U organizaciji Gradske galerije Turnac u Novom Vinodolskom u četvrtak, 27. kolovoza 2009. godine otvara se izložba „Psi i mačke" (skulpture – drvo, stiropor, staklo, svjetlo) istaknute kiparice mlađe generacije Irene Podvorac. Autorica već nekoliko godina svojim skulpturama iz ciklusa „Mačke" izaziva posebnu pozornost javnosti, pa su o tome ciklusu snimljeni i televizijski filmovi. U posljednje vrijeme sve više se, međutim, bavi i novim ciklusom s temom psa, a ova izložba na intrigantan način spaja ta dva ciklusa.
Životinje – poglavito mačke i psi, za Irenu Podvorac glavna su inspiracija i glavni inspirativni impetus u njezinu stvaralaštvu. Životinje je ona uvijek znala majstorski zahvaćati s nekoliko kiparskih „rezova" u bloku materijala, u karakterističnim, prepoznatljivim i nerijetko duhovitim pozama, dajući im (ne slučajno) i neke ljudske osobine. Zato nas Irenine životinje uvijek aktiviraju i uvijek s nama uspostavljaju direktnu komunikaciju, doimljući se kao poziv na veselu i razdraganu igru. Na istraživanje i opipavanje koje uvijek traži našu ruku, što nas profinjeno onda uvlači u čisto likovno iščitavanje.
Što okreće našu pozornost prema uočavanju blokovitih volumena i između njih uvučenih „volumenskih komada prostora", prema usuglašenim rezovima ploha, te prema naglašeno taktilnoj (uglačanoj ili hrapavoj), ali bojom uvijek istaknutoj površini. Gotovo neprimjetno tako „uklizavamo" u značenjsko-vizualnu preobrazbu ovih motiva: oni sele iz realnoga u neki drugi prostor, mijenja im se percepcija i očište, a bivstvovanje im se nastavlja u nekom drugom protoku vremena. Postajemo svjesni jedne druge namjere (i namjene) ovih skulptura: ne samo da se privlačnim „pet"-motivom poigravamo, nego prije svega da nam one nešto poručuju. I ne samo da se njima razveseljavamo, nego ponajprije da nam pričaju suvremenu likovnu priču – od koncepta, do novih medija. A upravo je koncept ovdje suvremen i intrigantan, dok je naziv izložbe čak dvosmislen. Jer nekoga će možda zavarati nešto što se zove „Psi i mačke", pa će očekivati onu poznatu priču o nesnošljivosti pasa i mačaka i pretpostaviti već istrošenu simboliku o vječnom općem antagonizmu. Međutim, ideja je tu bila upravo suprotna i u suvremenom trenutku globalno aktualna: izreći da ne moraju postojati nespojiva zajedništva, pa mirno prijateljstvo pasa i mačaka iz ovoga primjera može stajati kao simbol mogućnosti suživota, pomirenja, razumijevanja i tolerancije.
Premda se u svojim skulpturama Irena Podvorac u polazištu uvijek oslanja na fizičku realnost, na prepoznatljivost i na čitljivost, ona motiv podvrgava likovnoj interpretaciji i oblikuje prema svome osjećanju, udahnjujući mu – kako kod ranijijeg ciklusa s motivom mačaka, tako i sad, kod ciklusa s motivom psa, svježinu imaginacije i nesputanost fantazije. Udahnjuje mu istodobno i neposrednost likovnoga govora, što se može iščitati i u ovoj grupi „Psi i mačke". Spoj je to, ustvari, dvaju njezinih ciklusa i dvaju motiva, pri čemu autorica daje naznaku laganog otklona od onog prethodnog, dugo godina obrađivanog motiva mačke, gdje se još uvijek izražava klasično kiparski i priklanjanja motivu psa, gdje koristi nove tehnike i nove medije, s kojima se do sada tek povremeno okušavala. Tako „Pse i mačke" možemo na neki način shvatiti i kao neki prijelomni trenutak u stvaralaštvu ove kiparice; kao jedan sažetak u kojem rezimira „što je bilo i kuda dalje". Jer unutar nevelike cjeline možemo iščitati njezine dosadašnje kiparske forme u drvu, te ih sučeliti i usporediti s recentnim formama u novim materijalima (staklo, stiropor, likovno-atipična boja), kojima je pridodan i suvremeni medij, svjetlo. Ono što se može istaknuti kao konstanta i jednoga i drugoga ciklusa, to je njezin pristup kiparstvu i značajke njezina već izgrađena i prepoznatljiva stila, u čijoj će težnji za sintezom i redukcijom, za izbalansiranim odnosima punoga i praznoga, za strukturalnom jezgrovitošću i za elementarnošću vokabulara mnogi pronaći podosta murovskoga, pikasovskoga i konstruktivističkoga. Ali nitko neće moći poreći individualnost i autorsku osobnost Irene Podvorac, koja tu prevladava i zrači, a kroz koju zrači i suvremeni duh njezine – ove današnje generacije.
Irena Podvorac je rođena 1977. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo 2000. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (profesori: M. Ujević, K. Bošnjak, S. Drinković, M. Blažević i D. Mataušić). Godine 1999. provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania, USA (profesori: J. Nestor, L. LaRosh i D. Hedman). Od 1998. godine do danas održala je dvanaest samostalnih izložaba (Zagreb, Samobor, Krapina, Šibenik, Karlovac, Zaprešić, Kastav i Susedgrad), te sudjelovala na brojnim skupnim tematskim i žiriranim izložbama u nas i u inozemstvu. Umjetnica je autorica niza skulptura u javnim prostorima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad: Nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za najboljeg diplomanta kiparstva 2000. godine, Počasnog priznanja Međunarodnog festivala postmoderne keramike u Varaždinu 2002. godine, Otkupne nagrade Vele umjetničke radionice u Kastvu 2005. godine i 2. otkupne nagrade XL. Ličkog likovnog anala u Gospiću 2005. godine. O njezinoj glavnoj temi – mačkama snimljen je godine 2006. TV fim „Mačkoglumište" iz serije „Skica za portret", dok je 2007. godine snimljena dokumentarna emisija „Mijenjam svijet – „Dvije Irene". Članica je HDLU-a, ULUS-a, HR-InSEA i ULUPUH-a. Živi i djeluje u Samoboru / Zagrebu.
Izložba „Psi i mačke" moći će se razgledati u Gradskoj galeriji Turnac u Novom Vinodolskom do 7. rujna 2009., u radno vrijeme galerije.
Ivan Balažević
Akademija-Art.net
