Integracija zemljopisne moći ili EGTS trgovačko društvo na hrvatskim otocima

Iz zemljiopisa znamo za vrijedeću podjelu Hrvatske na kontinentski i priobalni pojas, pritom je poznato da je između njih slaba ravnoteža naročito u područjima razvoja gospodarstva, prirode i društva. Gospodarstvo RH je na 11% nižoj razini nego što je bilo 2008. uoči krize, hrvatska otočka perspektiva tvrdoglavo i uporno se zapušta usprkos obećanju pozitivne promjene pa i samoj Predsjednici

pakleni otoci 3

Razgovor: Ivan Raos

Činjenica je da su s punopravnim članstvom u Europskoj uniji i svi hrvatski otoci kao njezini dijelovi dulje od tri godine, međutim otočani od svoje Vlade još nisu doznali koje im je to donijelo prave mogućnosti i perspektive. Žalosno je i to što su kao udruga „Otočni sabor“ po to znanje otputovali najprije u listopadu 2015. u Švedsku, u kojoj su sudjelovali u radu švedske mreže otočnih država ESIN (European Small Islands Federation). Po pitanjima hrvatskih otoka uskoro bi predstavnici ove udruge trebali otputovati na skupštinu ESIN u Brusselles, kojim se činom švedska mreža ili grupacija približava višem statusu. Do danas u Hrvatskoj nema sustava djelovanja po kojem bi se privlačilo i poticalo stanovništvo na otoke, ali ne vidim razlog zašto pojedine udruge traže bezglavo pomoć izvana kad već postoje nadležne državne ustanove.

Zapravo nije jasno zašto udruga „Otočni sabor“ baš nimalo ne surađuje s Vladom RH, tj. nadležnim „Ministarstvom regijskog razvoja i fondova Europske unije“ (na hrvatskom tako bi se trebalo zvati!, a ne kako je) prije odlaska u Brusseles, u kojemu će na skupštini ESIN EGTS-a najvjerojatnije nastojati donijeti prihvatljiv prijedlog konvencije? Ipak pitanje je hoće li taj dokument pokazati Vladi RH kako bi priličilo sukladno Zakonu o provedbi Uredbi o EGTS-ima. Možemo konstatirati samo nezadovoljstvo s ovakvim postupanjem (jedne udruge građana), jer zastupaju ne samo 132 000 hrvatskih otočana (koji su naseljeni na 48 otoka), već i interese Hrvatske države. Ako zavirimo u Statut Otočnog sabora vidno se ističe da ova udruga djeluje „ni pri ni protiv vlasti“, ali ne i što pod time misle?, pa i je li im na pameti ljubav prema hrvatskim otocima?

Postavljam pitanje svim članovima udruge kao i nadležnima u državi Hrvatskoj, kako je moguće da čak u imenu udruge stoji „Otočni sabor“, udruga za razvitak hrvatskih otoka, čijeg je predstavnika udruge Denisa Barića u Zadru primila Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ali i ministar „regijskog razvoja“, a da ni on niti itko iz te udruge ne želi surađivati sa ministarstvom Vlade RH. Prije odlaska u Brusseles u kojem će se sastati sa članovima ESIN EGTS i moguće potpisati kojekakve dokumente koji će obvezivati stanovnike hrvatskih otoka pa indirektno i nas ostale državljane u Hrvatskoj, zato je Denis Barić obezan to raditi u dogovoru s Vladom RH!

Hrvatski istarski, kvarnerski, zadarski šibenski otoci, zatim otoci srednje Dalmacije i dubrovački otoci postali su prije Božića 2014. dijelom švedske otočne organizacijske mreže iz razloga boljeg razumijevanja problematike otoka i lakšeg povlačenja sredstava iz EU fondova. Europska mreža po Vama je dakle, neka interesna grupacija?

U Registru Europskih grupacija teritorijalne suradnje (EGTS) koji vodi Odbor regija u Brussellesu, mreža ESIN se od 2014. vodi u statusu „IDEA“ što znači da su potencijalni članovi poduzeli istraživačke radnje ili preliminarne dogovore i pregovore za utemeljenje EGTS-a. Na skupštini ESIN koja se održava tri dana od 26.-28.rujna 2016. za očekivati je da iz statusa „Idea“ pređe u viši status „U pripremi“. U pripremi znači spremnost potencijalnih članova da se uspostavi EGTS na način da se službeno priopći Odboru regija ili Europskoj komisiji izjavom ili na nekom od važnih prjekograničnih ili transnacionalnih događaja ili izraženo u pismu namjere (ili sličnom dokumentu). Tad su konvencija i statut EGTS-a u postupku izrade i mogu se identificirati službeni predstavnici iz najmanje dva partnera. „Čeka odobrenje“ sljedeća je faza i status EGTS-a što znači da su potencijalni članovi obavijestili državu članicu pod čijim zakonom je oblikovana, o svojoj namjeri da sudjeluju u EGTS i da su poslali primjerak predložene konvencije i statuta državama članicama. Završna faza „Osnovana“ znači da je EGTS stekao pravnu osobnost, statuti su registrirani i/ili se objavljuju u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom u državi članici gdje EGTS ima sjedište. Mnoge europske mreže prerasle su u EGTS nakon nekoliko godina. Po svojoj strukturi EGTS je trgovačko društvo koje djeluje kao europska regija u kojoj prvi puta općine mogu legalno i samostalno razvijati međunarodnu i prekograničnu suradnju pomoću EU fondova. Da ne moraju biti uključena samo granična područja dokaz je ova inicijativa Skandinavije, a koja nam je dovela u pomoć švedski EGTS.

Nadnacionalno vodstvo EGTS-a djeluje na više nacionalnih teritorija pri čemu je odlučno da se vlade samo iznimno uključuju ako je i kad to neophodno. Uz ostalo, država članica EU u kojoj je sjedište EGTS-a i banke vješto koristi svoj status i međunarodni položaj zbog ishođenja povoljnijih uvjeta u unutar grupacijskim odnosima.

Nakon usvajanja Lisabonskog ugovora teritorijalna kohezija postala je svrha Unije i prioritet za EU regijsku politiku, fokus kao da više nije na suradnji između država članica?

Očito se sve veća pažnja posvećuje EGTS-ima. EGTS je određen homogenitet koji upravlja svojim članovima, a budući stvara političku i financijsku ovisnost na taj način može gušiti komparativne i konkurentne prednosti tih sredina. Njihov položaj prihvatljivog partnera privilegiran je u svim natječajima Interreg programa u kojima mogu imati i ulogu kontrolora što ne stoji u pokazljivo prikazanoj prezentaciji iz 2014. voditelja Uprave za politički sustav Ministarstva uprave.

Postavljajući pitanje mogu li (i ako mogu koji to) članovi EGTS-a utjecati na sudbinu trošenja novca kojeg uplaćuju. Mišljenja sam da članovi manjih država iz kojih dolaze članovi ne mogu utjecati na trošenje novca kojeg uplaćuju u EGTS, interesi i povezanost unutar grupacije bitno su različiti. Držim da stavljanje hrvatskih otoka u jedan regijski okvir sa svim ostalim otocima EU može dovesti do velikih gospodarskih i financijskih nesporazuma.

Oprvadan je zahtjev kojim bi se trebale usklađeno prihvatiti razlike među otocima pritom je prioritetno da Ministarstvo regijskog razvoja i fondova EU stručno pomogne.

O kojim EGTS-ovima na području Hrvatske možemo govoriti?

Primjerice, u području prometa u Varaždinu donesena je odluka o uspostavi Srednjeeuropskog prometnog koridora CETC-EGTS, Route 65 kao EGTS još 2010.godine, između 17 regija i općina 6 država, od Baltika do Egejskog mora. U Poljskoj je 2012. postignut dogovor ministara prometa; Vlada RH je donijela i objavila Odluku o davanju odobrenja Karlovačkoj, Varaždinskoj i Primorsko goranskoj županiji za sudjelovanje u EGTS „Srednjeeuropski transportni koridor EGTS d.o.o. (NN, br. 85/2015).

Mađarski EGTS „Regija Mura“ predvodi načelnik hrvatske općine Goričan od 2015., a svrha je suradnja u provedbi projekata i programa koje sufinancira Europski fond za regijski razvoj. Vlada RH je donijela i objavila Odluku o davanju odobrenja općinama Donja Dubrava, Donji Kraljevec, Donji Vidovec, Goričan i Kotoriba za sudjelovanje u EGTS „Regija Mura-EGTS d.o.o. i odobrenju konvencije (NN, br. 43/2015). Međutim, na skupštini EGTS-a (19. studenog 2015.) prihvaćen je prijedlog razvojne strategije i plaćen mađarskim konzultantima (koji je u biti temeljni) dokument za prijavu na sve natječaje u okviru europskih fondova. Sljedeće što treba naglasiti podatci su koji proizlaze iz godišnjeg Izvješća o rashodima poslovanja za 2015. općine Legrad koja je novo primljeni član EGTS-a: na poziciji AOP 190 povećanje od +121,7% odnosi se na rashod kojeg u prethodnoj 2014.nije bilo, a to je članarina EGTS Mura!

Općina Legrad nije bila u postupku odobravanja, tko ju je vrbovao za članstvo i članarinu i je li moglo bez članarine prvu godinu kako je to ESIN odlučio za udrugu Otočni sabor, treba pitati voditeljicu Uprave za regijsku politiku MRRFEU.

Ako niti jedan EGTS nije registriran sa sjedištem u Hrvatskoj, koji se zakoni primjenjuju na hrvatske članove koji su najčešće u EGTS-u na neodređeno doba?

Primjenjuju se zakoni drugih država. Njihov utjecaj na teritoriju RH je svrsishodan i treba se proučavati i pratiti temeljem Zakona o provedbi EGTS Uredbi (NN, br. 74/2014), ali sami prosudite kako se to radi. Unutarnje i vanjske granice sad se drugačije tretiraju zbog prjekogranične suradnje. Postoji isto upravljačko tijelo, praćenje kontrola, trošak prihvatljivosti, metode pokazatelja za izvještavanje itsl., a želi se podržati širi angažman pograničnih regija. Pri svemu tome, bitan je geopolitički kontekst i pitanje stvaranja nacionalnog identiteta.

Nadalje imamo talijanski EGTS „Sjeverni Jadran“ kojem je pristupio istarski Novigrad 2015. Zatim, Odlukom Vlade RH o davanju odobrenja Virovitičko podravskoj županiji i općini Antunovac za sudjelovanje u PANNON EGTS d.o.o. (NN, br. 32/2015). Na sastanku predsjedništva i skupštine ove mađarske EGTS dan 31. svibnja 2016. sudjelovali su kao dopredsjednici ministar regijskog razvoja i fondova EU RH i saborski zastupnik načelnik općine Antunovac. Talijanski EGTS „Senza Confini“ (u prjevodu: bez granica) održao je svoju skupštinu 09.svibnja 2014. u Poreču, ali ne mogu pobliže sa znati o njegovom utjecaju u Hrvatskoj.

Gospodarski interesi bitan su čimbenik u političkom odlučivanju. Zar EU kohezijska politika i teritorijalna suradnja Hrvatsku kao punopravnu članicu u potpunosti ne obvezuje, pa nije moguće odbiti daljnje sudjelovanje u EGTS-ovima kad su protivni hrvatskim interesima?

Primjer iz Ministarstva poljoprivrede kad kažu da je voda skuplja od mlijeka zbog „nepoštene trgovačke prakse“ (tj. otkup mlijeka na tržištu uvjetuje se po nerealno niskim cijenama s opravdanjem da ne mogu platiti više bez obzira što znaju da ta cijena nije održiva proizvođaču), a zbog EU zajedničke poljoprivredne politike Hrvatska ne može ograničiti uvoz mlijeka. Rješenje je stimulirati tuzemnu proizvodnju iz proračuna kako to čine druge EU članice. Sukladno tomu, uzor je Italija: osnovala je tijelo za odobravanje EGTS-a, Ured za međunarodnu suradnju regijskih i lokalnih vlasti koje ispituje nadležnost budućih talijanskih članica određene grupacije, usklađenost s propisima EU te s talijanskim zakonima i procjenjuje je li EGTS protiv nacionalnih političkih interesa (odbijanje odobrenja EGTS-a, vidi na: www.europaregion.info/it).

Koja bi bila poruka udruzi Otočni sabor pred njihov odlazak u Brusselles?

Prihvatljiva poruka bila bi dr.sc. Julijana Sokolića, dugogodišnjeg član udruge Otočni sabor (interviw u Glasu Koncila od 22.svibnja o.g.) koji poziva na pojedinačnu odgovornost u svezi Zakona o otocima i rokova za izradu pojedinih programa.

Zatim protestira što nije usklađen indeks razvijenosti otoka sa zbiljskim stanjem i razvojnim potrebama otoka prema Zakonu o regijskom razvoju. I slažem se s njime da bi trebalo stimulirati otočno gospodarstvo smanjenjem PDV-a na turistički proizvod i subvencionirati vodu gdje je to moguće. Buduće odnose u švedskoj grupaciji ESIN EGTS određivat će gospodarske okolnosti, banke i sposobnost političkih čelnika, nema potrebe graditi legitimaciju naših otoka u međusobnom usklađivanju članova švedske mreže ili EGTS kad je to moguće unutar hrvatskog sustava.

Moguće da razlog nepovjerenja leži u tomu, jer na čelu Ministarstva regijskog razvoja i fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj sjedi bahati ministar Tomislav Tolušić s kojim nije moguće doći u komunikaciju, koji je kao (prosječan) pravnik skromnog znanja i ugleda naveliko nakitio svoj životopis, pa otočani opravdano nemaju nimalo povjerenja u njega, baš kao i u njegove suradnike? Moguće je zasebno problematičan i Denis Barić, predsjednik udruge“ Otočni sabor“.

Uspješni lideri svoje prednosti javno identificiraju i dokazuju u mnogim privatljivim postupcima tijekom karijere, čineći dobro otvarujući nove perspektive, bilo u tvrtkama, udrugama ili institucijama u kojima djeluju pa čak i na području u kojem djeluju i žive uvjerljivo kulturski uzdižući okolinu. Postoje raznovrsne udruge i tvrtke kako u tuzemstvu tako i inozemstvu i svaka od njih ima različit identitet baš i kulturu djelovanja koju zagovara koja čini njezin jedinstveni stil koji je zapravo izričajni brand, ali za rezultat treba imati vodstvo ili vođu s kojim će uspjeti. Uspješni lideri samosvjesni i sposobni su izraziti svoj osobit pristup bilo kojoj temi, znaju koje su njihove slabosti pa će iznaći pojedinaca kojeg će zaposliti koji će nadoknadit te slabosti. Međutim što učiniti u ovom slučaju kad hrvatski otoci postaju sve zapušteniji jer nemaju nikakvu perspektivu.

Tehnički ministar Tomislav Tolušić kao čelnik „Ministarstva regijskog razvoja i fondova Europske unije“ jasno da u pola godine ne može ostvriti čuda i rješiti sve nagomilane probleme u državi koje godinama nisu rješavali ni prijašnji ministri s istim službama ministarstva. Zapravo ministar Tolušić ima prijašnja kakva takva iskustva (župan, član Mađarske grupacije PANNON EGTC, podpredsjednik HDZ-a …), ali i vrsne suradnike u ministarstvu, međutim nije jasno zašto nailazi na probleme kad je riječ o suradnji i komunikaciji s drugim ministarstvima i državnim pa i lokalnom tjelima ili pojedinim tvrtkama, moguće zato, jer nema raspoznajnih liderskih dosljednosti kao ni kulturskih vrlina.

Očito Denis Barić kao voditelj hrvatske udruge „Otočni sabor„ baš kao i sadašnji hrvatski ministar Tomislav Tolušić nemaju raspoznajnih liderskih dosljednosti, a niti ozbilnijih rezultata, kao takvi u ovodobnici su nepouzdane osobe neprivatljive hrvatskoj naciji, jer su nesposobni i neugledni pa i jer nemaju dosljednosti. Dosljednost je jedna od najjačih vrlina i značajki čak i svjetskih vođa. Dosljednost je i kad je dobro i kad je loše, bilo pozitivno ili negativno, uvijek je moguće stvarati, surađivati, otvarati radna mjesta, komunicirati, brinuti o poslovima s dionicima ili zaposlenicima, tj. otočanima, mještanima, pa i djelatnicima u ministarstvu ili županijama. Kad bi imali dosljednost, tad bi građani ili djelatnici više od svega poštovali i divili se se svojim vođama, međutim liderskih karakteristika nema ni Denis Barić, baš kao ni ministar Tomislav Tolušić, makar su oba vole samohvalno isticati kao kavi lideri. Koliko vidimo riječ je o dvije samovoljne osobe koje soliraju i koje nemaju nikakvih liderskih vrlina, izim kolike tolike nadležnosti koja prizlazi s njihovih pozicija. Stoga se pitamo, je li u ovoj digitaliziranoj i dinamičnoj sadanjosti uz tako nesposobne osobe kakve se uglavnom pozicioniraju moguća bilo kakva prespektiva koja bi dovela do zaposlenosti i boljeg i zdravijeg života Otočana na hrvatskim otocima.

 

Ivan Raos poznati hrvatski i europski intelektualac, teoretičar, epistemolog, kulturolog, svestrani umjetnik pjesnik, književnik, likovni umjetnik, suradnik i član mnogih znanstvenih i kulturskih inistitucija, akademija i medija u Europi i svijetu.