Predgovor kataloga izložbe
Prepustimo se prvom dojmu, onome kojeg mnogi drže najvažnijim u procesu recepcije. Ne znam kako je vama, ali moji emocionalni senzori su zadovoljni prvim dojmovima. Na ovom nivou svijesti, ove slike pred vama ostavljaju dojam dobro učinjenog posla.
Senzibilitetu suvremenog čovjeka bliža je slika nego riječ. Međutim, kako mi živimo u brzom i nervoznom vremenu ni sa slikom nemamo mnogo strpljenja, te nam iz dana u dan ostaje sve manje vremena kojeg bismo posvetili percepciji iste. Upravo se takvom gledatelju, stanovniku ovog užurbanog svijeta, lukavo obraća ovo slikarstvo.
Realizirajući takav pristup, Ivan Nazor svodi svoj izričaj, onako pročišćen, na osnovno. Pritom prati recept iskusnih po kojem se jednostavna slika lakše percipira; i što je važnije, rado se i lakše pamti. U Nazorovom slučaju ovaj pojam jednostavnog treba čitati kao dostatno. Ni puno ni malo, čak ni onda kad je izričaj pojednostavljen do nivo plakata (npr. ‘Pustošenje trećeg svijeta’) . Pametnome dovoljno. Pri tom, jednaku pažnju privlači sadržaj i slikarev pristup njemu; dakle likovna i metaforička struktura slika.
Ovi radovi ništa ne kriju. Što više, oni se hvale zakonitostima na kojima su sazdani. Otvoreni su razumu kojemu se jedino i obraćaju i na čije iskustvo računaju, a klone se neodređenosti emocionalnoga. Čak i u slučaju emotivne interpretacije, pa i u najmanjem obimu, tumač će pribjeći sigurnosti mentalnog sklopa, slijedeći pri tom konstataciju da emocionalno i nepredvidljivo, neka sretna okolnost ili koincidencija nisu slučajnost jer se i njih razumom može predvidjeti, kao dio sustava ili kao njegovu sveukupnost.
Kao obično i ovdje se naš slikar u početku oslonio na tuđu, Cervantesovu poetiku, da bi dobio početnu inerciju, sigurnost, da bi se osokolio. Međutim, očito je: to je posao kojeg je on učinio u jednom dahu pa je već na ovim ovdje izloženim slikama započeti posao, ovakav kakav je, do kraja dovršen.
Ovdje nema likovnih ublaženja koji bi amortizirali kontraste ili oštre sudare, stoga je likovni rezultat grub, opor, tvrd. Dakle ovo nije likovna kantilena koje se sjećamo po pitkoj melodiji. Ovo je vrlo oštra, određena intervencija u fakte svoga vremena. Iz takvog razmišljanja proističe slikareva potreba da racionalno kontrolira realizaciju tih svojih slika.
Don Kihotov idealizam proveden je, na ovim radovima, kroz likovno iskustvo Evrope. Metafizičkim, ali i svakodnevnim poljima ljudskog iskustva. Naime, spekulacija ovih radova oslonjena je na argumentima svagdašnjeg života i svjedoči o čovjekovoj potrebi da barem jednom pokuša procijeniti aktualnu stvarnost kroz filter zanesenog Don Kihota. To je svijet dijeteta koje ne mjeri sebe metrom navike. Slikar voli citirati Genija ali ne ostaje na tome. On, često, te navode inverzijom porazmjesti u svoj sustav razmišljanja. To je uvijek čin hrabrosti. Pokadkad i vrlo uspješan, na radost nas gledatelja.
Pritom slikar zna da nema u iskustvu povijesti umjetnosti ništa odmjerenijeg od onoga kako Crevantes slika svijet svog Lutalice, te ga, ne plašeći se ulaska u takvu kompleksnost, hrabrošću i prostodušnošću djeteta, pokušava slijediti.
Jedri slikar, lako, površinom Cervantesova bespuća, hvata svaku bavu, jedri njegovom čežnjom. Slijedi njegovu slutnju, onako obgrljenu sumaglicom, sfumatima njegove rafiniranosti. Ta šetnja misaonim rasterom pjesnika likovno je realizirana zanimljivom, pa i kompleksnom kompozicijom koja ujednačava odnose mnoštva različitih oblika i geometrizama, preko kojih se crtež, a i grafemi svojim soliranjem, koje ne možemo drugačije doživjeti nego kao akcente, pretvaraju u vrutke, točnije, u vrulje ovih slika.
Ove slike su efektan kontekst u kojem se vrlo ugodno smjestio idealizam vječnog lutalice, koji oslobođen gravitacije stvarnosti brodi našom podsviješću. Kao lijek ali i potreba.
Nazoru je cilj da predstavi duhovno a ne čulno. To je slikarstvo reda, mjere ali i dekorativne namjere.
Vezujući se uz dobro izabrane asocijacije, iz asortimana kojeg nudi besmrtno djelo Španjolca, ovaj slikar, vrlo uspješno, gradi finu, samo svoju, metaforiku, jednostavnu i lako čitljivu, primjerenu slikarevom vremenu.
Andro Filipić
Danka Radić, viša kustosica Muzeja grada Trogira
dankaradic@net.hr
Akademija-Art.net
