Iran poteže konce u borbi za vlast u Iraku

rohani

rohani

Iran ima veliki utjecaj na politiku u Iraku. To je sada na vlastitoj koži osjetio i predsjednik iračke vlade al-Maliki. Budući da je izgubio podršku Teherana, njegovi su dani na premijerskoj dužnosti odbrojani.

Nacionalno vijeće sigurnosti u Iranu objavilo je promjenu svoje politike prema iračkoj vladi. I podržalo pokretanje postupka za smjenjivanje iračkog premijera Nurija al-Malikija. Prethodno je irački predsjednik za sastav nove vlade dao mandat potpredsjedniku parlamenta Hajdaru al-Abadiju.

Ranije je al-Maliki mogao računati na podršku iranske vlade. Teheran je, naime, pozdravio njegov prvi izbor za premijera 2006. godine. Šijit al-Maliki mogao se osloniti i na pomoć šijitske susjedne države u borbi protiv sunitskih ekstremista. No sada se iransko vodstvo distanciralo od premijera koji je odbio nacionalno pomirenje i time, prema mišljenju Teherana, potaknuo izbijanje sukoba u Iraku.

Od pada diktatora Sadama Huseina godine 2003. Iran se poprilično miješao u unutarnje poslove susjedne zemlje. No i za vrijeme Sadamove vladavine brojni su progonjeni pripadnici šijitske većine pobjegli iz Iraka u Iran. “Tako su uspostavljeni intenzivni odnosi”, objašnjava za Deutsche Welle Ferhad Seyder, profesor Sveučilišta u njemačkom gradu Erfurtu. Od tada je Teheran imao kontakt sa skoro svim šijitskim strankama, pokretima, organizacijama i milicijama u Iraku. Profesor Seyder kaže da je i Patriotska unija Kurdistan, jedan od dva najvažnija kurdska pokreta na sjeveru Iraka, usko povezana s Iranom.

Teheran može na različitim razinama utjecati na razvoj događaja u Iraku. Na prvom mjestu je politika. “Iran ima dobre odnose prije svega sa strankom Dava, čiji su član i al-Maliki i budući premijer al-Abadi”, pojašnjava Lina Khatib, direktorica Centra za Bliski istok pri zakladi Carnegie. Ona također napominje da Iran vojno pomaže iračku vojsku, ali i šijitske borce. Tu je i uska vjerska povezanost, kaže Lina Khatib. U iračkim gradovima Nadžafu i Kerbeli nalaze se najveće šijitske svetinje, pa ondje svake godine hodočaste na stotine tisuća Iračana i Iranaca.

“Bilo bi nezamislivo kada bi jedan premijer u Iraku bio izabran bez blagoslova Irana”, smatra Lina Khatib. Ali naglašava kako to ne znači da Teheran kontrolira cjelokupni politički život u susjednoj zemlji. Kao primjer navodi utjecajnog šijitskog ajatolaha Alija Sistanija, koji se otvoreno protivi iranskom miješanju u iračke unutarnje poslove. I profesor Seyder kaže da vlada u Bagdadu ni u kojem slučaju nije iranska marioneta. To je, prema njegovim riječima, vidljivo i u slučaju al-Malikija, čiju je smjenu Iran želio još prije nekoliko mjeseci. “Ako se nečemu usprotivi neka iračka politička snaga, tu ni Iran ne može napraviti čudo”, komentira Seyder. (DW)