ni jedne stranke; prije pet-šest godina izišao je iz HDZ-a, nakon što je vidio Zakon o golfu.
Zašto ste prihvatili poziv radnika da se kandididirate za predsjednika RH?
– Što su radnici htjeli, ja sam prihvatio, ne zbog funkcije, to me ne zanima. Sadašnji akteri političkog života u Hrvatskoj rade naopako, sve se vrti u nekom virtualnom svijetu. Uvode nekakve mjere, restrukturiranje…, a gdje je tu čovjek? Ljudi su sol zemlje. Pčele radilice su te koje čine košnicu, bez njih pčela matica ne može. Tako je i s ljudima. Oni su bit svega i zbog njih sam odlučio kandidirati se. Zašto bih odbio ono u čemu mogu dati?!
Uživate veliko povjerenje radnika gdje ste (bili) stečajni upravitelj, no vaši brojni kolege nisu među njima dobrodošli. Kako to komentirate?
– Na nedobrodošlicu nailaze oni stečajni upravitelji koji u takve tvrtke dolaze s arogancijom, demonstracijom moći, a mene moć ne može impresionirati. Najveća je moć kada moć ne koristite a dobro obavljate i zgotovite svoj posao i u tome je sva mudrost. Moć treba koristiti za dobro, a ne za demonstraciju sile i bahatosti.
Pobijedite li, na čemu biste bazirali svoj predsjednički mandat?
– Zastupam jedan novi pristup, gospodarski, a svodi se na to da se mora stvoriti model kojim bi se angažirali svi neiskorišteni kapaciteti – i ljudi i postojeća blaga, resursi koje Hrvatska ima. Pametnima u ovoj zemlji hitno treba otvoriti sva vrata koja su im sad zatvorena, a to je zato što ovi koji vladaju ne vole konkurenciju pameti i mudrosti. Oni žive samo za sebe. Primjerice, Slavonija je svojim bogatstvom i predispozicijama zlatni rudnik, a uvozimo toliko hrane. S druge strane, možemo imati, proizvoditi što hoćemo. Nismo mi toliko nesposobni, nego je netko od nas učinio invalide, sterilizira nas jer mu tako odgovara za njegove interese i probitke. Trebamo se okrenuti sami sebi. Imamo sve što nam treba, ima nas malo i možemo biti veliko poduzeće, cijela RH može biti veliko, uspješno poduzeće s dugoročnom budućnošću. Nas ne mogu spasiti megakorporacije. One gledaju samo sebe. Domicilni resursi trebaju pripadati domicilnim ljudima. Trebamo stvoriti patriotsko gospodarstvo, ali koje je otvoreno svijetu.
Tko u nas ima veće ovlasti – predsjednik RH ili stečajni upravitelj?
– Svakako stečajni upravitelj u tvrtki u kojoj je imenovan na tu dužnost, sa svojim ovlastima i svojim manevarskim prostorom, uz kontrolu stečajnog suca. Ako ima “mota” za biznis, on s tim kapacitetom ovlasti može na racionalan način i s malo novca negativnu tendenciju preokrenuti u pozitivnu. Meni je to na dva-tri-četiri mjesta uspjelo, pogotovo u slučaju stečaja Naute Lamjane, gdje je sve bilo stalo, nije bilo novca, a ja sam s minimalno šoldi opet pokrenuo priču i ondje radno angažirao oko 300 ljudi.
S obzirom na dugogodišnje reference stečajnog upravitelja i dobre rezultate, rečeno metaforom, možete li se zamisliti i kao stečajni upravitelj RH?
– To je metafora, no Hrvatskoj treba stečajni upravitelj koji će je preustrojiti. On mora biti dirigent timu ljudi, a Hrvatska ima dovoljno sposobnih ljudi da se ova negativna tendencija preokrene u pozitivnu. To se može, ali, istina, nije lako. Ne treba krvi i suza, dovoljan je samo znoj. Treba ujediniti sve snage – i zaposlene, i nezaposlene, i slabo plaćene, sve koji žele posao… A zašto? Zato što je, ako mladi nemaju što raditi, sustav promašio sto posto. Treba hitno spašavati brod koji tone, a mi prodajemo čamce za spašavanje umjesto da ih držimo kod sebe. Sve više rasprodajemo, a dugovi više rastu. Zašto? Jer je, ne zaboravimo, ekonomija dvosmjerna cesta. (Suzana ŽUPAN/glas-slavonije.hr)
