Bit će izložena serija slika kojima ovaj autor već duže vrijeme pobuđuje pozornost likovne publike i kritike, stvarajući taktilne slike/kolaže od pronađenih i odbačenih raznobojnih „krpica" (često od „otpadnih krpa" kolega slikara, što daje važnost konceptu „slučajne mrlje" i onome „kontinuiteta događanja"). Pritom on te „tekstilije" i pronađene predmete i kartone kroji i pažljivo slaže i lijepi na površinu platna po nekom promišljenom geometrijskom sustavu, stvarajući u oku optički efekt gotovo identičan onome geometrijskih bojenih površina. Uvodeći u konačnici još i kategoriju strukture i teksture tekstilne površine, ali i dimenzije prostora i vremena, koje su karakteristične za kolaž.
Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja o ovim radovima u predgovoru kataloga kaže:
„Ono što na prvi pogled tu plijeni pozornost je strogo organizirani vizualni poredak, utemeljen na znalačkim i discipliniranim odnosima boja, na klasično uravnoteženoj kompoziciji i na organiziranim dinamičkim odnosima unutar kadra slike. Iskustva su to koja vuku svoje korijene iz velikih stilova moderne umjetnosti 20. stoljeća – iz geometrijske i lirske apstrakcije. Gustini, međutim, tu dodaje i enformelovska iskustva geste, nastala u njega kod završnoga doslikavanja uljem (nekad kistom, a nekad drippingom), dok kolaž, premda u današnjoj umjetnosti on nije nov, ovdje funkcionira kao medij stalnoga istraživanja odnosa pikturalnoga i taktilnoga; strukturalnoga i materičkoga; zbiljskoga i iluzivnoga. Autor njime stalno tu aktivira, preko gotovo svih naših senzora, cijeli niz dodatnih asocijacija i vizualno-emotivnih doživljaja jer kolaž može svemu dati začudnu, dvostruku dimenziju: dodirljivoga i nedodirljivoga; stvarnoga i nestvarnoga; prostorno određenoga i onoga „pomaknutoga"; vremenski bliskoga i neodredljivoga. A najčešće svakodnevno i banalno u novome suglasju pretvara u novo i čudesno. U Gustinijevim tekstilnim kolažima to je posebno vidljivo. Realnost se tu kontinuirano „urušava", pa se zbilja, premda opipljiva, stalno pretvara u apstrakciju – ali geometrijski kôdiranu i discipliniranu. Pritom je i boja, koja naizgled ima apsolutnu slobodu (ali i svoj dodatni samostalni život kao materija i kao tekstilni materijal), stavljena pod kontrolu autora, jer Gustini ovdje prostor slike sagledava iz različitih očišta. Ali ih onda međusobno usuglašava i disciplinira, nudeći pritom „geometrijski kôd" kao način pristupa i ključ iščitavanja radova. Navodeći nas tako da svoju percepciju temeljimo na analitičkoj opservaciji, sistematiziranoj unutar čvrste, pročišćene strukture kompozicijskog rastera – ali kroz koju istodobno profinjeno provlači i jednu dinamičku situaciju napetoga odnosa između vizualnoga i haptičkoga; između iluzije i opipa."
Igor Gustini privukao je pozornost publike i kritike još prije nekoliko godina svojim tekstilnim kolažima, koje stvara od pronađenih i odbačenih raznobojnih „krpica" (često od „otpadnih krpa" kolega slikara, što daje važnost konceptu „slučajne mrlje" i onome „kontinuiteta događanja" kroz nekoliko različitih vremena). Efekt pravilno geometrijski „skrojenih" „tekstilija", nalijepljenih na platno po jednome promišljenome vizualnom sistemu (ali isto tako i po promišljenome prostornom sistemu, jer tekstil je „ugužvan" i time „oprostoren"), stvara u oku koloristički efekt gotovo identičan onome geometrijskih obojenih površina dobro nam poznat iz djela geometrijske apstrakcije. Ovdje, međutim, uveden je uz to i prostorno-haptički efekt kolaža – i to tekstilnoga, s karakterističnom kategorijom teksture materijala i strukture njegove površine, pa ovi radovi Igora Gustinija uz optičku imaju i naglašenu tvarnu kvalitetu. Djelujući svojom vizualnom, ali i prostorno – vremenskom dimenzijom.
Ono što na prvi pogled tu plijeni pozornost je strogo organizirani vizualni poredak, utemeljen na znalačkim i discipliniranim odnosima boja, na klasično uravnoteženoj kompoziciji i na organiziranim dinamičkim odnosima unutar kadra slike. Iskustva su to koja vuku svoje korijene iz velikih stilova moderne umjetnosti 20. stoljeća – iz geometrijske i lirske apstrakcije. Gustini, međutim, tu dodaje i enformelovska iskustva geste, nastala u njega kod završnoga doslikavanja uljem (nekad kistom, a nekad drippingom), dok kolaž, premda u današnjoj umjetnosti on nije nov, ovdje funkcionira kao medij stalnoga istraživanja odnosa pikturalnoga i taktilnoga; strukturalnoga i materičkoga; zbiljskoga i iluzivnoga. Autor njime stalno tu aktivira, preko gotovo svih naših senzora, cijeli niz dodatnih asocijacija i vizualno-emotivnih doživljaja jer kolaž može svemu dati začudnu, dvostruku dimenziju: dodirljivoga i nedodirljivoga; stvarnoga i nestvarnoga; prostorno određenoga i onoga „pomaknutoga"; vremenski bliskoga i neodredljivoga. A najčešće svakodnevno i banalno u novome suglasju pretvara u novo i čudesno. U Gustinijevim tekstilnim kolažima to je posebno vidljivo. Realnost se tu kontinuirano „urušava", pa se zbilja, premda opipljiva, stalno pretvara u apstrakciju – ali geometrijski kôdiranu i discipliniranu. Pritom je i boja, koja naizgled ima apsolutnu slobodu (ali i svoj dodatni samostalni život kao materija i kao tekstilni materijal), stavljena pod kontrolu autora, jer Gustini ovdje prostor slike sagledava iz različitih očišta. Ali ih onda međusobno usuglašava i disciplinira, nudeći pritom „geometrijski kôd" kao način pristupa i ključ iščitavanja radova. Navodeći nas tako da svoju percepciju temeljimo na analitičkoj opservaciji, sistematiziranoj unutar čvrste, pročišćene strukture kompozicijskog rastera – ali kroz koju istodobno profinjeno provlači i jednu dinamičku situaciju napetoga odnosa između vizualnoga i haptičkoga; između iluzije i opipa.
Kolaž – to čarobno «slikanje škarama» (kako je to još Matisse nazvao), odavno je fascinantan umjetnicima. Liči na igru – a zahtijeva silnu koncentraciju.
Kolažima Igor Gustini pomoću isječaka preuzetih iz poznate stvarnosti – iz pronađenoga materijala (ili odbačenoga materijala) kreira novu zbilju i novu predmetnost. Pritom on pokazuje poseban interes za arhitektoniku slike, gradeći uvijek čvrstu geometrijsku strukturu i čvrstu kompoziciju, ali isto tako i delikatno namećući dvojnost izbalansirane jednostavnosti i zgusnute ekspresivnosti kao osnovni dojam.
Višnja Slavica Gabout
O autoru:
IGOR GUSTINI rođen je 1969. u Firenci (Italija). Maturirao je 1987. na Državnoj umjetničkoj gimnaziji u Padovi. Diplomirao je 1993. na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji (smjer slikarstvo) – disertacija o slikaru Celestinu Medoviću. Dobitnik je I. nagrade Općine Vicenza za plakat Grada Vicenze 1991/1992. Isto tako, dobitnik je 1997. I. nagrade mladih umjetnika Regije Veneto, Grad Cittadella (Padova). Samostalno izlaže od 1995. i do sada je održao dvadesetak samostalnih izložaba u Europi, Africi, Americi i u nas, dok je sudjelovao na šezdesetak skupnih. O njemu su do sada pisali i njegovo djelo pratili, između ostalih, Vesna Kusin, Aleksandra Rotar, Gorka Ostojić Cvajner, Ive Šimat Banov, Enes Quien, Igor Brešan, Branka Benčić, Ivan Obsieger, Nikola Albaneže… Radovi mu se nalaze u javnim ustanovama u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Igor Gustini član je HDLU Istre, HDLU Zagreba i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi u Vicenzi (Italija).
Izložba Igora Gustinija „Geometrijski kôd" moći će se razgledati u Galeriji crkvice Sv.Trojice u Kastvu do 20. lipnja 2008, u redovno radno vrijeme galerije: svaki dan od 10 do 12 i od 18 do 21 sat..
Kastafsko kulturno leto
Ines Greblo, izvršna ravnateljica
Kontakt:
Višnja Slavica Gabout
Mob. 098 622 426
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/igor-gustini-geometrijski-k/&description=Igor%20Gustini:%20Geometrijski%20kôd){kind=link}