Naša ljubav (čitaj: Dobrostojeće kvazi sportske kaste) prema velikim sportskim manifestacijama je evidentno iznad bilo kakve ekonomske računice
Piše: D. Mihovilović
Tako smo i u ovoj besparici pronašli 2.000.000 Eura za organizaciju dijela Europskog košarkaškog prvenstva 2015, te novce za nekakve studentske sportske igre 2016, koje nemaju nikakav primidžbeni efekt, ali ne i za nastup hrvatske na EXPO-u 2015 u Milanu, priredbi koja traje 6 mjeseci tj. od 1. svibnja do 31. listopada 2015. i na kojoj se očekuje 60 milijuna posjetitelja. Država koja ne želi utrošiti manje od milijun eura za permanentnu šestomjesečnu promidžbu sigurno ima u svojem upravnom aparatu osobe kojima se prosta matematika naprosto gadi, ili koje su ekonomske nevježe. 140 država ne smatra nastup na EXPO-u 2015. bacanjem novca, nego pametnim ulaganjem u budućnost, a naročito u turizam, a mi smo tobože štedljivi. Pa nema zarada bez ulaganja.
Čak nam je Italija ponudila prostor u svojem paviljonu i to u pola cijene, ali uzalud.
Postavlja se pitanje dali treba samo slegnuti ramenima ili pak inicirati neformalan zagrebački nastup uz participaciju nedrž avnog gospodarstva i turizma te ipak iskoristiti ovu sjajnu i korisnu prigodu.
Uostalom u niti jednoj pristojnoj državi nema državne potpore za profesionalni sport.
Zato jednostavno prestanimo financirati sportske priredbe i počnimo već jednom raditi nešto korisno za Hrvatsku. Uostalom zašto nebi pokrenuli društvenu akciju pod nazivom IDEMO U MILANO NA EXPO.
Navodno je su Grad Zagreb i gradonačelnik Bandić odlučili naći načina da se nastupi u Milanu i tako. među ostalim, spriječi velika šteta i sramoćenje Hrvatske, koja je ipak jedan od najvažnijih talijanskih susjeda. Treba im dati maksimalnu moralnu, djelatnu i novčanu potporu.
