Hrvoje Šercar u Češkoj

Galerija Vladimir Bužančić Centra za kulturu Novi Zagreb razvila je tijekom godina uspješnu međunarodnu suradnju s ciljem promocije hrvatskih umjetnika i institucija na međunarodnoj sceni te upoznavanjem hrvatske javnosti s recentnom umjetnošću tih zemalja.

Temeljem dugogodišnje suradnje s Republikom Češkom, zajedno s Kulturnim i informativnim centrom Kaplice, a pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport iz Zagreba, organizirana je izložba ovog hrvatskog umjetnika.

Šercar izlože 22 slike u tehnici pera, tuša i kista na koži. Izložba je otvorena do 01. listopada 2009. godine.

Između historije i sna

Hrvoje Šercar na hrvatskoj je likovnoj sceni prisutan već gotovo pet desetljeća unutar kojih se nametnuo kao tipološki izdvojena i nezaobilazna crtačka osobnost. Slikar autodidakt, izgradio je vlastitu poziciju odmetnika i pobunjenika protiv dominantnih umjetničkih tendencija i prevladavajućeg likovnog ukusa. Iako sudionik najranijeg hrvatskog happeninga, ostao je tragaocem za arhetipskim izvorištima u nacionalnoj i regionalnoj baštini,onih primordijalnih i vječnih vrijednosti kojima su se napajali "moderni divljaci" u povijesti moderne umjetnosti.

U zreloj fazi stvaralaštva interes mu sve više zaokuplja arhitektonska baština koju uprizoruje u karakterističnim vedutama hrvatskih gradova ili njihovih arhitektonskih cjelina. Pri tom, Šercarov historicizam nije reminiscencija historijskih događaja, u njegovim prizorima nema ljudi pa tako ni radnje, nego je slika idiličnog poretka, organske veze između ljudi i prostora njihova življenja. Nepravilan format kožne podloge kao i njezina organička struktura podržavaju simboličke konotacije u odnosu čovjeka i urbanog organizma kojeg je sagradio po vlastitoj mjeri.

"Naivna" idiličnost minulih svjetova, u kojima se dominatnoj kršćanskoj kulturi prikrada pučko praznovjerje i poganska, predkršćanska religioznost, likovni je govor iskristalizirala u preciznoj liniji tušem, perom i kistom na koži, u ravnopravnoj koegzistenciji geometrijske i obrnute perspektive, deskriptivne povijesne faktografije i fantazije srednjovjekovnog bestijarija. Šercarov anakron likovni jezik otkriva živi intelekt istraživača-arheologa, predanog čitača-iluminatora, putnika-kartografa koji bilježi povijesnost hrvatskih gradova, ali ne samo to. Organičke, zatvorene gradske strukture istkane gustom mrežom crtovlja stvaraju kontrapunkt s prazninom apstraktnog prostora osnove. Organizam grada biva tako istrgnut od ostatka svijeta kanđama ptica, nošen na leđima ribe ili kakve druge zvijeri simbola svetca zaštitnika ili personifikacije grada, pretvarajući prizor u snoviđenje. Ilustratorska deskiptivnost ne iscrpljuje svoju razložnost u historijskoj faktografiji, već tka autorovu priču koja se otima realističnom i transformira ga u fantazmagorično. Tim pomakom od realnog ka fantastičnom, slikar-pripovjedač iskazujene samo vlastitu kulturološku vezu s baštinom, već i svijest o višeznačnosti ove naše zbilje, vodeći nas u predjele nesvjesnog u kojem "moderni divljak" traži istinitu potku ispod ove naše izvještačene" stvarnosti". Uporabom ready madea pak, autor stvara snažan likovni i simbolički kontrapunkt: sučeljava prošlost i sadašnjost, historijsko i moderno zahvaćajući zbilju jednako snažno u njezinoj materijalnosti kao i u ideji o njoj.

Odmetništvo Hrvoja Šercara otkriva nam stoga kritičara i skeptika u povijesni razvoj i sukladno tome progresiju kulturnih i duhovnih vrijednosti, a pobunjenik pjesnika i sanjara koji u baštini prepoznaje kulturni identitet i vlastita duhovna izvorišta, susret prošlosti i sadašnjosti, realnog i fantastičnog, povijesti i literature

Anita Zlomislić

Hrvoje Šercar je rođen 1936. godine u Zagrebu. Apsolvirao je studij prava. Godine 1959. zapošljava se u Leksikografskom zavodu gdje radi do umirovljenja 1992. Od 1964.  do 1969. godine vanjski je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Izlaže samostalno od 1960. godine, a povreneno i s Majstorskom radionicom. „Happening naš" izveo je 1968. s Tomom Gotovcem i Ivom Lukasom. Izlagao je na šezdesetak samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu te na stotinjak skupnih. Koautor je je akcije „Udbina art" 1995. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Radio je kazališne scenografije, ilustracije knjiga i jedan animirani film. Sudionik je Domovinskog rata u Umjetničkoj četi od 1990. do 1992. godine i ratnog Ad Hoc teatra te dobitnik Spomenice domovinskog rata. Odlikovan je odličjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998. godine. Dobio je oko 50 priznanja za likovni rad u dobrotvorne svrhe. Živi i radi u Zagrebu.

Adresa:
Hrvoje Šercar
Maksimirska 121, Zagreb

SAMOSTALNE IZLOŽBE

1960. Zagreb, Klub omladine;

1964. Zagreb, Kabinet grafike JAZU;

1968. Split, Matica hrvatska;

1974. Torino, Galleria Internazionale – Eskenaziarte;

1975. Zagreb, Galerija Izlog;

1979. Zadar, Sv. Petar stari i Andrija,

         Dubrovnik, Centar za postdiplomski studij,

         Zagreb, Studio Galerije Forum,

         Zagreb, Galerija Izlog;

1980. Hvar, Galerija na bankete;

1981. Zagreb, Galerija Mladost;

1981. Zagreb, Galerija Schira;

1982. Karlovac, Galerija ZILIK;

1982. Varaždin, Izložbeni salon Narodnog kazališta A. Cesarec;

1983. Zagreb, Galerija Zagreb;

1984. Zagreb, Galerija INA – Projekta,

         Klek, Galerija Stećak,

         Opuzen, Likovni salon,

         Zagreb, Galerija Moše Pijade;

1985. Poreč, Galerija Narodnog sveučilišta,

         Buzet, Buzetska zbirka,

         Pula, Izložbeni salon RO Festival jugoslavenskog igranog filma;

1988. Zagreb, Galerija Mala,

         Osor, Galerija Juraj Dalmatinac,

         Krapanj, Galerija Žitak,

         Mali Lošinj, Izložbeni salon Gradske knjižnice;

1989. Split, Gospa od zvonika;

1990. Zagreb, Muzej Grada Zagreba;

1991. Slavonski Brod, Galerija Port Artur;

1992. Műnchen, Galerie Meneghello;

1993. Zagreb, Muzejsko galerijski centar – Galerija Gradec;

         Novo Mesto, Dolenjski muzej;

1994. Zagreb, Caffe galerija Coprnica;

1995. Udbina, Udbina art,

         Zagreb, Zapovjedništvo ratnog zrakioplovstva;

1996. Zadar, Gradska loža;

1997. Slavonski brod, Galerija Balen,

         Pula, Dom hrvatskih branitelja;

1998. Ploče, Dom hrvatske vojske;

1999. Zagreb, Knjižnica S.S. Kranjčević – Galerija Prozori;

         Lovran, Galerija Laurus;

2001. Klek, Galerija Stećak;

         Zagreb, Art Point Centar;

2001. Budimpešta, Szent Mihaly Kaptolna Galeria;

2002. Dubrovnik, Galerija Sebastian;

2003. Šibenik, Galerija Sv. Krševan,

         Zagreb, Galerija Hrvatskog slova;

2004. Opuzen, Likovni salon;

2005. Osijek, Galerija Magis;

2006. Zaprešić, Muzej Matija Skurjeni;

2007. Zagreb, Galerija Kaj;

2008. Zagreb, HDLU – Galeija Prsten;

2008. Pariz, UNESCO.

NAGRADE:

1970. Zagreb, Zagrebački salon – Nagrada Grada Zagreba;

1971. Zagreb, 3. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža – Nagrada kolonije Počitelj;

1972. Beograd, Sajam knjiga – 2. nagrada za opremu knjige;

1973. Beograd, Zlatno pero Beograd 73 – Nagrada Zlatno pero Prosvete za najbolju ilustraciju

         beletristike i Plaketa Zlatnog pera Beograd 73;

1975. Zagreb, 5. izložba jugoslavenskog crteža – Premija Fonda Moše Pijade Beograd;

1980. Split, Splitski salon 80 – Nagrada za slikarstvo;

1981. Zagreb, 8. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža – Otkupna nagrada Nacionalne i

         sveučilišne knjižnice,

2001. Nagrada za najljepšu poštansku marku Hrvatske 2002.

2007. Italija, Asiago – Specijalna nagrada na natjecanju za najljepšu marku na svijetu 2006.

Branko Marić, prof.
galerija.vladimir.buzancic@czk-novi-zagreb.hr

Akademija-Art.net