
Dana 03. prosinca 2009. godine, u galeriji Arcus Pučkog otvorenog učilišta u Kutini, otvara se izožba crteža pod nazivom „In memoriam Mili Muciću", povodom godišnjice (15. 11. 2008. godine.) prerano preminulog člana Udruge Kutinski likovni krug.

Mile (Mišo) Mucić, dipl. ing., rođen je 1954. godine u Crnopodu, Ljubuški (BIH). Preminuo 15. studenog 2008. godine u Kutini. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ljubuškom. Godine 1979. diplomirao na Kemijsko tehnološkom fakultetu Zagrebu, kao stipendist tvornice mineralnih gnojiva Petrokemija d.d. Kutina. Godine 1980. zapošljava se u Petrokemiji zapošljava gdje radi do posljednjeg dana života. Iza sebe je ostavio suprugu (Mirjanu) i dvije kćeri (Iva i Vida).

Autoru ovih redaka namjera je ukazati kako stručna profilacija Mile Mucića ne ostaje na životopisu jednog inženjera, koji je svoje radne zadatke u dvadesetosmo-godišnjem radu u domicilnoj firmi obavljao sa više žara nego se to od njega tražilo, već ukazati na njegovu skrivenu umjetničku crtu, koja se posljednjih godina očitovala u likovnom izričaju kroz crteže prijatelja, poznanika, veduta, aktova te vježbene crteže velikih majstora renesanse i impresionizma. Rezultat toga te druženja sa (pok.) prof. Ivanom Milatom i Mladenom Mitrom, prof. povijesti umjetnosti, je učlanjenje u Udrugu "Kutinski likovni krug" 2007. godine i prva samostalna izložba u galeriji Arcus Pučkog otvorenog učilišta 21. ožujka 2008. godine pod nazivom „Dnevnik crtanja" (autor. prof. Mladen Mitar). Izlagao je i kao član Udruge Ljubuških likovnih umjetnika te umjetnika Hercegovine. Crtež pjesnika Dragutina Tadijanovića nalazi se u stalnom postavu u rodnoj kući pjesnika u Rastušju, a crteži hrvatskih pjesnika (T. Ujevića, A. B. Šimića te Pupačića i Krleže) u stalnom su postavu aule Gimnazije u Ljubuškom. U studenom iste godine predstavlja svoje crteže na godišnjoj izložbi Udruge „Klik" u Ivanić Gradu.
„Najljepši su cvjetovi koji su niknuli na korjenima boli"

In Memoriam

Imati neodoljivu potrebu za crtanjem, ne znači nužno imati uspjeha u realizaciji. Mnogi uporno perpetuiraju kaskajući na mjestu, ili čine sve da izbjegnu crtež, koji najiskrenije denucira umijeće i talent. Crtež ne poznaje kraj, on uzima od zbilje ali svoja izražajna sredstva improvizira prema diktatu crtačevih iskustava i emocija. Dok promatra formu slikar ne vidi nikakvu crtu oko predmeta, ona je izmišljena ne postoji. Ta crta je laž koja nas tjera da shvatimo istinu kroz asocijaciju o viđenoj formi. Crtež je direktna manipulacija mentalne sjene. U njegovom crtežu primjetan je spontanitet pristupa i neposrednost izraza.
Dobar crtež nije onaj koji se kroz mimezis natječe s viđenim svijetom, već onaj koji bez puno priče, bogatom likovnom morfologijom vodi u bit oblika. Mucićev izbor tema, uglavnom se odnosi na portrete u minijaturnim dimenzijama. Ne crta po modelu već ga sama situacija radne obveze određuje za brzi postupak crtanja prema reprodukcijama iz povijesti umjetnosti (skice, studije i kroki). Bio je neumoran u „produkciji" i iskušavanju raznih crtačkih medija (olovka, pero, flomaster, kist, ugljen…). Crteži olovkom zavrjeđuju zavidnu razinu kvalitete samoniklog crtača autodidakta. U amaterskim krugovima lako ne nalazimo ovakvog potencijala kao što je Mile Mucić.

Zahvaljujući njegovom imanentnom interesu za lijepe umjetnosti, širi vidike koji mu pomažu da lakše shvati univerzalne pojave i veze među umjetnostima. Iako dolazi iz sfere egzaktnih područja, njegov senzibilitet ga često povezuje s ljudima od kista i pera. Iskren pošten, skroman i samozatajan dugo se kolebao pokazati svoju intimu, taj bogat i raznovrstan „dnevnik crtanja". Nema bolje terapije od crtanja, tog prapovijesnog interesa koji preko dvadeset tisuća godina prati čovjeka i pokazuje da je crtež univerzalni govor čovječanstva. Prva pisma bijahu crteži a najsuvremenija opet crteži ikonica, novih znakova komunikacije u sofisticiranoj računalnoj tehnici. Mile Mucić mao je snažno izraženu empatiju prema ljepoti duboko ljudskog zbog čega je izgarao stavljajući se uvijek na stranu dobrog i lijepog. Ovom izložbom sjećamo se dragog prijatelja skromnog ali duhom bogatog čovjeka koji se gorljivo branio lijepim umjetnostima od apsurda realiteta.

Mile (Mišo) Mucić
Akademija-Art.net
