I opet ljeto u SUNCU

I eto – opet ljeto. I opet „SUNCE". Ta čudesna mala galerija što zrači toplinom i srdačnim pozivom na dobrodošlicu. Zidovi kao da iščekuju da prigrle naše slike, naše impresije, naša razmišljanja i promišljanja, našu potragu za čarolijom Sunca, nas, uhvaćene u beskonačnom protoku vremena koje paletom nastojimo zaustaviti i ovjekovječiti.

Vladimir Njunjić: LJETO 2028., akril, 50×70 cm

Ali kako naslikati ljeto?

-Uzmite nešto azurno plave – govorio je stari japanski slikar svojim učenicima – dodajte intenzivno žutu, nekoliko krvavo crvenih mrlja i sve umirite ljubičastom sjenkom, i dobit ćete boje ljeta. Njegove mirise i zvukove morate sami pronaći.

Članovi Hrvatskog likovnog društva krenuli su u potragu za vlastitim viđenjem ljeta.

Juraj Jonke (Ljeto) „bombardira" nas intenzivnim žutilom nepreglednog polja što se gubi prema horizontu, a Darko Domišljanović (Moje ljeto) postiže ekspresivnost kontrastom žutog i plavog, pri čemu se pastozni namaz još potencira lazurom.  Snažna koloristička igra prisutna je i kod Božice Žirović (Ljetna impresija).

Mirjana Dolenčić (Zadnji dani ljeta) pomalo nostalgično „zaodijeva" platno finim prozračnim zelenilom i vrlo realistički slikanom vodom. Ta smirenost i zatvorenost palete osjeća se i kod Vlastimira Lončara (Jutro), a Stevo Drenovac (Stara vodenica) s puno ljubavi i nostalgije priča o jednom gotovo zaboravljenom svijetu. Josip Fijucek (Grad na vodi) gradi kompozicijski čisto i koloristički profinjeno neki drugačiji, imaginarni svijet svojih sanja.

More je nepresušna inspiracija pa i izravna asocijacija na ljeto. Ljiljanka Stejskal (Moj doživljaj mora) ga pretvara u niz simbola koje konstruktivistički veže u jedinstvenu cjelinu. Čaroliju morskog ugođaja Željko Horvat (I opet sunce) svodi na oblik prekrasne minijature, čvrsto zatvorene u svom tamnom plavetnilu, a sličan efekt postiže i Andreja Krušelj (Val).

Biserka Konečny (Ljeto) opet je u svom svijete poetske smirenosti, dok Gordana Karlović (Hvar) poseže za „dramatikom" i uznemirenošću snažno bojenih vijugavih linija na kojima se javljaju prepoznatljivi detalji arhitekture tek kao naznaka lokacije. A tu lokaciju mora prepoznat ćemo i kod Ladislave Palaverse (Na otoku) i kod Vilke Krešić (Lavanda) u rascvjetanom mediteranskom raslinju.

I ribe postaju simbol ljeta. I dok ih Antonija Cesarec (Ribe na pladnju) postavlja u središte koloristički razigrane kompozicije, Višnja Peter (Asocijacija na ljeto) ih gotovo monokromno „razbacuje" po cijeloj površini slike.

Nastavljajući svoj pomalo humoristični otklon prema predmetu, Vladimir Njunjić (Ljeto 20028.) u maniri geometrijske apstrakcije slika „moguću budućnost". Na toj liniji apstrakcije koja negira potrebu za ponavljanjem i oblikovanjem „viđenog" svoj „doživljaj" odmora gradi i Laila Denich (Predah).

Često korišteni motiv jedra dobiva tri sasvim različite interpretacije. Ana Cerovski (Jedro) gradi ga špahtlom kao čistu blještavu bjelinu, Višnjica Kruhak Štefić (Jedra) kao kolorističku igru s naglaskom na crveno, ali tehnički najintrigantnija je Snježana Filipčić (Jedra) koja u tehnici akvarela postiže upravo nevjerojatan pastozni namaz s dominantom žute.

Zanimljivo crtačko rješenje u vrlo zahtjevnoj kompoziciji nudi Snježana Aleksić (Ljeto), a Ana Pajan (Hipodrom) nam pomalo skulptorski nudi figuru konja i jahača.

Fina akvarelistička rješenja ljetne atmosfere postižu Barbara Percač (Pejzaž), Štefanija Soldan (Sa suncem u zaleđu), u mediteransko podneblje „zaljubljena" Lidija Brajon Sudarević (Kapelica sv. Kuzme i Damjana) i Marijan Tišljar – Matiš (Ljeto iznad Goranca) koji neuobičajeno kao podlogu umjesto papira koristi platno.

Minimalnim sredstvima, bez suvišnih detalja, ali vrlo efektno, o ljetu progovara i Velimir Gredelj (Na plaži), a ugođaj ljeta na rijeci donose Nevenka Šlogar Banjac (Mrežnica) i Marija Hohoš Novaković (Rastoke).

Premda se posve ne uklapaju u zadanu temu, slikarima se pridružilo i troje kipara: Slavko Blažičko s malom brončanom figurom pod nazivom Ravnoteža, Zvonimir Gotal  sa svojim prepoznatljivim kompozicijama u terakoti, ovog puta je to Trokut, i prvi put Lidija Krmpotić  s keramičkom vazom oslikanom cvijećem.

I što reći za kraj?

Ljeto je. Vrijeme odmora, podnevne „sieste", velikih planova – kamo otići i kako ga provesti.

Možete doći i u „SUNCE". Pogledajte što vam o ljetu govore naši autori.

Možda dobijete neku ideju. Umjetnost uvijek nadahnjuje i otvara nove vidike.