Hrvatska komora arhitekata u suradnji Kulturstyrelsen / Danskom agencijom za kulturu, Veleposlanstvom kraljevine Danske u Zagrebu, Gliptotekom HAZU prezentira izložbu “Kako smo živjeli”, Danska arhitektura između 1945. i 1975., u četvrtak 9. listopada 2014., u 13 sati, Gliptoteka HAZU (Galerija I.) – Medvedgradska 2, Zagreb
Izložbu će predstaviti kustosica izložbe mag.sci. Jannie Rosenberg Bendsen (Arkitektur, Design og Kunsthåndværk Kulturstyrelsen / Danish Agency for Culture / kulturstyrelsen.dk)
Izložbu će otvoriti Nj.E. Poul Erik Dam Kristensen – veleposlanik Kraljevine Danske u Zagrebu
Izložba ostaje otvorena zaključno s nedjeljom 2. studenoga 2014. / utorak-petak 11-19 sati, vikend 10-14 sati
1. Opis izložbe:
Kako smo živjeli – danska arhitektura od 1945. do 1975. kroz makete, crteže i fotografije Izložba „Kako smo živjeli” usredotočuje se na ulogu i funkciju arhitekta u danskom društvu između 1945. i 1975. Ona iznosi ideju društveno odgovornog arhitekta i arhitektonskog principa izražavajući opću želju da se svakome osiguraju dobri uvjeti življenja.
U razdoblju od kraja Drugoga svjetskog rata do 1970-ih godina danski arhitekti imali su ključnu ulogu u izgradnji socijalne države oblikujući njezin fizički izgled. Oni su potvrdili svoju društvenu odgovornost dajući doprinos ostvarenju suvremenih političkih vizija u obliku, primjerice, socijalnih stanova. Izgradili su i objekte za rekreaciju kao što su plivačke i športske dvorane, hoteli i kuće za odmor kako bi svima omogućili sudjelovanje u aktivnostima u slobodno vrijeme. Projektirali su škole koje odgovaraju aktualnim pedagoškim idealima, te uredske i proizvodne prostore pogodne za moderno poslovanje. Arhitekti su se usredotočili na potrebe pojedinca i arhitektura se demokratizirala. Arhitekti kao što su Arne Jacobsen, Kay Fisker, Karen i Ebbe Clemmensen, te Svenn Eske Kristensen imali su udjela u svemu – od prvog nacrta do posljednjega klina.
Izložba prikazuje stvarni ambijent u kojem se odvijao život u Danskoj od 1945. do 1975., u razdoblju koje nadahnjuje i danas. Temeljeći se na crtežima, skicama i fotografijama te uz dodatne makete, izložba prikazuje neke od najboljih radova toga razdoblja. Nedostaju neke od najpoznatijih zgrada iz toga doba, ali svrha je izložbe pokazati dansku arhitekturu od 1945. do 1975. kroz reprezentativni izbor radova iz jedinstvene zbirke arhitektonskih crteža koja je pohranjena u Danskoj umjetničkoj knjižnici.
Izložba „Kako smo živjeli” održava se u Gliptoteci HAZU od 9. listopada do 2. studenog 2014. Prije toga bila je prikazana u Okruglom tornju u Kopenhagenu.
2. Tekstovi s izložbe:
Uvod
Danski model socijalne države predmet je burne rasprave posljednjih godina. U jeku političkih rasprava i reformi, bilo bi korisno promotriti pedesete i šezdesete godine dvadesetog stoljeća kada se stvarala socijalna država, kako bismo bolje razumjeli zašto je Danska onakva kakva danas jest.
Nakon Drugog svjetskog rata Danska se borila s nedostatkom širokog raspona osnovnih sredstava: stambenog prostora, energije, novca i sirovina za industriju.
Međutim, za razliku od mnogih drugih država, Danska je prošla rat bez većih žrtava, te su njena infrastruktura i proizvodni pogoni ostali nedirnuti. Tijekom pedesetih godina 20. stoljeća dansko se gospodarstvo postupno oporavilo, djelomično zahvaljujući i Marshallovom planu. U to vrijeme bilo je sredstava za obnovu zapuštenih četvrti u širem središtu grada gdje su se nalazile tvornice koje zagađuju okoliš i mali, pretrpani stanovi. San o društvu, u kojemu su svima dostupne povlastice razvijenog društva, kvalitetan životni prostor, te sadržaji za sport i razonodu, odjednom je bio nadohvat ruke.
Arhitekti su dali značajan doprinos u izgradnji Danske kao socijalne države. Prepoznavši svoju ulogu u društvu pridonijeli su provođenju suvremenih političkih zamisli u obliku socijalne stanogradnje. Stvorili su sadržaje za rekreaciju i slobodno vrijeme, poput gimnastičkih dvorana, knjižnica i kuća za odmor, kako bi aktivnosti kojima se mogu baviti u slobodno vrijeme bile dostupne svima. Projektirali su škole koje su odgovarale tadašnjim obrazovnim idealima, te urede i proizvodne pogone kao odrednice modernog poslovnog života. Arhitekti su usmjerili pažnju na potrebe pojedinca, a arhitektura je demokratizirana.
Međutim, tijekom 1960-ih arhitekti se susreću s promjenama. Potražnja za industrijaliziranom izgradnjom povećala se, zajedno s dotad nezabilježenim rastom stanovništva i povećanom potrošnjom. Godine 1973. Dansku je zahvatila naftna kriza. Niz dotad zanemarivanih čimbenika posebno je utjecao na građevinski sektor u projektima socijalne stanogradnje: individualnost u stambenim kompleksima, estetska kvaliteta i prostor između građevina. To je bila prekretnica koja je rezultirala novom vrstom arhitekture.
Ova izložba je priča o zadanom okviru danskog života u razdoblju od 1945. do 1975., vremenu koje ostaje inspirativno do današnjeg dana. Pitanje je možemo li graditi dalje na tadašnjim idealima i vrijednostima? I, ako je tako, koja je uloga arhitekata i arhitekture u svijetu 21. stoljeća?
Kroz xx makete popraćene crtežima i fotografijama, izložba predstavlja neka od najboljih djela toga razdoblja. Iako nekoliko najpoznatijih građevina tog vremena nedostaje, izložba prikazuje dansku arhitekturu od 1945. do 1975. kroz reprezentativan izbor djela iz jedinstvene Zbirke arhitektonskih crteža (Samling for Arkitekturtegninger) koja pripada Knjižnici danske nacionalne umjetnosti (Danmarks Kunstbibliotek). Izložene makete nisu stalno dostupne javnosti, a većina ih nikada nije bila izložena.
Stambeni prostor
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata izuzetno je velik nedostatak stambenog prostora u Danskoj. Da bi se zadovoljila potražnja pokrenute su brojne inicijative za obnovu stambene izgradnje. Planovi i vrste stanogradnje počeli su se mijenjati. Na primjer, popularne niske stambene zgrade iz 1930-ih zamijenjene su naseljima s parkovima čiji su objekti znatno bolje integrirani u okolni krajolik. S Kopenhagenom na prvom mjestu, Danska dobiva svoja prva naselja visoke gradnje – Bellahøjhusene nebodere, ali niski kompleksi i projektirane obiteljske kuće ostaju norma.
Što se tiče arhitekture, stambena naselja građena od 1940. godine nadalje bila su mješavina tradicije i inovacije u pogledu materijala, dizajna i funkcije. Stilski, taj je period bio pod velikim utjecajem modernizma prilagođenog danskim klimatskim uvjetima i materijalima. Zgrade od opeke bile su obilježene jednostavnošću, funkcionalnošću i suptilnim detaljima poput različitih uzoraka u zidanju. Izuzetna potražnja za novim stambenim prostorom dovela je do standardizacije gradnje, koja se ustalila sredinom 1960-ih. Metode rada na gradilištima također su postale učinkovitije. U protivnom, ne bi bilo moguće izgraditi tisuće novih stanova.
Međutim, transformacija građevinskog sektora također je ostavila traga na arhitekturi. Potrebni stambeni prostori izgrađeni su po razumnoj cijeni, no u nekim su slučajevima arhitekti i građevinari bili prisiljeni na ustupke po pitanju kvalitete arhitekture i gradnje. Gradnja betonom bila je jeftina, ali se često koristila za vrlo velike i uniformne komplekse gdje su potrebe pojedinca bile zanemarene. Zbog toga su brojne građevine iz tog razdoblja na lošem glasu, iako ne samo zbog svojeg arhitektonskog dizajna. Drugi su problemi također odigrali ulogu, uključujući i socijalna pitanja.
U ranim 1970-im stanogradnja se ponovno promijenila. Arhitekti tada nastoje stvoriti manje stambene komplekse u kojima su raznolikost, promjenjivost i mogućnost različitih kombinacija neki od ideala.
Bredalsparken
Stambeno naselje Bredalsparken u Hvidovre-u smatra se temeljnim djelom danske stambene arhitekture. Za to je zaslužan arhitekt Svenn Eske Kristensen koji je želio stvoriti radničko naselje u okruženju koje potiče prosperitet i blagostanje, u kojem svatko ima pravo na dobro osmišljen stan razumne veličine s pristupom zelenim površinama za igru i rekreaciju. Cjelokupni plan Bredalsparkena obuhvaća niz troetažnih stambenih zgrada, jednoetažne kuće s dvorištem i trgovački blok, smještene u zelenom pojasu s parkovima, međusobno povezane cestama i pješačkim stazama.
Stambeno naselje sastoji se od 1.359 stanova u relativno kratkim uzastopnim objektima s istočno-zapadnom orijentacijom. Iako se Bredalsparken temelji na načelima prijašnjih niskih naselja, kao što je Bispeparken u Kopenhagenu iz 1941., Kristensen je htio osigurati bolje prirodno osvjetljenje u stanovima i bolju povezanost unutar kompleksa. Budući da su ove zgrade bile kraće, bilo je lakše rasporediti ih kako bi se osiguralo bolje osvjetljenje u svakom pojedinom stanu i istovremeno učinilo zgrade prirodnim dijelom krajolika.
U Bredalsparkenu su zgrade od žute opeke i imaju montažne betonske balkone. Arhitektura je jednostavna i oskudna, ali osebujni zabati zgrada, balkoni i mješavina materijala pridonose specifičnom izgledu naselja.
Slobodno vrijeme
Među najznačajnijim promjenama u danskom društvu nakon Drugog svjetskog rata bila je promjena u načinu na koji su Danci koristili svoje vrijeme. Do tada se veći dio života provodio radeći prekovremeno s jednim slobodnim danom tjedno i vrlo malo godišnjeg odmora. U tom razdoblju radno je vrijeme skraćeno: kasnih 1950-ih ukupno tjedno radno vrijeme iznosilo je 45 sati, dok je do 1973. skraćeno na 40 sati. U istom razdoblju, Danci su dobili dulji godišnji odmor, koji je produljen od dva tjedna 1952. do četiri tjedna 1972.
Zahvaljujući gospodarskom rastu 1960-ih, Danci su odjednom stekli stvarno slobodno vrijeme – nešto više od pukog vremena za odmor kao pripreme za rad. Slobodno vrijeme počelo se smatrati osobnim vremenom koje ljudi mogu koristiti prema vlastitom nahođenju za svoje omiljene aktivnosti. Izvjestan broj propisa, uključujući i Zakon o slobodnom obrazovanju (Lov om fritidsundervisning) iz 1969., pomogao je potaknuti aktivnosti u slobodno vrijeme u Danaca.
Ove promjene zahtijevale su drugačije uvjete od postojećih. Od kasnih 1960-ih izgrađen je dotad nezabilježen broj novih sadržaja za odmor i zabavu, od gimnastičkih dvorana do knjižnica. Zajednička karakteristika svih objekata bila je funkcionalna i arhitektonska usklađenost sa zahtjevima ondašnjeg vremena. Međutim, oni su i odraz socijalne države i načela jednake dostupnosti dobrih životnih uvjeta za sve.
Povećanje slobodnog vremena također je ostavilo traga u Danskoj. Grupne ture u organizaciji Dansk FolkeFerie, putničke agencije koju je osnovao danski sindikalni pokret, bile su prilika za mnoge da odu na odmor u vlastitoj zemlji. U tu svrhu, gradio se sve veći broj turističkih središta i kuća za odmor, osobito uz zapadnu obalu Jutlanda.
Sportski centar Kildeskovshallen
Sportski centar Kildeskovshallen izvrstan je primjer nastojanja političara odgovornih za izgradnju društva blagostanja da stvore svima dostupne kvalitetne životne uvjete. Nadalje, Kildeskovshallen jedan je od najljepših i arhitektonski najupečatljivijih danskih sportskih centara iz poslijeratnog razdoblja. Centar je izgrađen između 1966. i 1969., a od tada je proširen nekoliko puta kako bi se zadovoljile različite potrebe korisnika. Kildeskovshallen se nalazi u parku, okružen visokim starim stablima na blago brdovitom terenu. Kompleks se sastoji od pet objekata u obliku kocki u kojima su bazeni i gimnastičke dvorane različitih dimenzija. Niži servisni objekti okružuju glavne građevine poduprte vitkim čeličnim konstrukcijama koje, oponašajući okolna stabla, stvaraju jedinstvenu vezu između unutrašnjosti i vanjskog prostora. Nestajanje granica između drveća i prostora s bazenima naglašeno je i staklenim fasadama pune visine. Vitki čelični stupovi koji podsjećaju na drveće nastavljaju se u osebujne krovne konstrukcije, naizgled tako lagane da se čini kao da lebde iznad vode u bazenima.
Umjetnik Henning Damgaard Sørensen kreirao je mozaično dno otvorenog bazena za djecu.
Poslovni prostori
U razdoblju između 1950-ih i ranih 1970-ih godina Danska je doživjela dotad nezabilježen industrijski i tržišni procvat. Manjak stambenog prostora, te nedostatak robe i sredstava široke potrošnje obilježio je poslijeratne godine. Međutim, zahvaljujući Marshallovom planu i povećanju mogućnosti međunarodnog trgovanja, proizvodnja se oporavila tijekom 1950-ih. Tijekom 1960-ih, Danska je preoblikovana i postavljeni su temelji današnjeg društva blagostanja. Dok je prije rata poljoprivreda činila dominantan sektor u zemlji, u godinama koje su uslijedile većina je Danaca radila u industriji kako bi se zadovoljio stalni rast potražnje za robom široke potrošnje. Brzi gospodarski rast pokrenuo je društvene promjene. Zbog nedostatka prostora za velike moderne tvornice, industrija seli iz središta grada u Kopenhagenu. Industriju postupno slijedi i stanovništvo, nastojeći izbjeći zapuštene gradske četvrti, najprije seleći u moderne stanove u predgrađu, a kasnije u obiteljske kuće.
Što se tiče industrijske arhitekture, tradicionalne zgrade od opeke sa svojim karakterističnim kosim krovovima zamijenile su ravne, izdužene strukture koje odražavaju nove, linearne radne procese na tekućoj vrpci. Krovni prozori bili su obično jedini prirodni izvori svjetla. Oni su osiguravali ravnomjerno osvjetljenje, a radnike nije ometalo ono što se događalo vani. Uredske su zgrade također prošle značajne promjene dobivši zajedničke prostorije i bolju rasvjetu. 1960-ih godina dansko tržište rada značajno se promijenilo: članstvo u sindikatima izuzetno se povećalo. Počela je duga borba za bolje uvjete rada, što je ranih 1970-ih dovelo do slobodne subote, četiri tjedna godišnjeg odmora i 40-satnog radnog tjedna. Godine 1973. Dansku je pogodila naftna i energetska kriza što je rezultiralo povećanjem nezaposlenosti i oštrim padom u građevinarstvu.
Tvornica čokolade Toms
Tvornica čokolade Toms jedan je od najmodernijih industrijskih objekata svoga vremena, a njezin funkcionalni dizajn odražava poslijeratni standardizirani proces proizvodnje inspiriran razvojem u SAD-u. Sirovine su ulazile s jedne strane zgrade, a gotovi proizvodi izlazili s druge i ukrcavali se izravno u kamione.
Tvornica izgleda racionalno i moderno. Arne Jacobsen odlučio je obložiti zgradu bijelim keramičkim pločicama kako bi izgledala čisto, higijenski i hipermoderno, što je u oštroj suprotnosti sa starim tvorničkim zgradama iz središta gradova. Horizontalne značajke građevine daju lijep kontrast vertikalnim elementima kao što su silosi i upravne zgrade. Vrata i ulazi jedini su elementi koji prekidaju duge fasade.
Čak je i za vrijeme gradnje arhitekt razmatrao mogućnosti budućih proširenja koristeći montažne elemente koji se jednostavno sastavljaju, rastavljaju i proširuju. Građevina je bezvremenskog dizajna, a na idućim su se proširenjima arhitekti uspjeli pridržavati Jacobsenove ideje, zbog čega je tvornica Toms u velikoj mjeri zadržala svoj izvorni izgled.
Škole
U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata izgrađeno je mnoštvo škola i vrtića. Preduvjet je bio danski Zakon o školstvu iz 1937. prema kojemu su lokalne vlasti trebale izgraditi nove škole u roku od deset godina. Međutim, njemačka je okupacija odgodila provedbu. Loše školske zgrade bile su stvar prošlosti; učenje se sada trebalo uistinu demokratizirati. Jedna od prvih takvih škola bila je Grådybskolen u Esbjergu koju su, između 1949. i 1954., izgradili arhitekti Peer Hougaard Nielsen i CJ Norgaard Pedersen. To je bio jednoetažni objekt s tri dvorišta i odvojenim predvorjem, dvije gimnastičke dvorane, zvjezdarnicom itd. Prirodnost i blizina prirode humanizirali su proces učenja.
Posebno će Arne Jacobsen postaviti standarde za projektiranje škola, dijelom svojom seoskom školom u Hårbyu (Funen) iz 1950., a dijelom s Munkegårdsskolen u Vangedeu u blizini Kopenhagena, koja je projektirana 1948., a izgrađena između 1954. i 1955. Niska škola s paviljonima koji okružuju mala dvorišta postala je arhetip arhitekture 1950-ih.
1960-ih godina škole dobivaju formaliziraniji, a u nekim slučajevima krajnje puritanski izgled. Tražeći najbolje moguće okruženje za učenje, arhitektura čini još jedan zaokret u smjeru funkcionalnosti i objektivnosti. Intimnost više nije bila na prvom mjestu. Kao što je to bio slučaj sa stambenim zgradama, standardizacija je sredinom 1960-ih ostavila svoj trag na mnogim novim školama: morale su biti jeftine s visokim iskorištenjem zemljišta. Mnoge škole postale su toliko velike da potrebe djece više nisu bile u središtu pozornosti.
Ravna arhitektonska struktura odražavala je želju da se stane na kraj društvenoj hijerarhiji. To je, međutim, imalo jedan nedostatak. Škole su neminovno zauzimale znatno više prostora pa su morale biti izgrađene na rubnim dijelovima gradova, pogotovo izvan glavnoga grada. Škole su postale spomenici okruženi otvorenim krajolikom, a mnoga djeca više nisu mogla dolaziti u školu biciklom ili pješice, već ih je netko morao dovesti autobusom ili autom.
Škola LO
Godine 1958. Arbejdernes Oplysningsforbund (Danska udruga obrazovnih radnika) i Savez sindikata Danske (LO) pokrenula je natječaj za projektiranje srednje škole u Højstrupgårdu pokraj Elsinora. Pobijedio je Jorn Utzon sa svojim sofisticiranim prijedlogom koji se sastojao od visoke zgrade sa studentskim sobama, nizom niskih školskih zgrada i predavaonicom poput pozornice, koje okružuju otvoreno dvorište. Prijedlog je nalikovao na zgradu opere u Sydneyu, koja je tih godina bila u izgradnji. LO nije se usudio provesti Utzonov prijedlog, ali, gotovo desetljeće kasnije, dobitnici druge nagrade, Karen i Ebbe Clemmensen i Jarl Heger, bili su pozvani da revidiraju svoj izvorni prijedlog za novi i uzbudljiv projekt.
Rezultat je imao daleko nježniji izgled u odnosu na okolni krajolik. Škola je imala tradicionalniji oblik, krila s jednostrešnim krovovima i podsjećala je na planinsko selo s juga Europe. U središtu kompleksa nalazi se ulaz u glavnu dvoranu koji se, poput crkve u srednjovjekovnom selu, izdiže iznad brojnih niskih, bijelo obojenih krila od opeke. Mnogobrojne učionice okružuju dvoranu. Ovim projektom arhitekti su stvorili idealni ambijent za dansku srednju školu. Iako su arhitekti pronašli inspiraciju za ove građevine izvan granica Danske, one predstavljaju solidno dansko umijeće koje sadrži jednostavne, gotovo primitivne tehnike gradnje, strukture od impregniranog drva i krovove od crvenog crijepa. Škola LO smještena je uzduž jugoistočno-sjeverozapadne osi, s ravnicom na sjevernoj strani koja nadvisuje Oresund. Na suprotnoj strani šuma čini prirodan završetak kompleksa. Na taj su način priroda i građevine združene u savršenoj simbiozi.
II
A3
Škola Præstemoseskolen podijeljena je na paviljone koji bi trebali osigurati intimno okruženje za učenje, unatoč činjenici da 800 učenika pohađa školu. Zelene površine isprepliću se s niskim zgradama s velikim staklenim panelima. Wilhardt je projektirao tri škole u Hvidovre-u.
A4
Munkegårdsskolen je prizemna škola koja se prostire na velikoj površini. Svake dvije učionice imaju malo dvorište, a građevine i dvorišta raspršeni su u domišljatom uzorku uskih krila, povezanih uzdužnim hodnicima. Škola predstavlja jedno od remek djela Arnea Jacobsena.
A5
Škola Nyager Skole Arnea Jacobsena monumentalnija je od većine drugih školskih zgrada iz 1950-ih. Škola ima velike staklene ploče i pristup dvorištu iz svake učionice. U usporedbi sa školom Munkegårdsskolen, dimenzije su veće, a osjećaj intimnosti time manji.
A8
S učiteljskim fakultetom Skive Seminarium (danas srednjom školom) Karen i Ebbe Clemmensen dodali su novi aspekt projektiranju škola u Danskoj. Kao što je slučaj i sa školom LO, uklapanje u krajolik čini ovu građevinu remek-djelom.
B4
Stambeno naselje Galgebakken odlikuje se niskim, zbijenim kućama u nizu, grupiranim oko malih ulica u nekoliko malih susjedstava. Fleksibilne vrste stambenih prostora i raznoliki projekti signaliziraju slobodu pojedinca. San je arhitekata promicanje povezanosti među stanovnicima.
B5
Eske Kristensen stvorio je neke od najboljih danskih stambenih kompleksa. Naizgled skromne i jednostavne, zgrade su izvrsne kvalitete i funkcionalnosti. Varijacije između građevina, od jednoetažnih do šesteroetažnih zgrada, odražavaju način na koji arhitekt doživljava mjesto.
B7
Klijent je bio imućni direktor B&W brodogradilišta, građevinski inženjer C. A. Møller. Položaj građevine, s pogledom na tjesnac Oresund, jedinstven je. Građevina je podijeljena na dvije odvojene kuće, glavnu rezidenciju i vrtlarevu kolibu.
B12
Stambeno naselje Ermelundshusene osmišljeno je kako bi se uklopilo u blage strmine krajolika koji ga okružuje. Stupnjevanje pojedinih kuća stvara raznolik izgled naglašen ritmičkim obrascem skupina kuća.
B15
Danas se Søndergård Park smatra jednim od najuspješnijih stambenih naselja u Danskoj, osobito zbog visoke kvalitete arhitekture i skladnog odnosa između zgrada i okolnog krajolika.
B16
Neboderi Bellahøjhusene predstavljaju prvo naselje nebodera u Danskoj. To je bio jedan od prvih danskih građevinskih projekata u kojima se ozbiljno eksperimentiralo s novim materijalima, građevinskim tehnikama i radnim procesima.
C3
Statsanstalten for Livsforsikring (Nacionalno poduzeće za životno osiguranje) građevina je betonskog okvira s fasadom koja znatno zaostaje za modernističkim trendom 1930-ih. Umjetnik Axel Salto ukrasio je gipsane ispune uglova između lučnih prozora i nadvoja na krilu zgrade orijentiranom prema Nyropsgade-u.
C4
U svojoj iznimnoj jednostavnosti, građevina je klasičan primjer američkog modernizma kojeg predstavlja Jacobsen. Zahvaljujući prozirnoj visećoj fasadi doima se bestežinskom.
C6
Klijent je želio da novo sjedište bude izgrađeno od crvene opeke (iako je tvrtka specijalizirana za beton). Suenson je naglasio učinak opeke koristeći dimenzijama neobično malu vrstu Flensborg i široke reške. Okomitim linijama i težinom blokova građevine ostavljaju snažan dojam.
C7
Građevina Shellhuset bombardirana je za vrijeme Drugog svjetskog rata, a kasnije je obnovljena na svojim starim temeljima. To je značilo da je osnovni oblik zgrade unaprijed određen. Lauritzen je razvio fleksibilan modularni sustav za fasade od armiranog betona, stvarajući time njihovu osebujnost.
C8
Tårnby Radhus (Gradska vijećnica Tårnby) je dvoetažni kompleks s uvučenim krovom. Uredi su smješteni oko dva unutarnja dvorišta. Danas je Gradska vijećnica Tårnby na popisu građevina od posebnog značaja.
D2
Hotel Royal SAS, otvoren 1960., bio je prvi neboder s visećom fasadom u Kopenhagenu. Jacobsenova inspiracija bila je poznata građevina Lever House u New Yorku. Hotel je postao istinski gesamtkunstwerk, budući da je Arne Jacobsen dizajnirao sve do hotelskog pribora za jelo.
D4
Knjižnica Rødovre Hovedbibliotek nepretencioznog je izgleda, a jedino konzolni krov iza glavnog ulaza sugerira funkcije zgrade iza njega. To je protuteža osebujnoj gradskoj vijećnici Arna Jacobsena koja se nalazi ispred nje.
D5
Ladanjska kuća za Mogens Hjerl-Hansen pokraj jezera Julsø čvrsta je kompozicija modularnih lučnih svodova. Kuća je smještena na mirnom mjestu na brežuljku s pogledom na jezero. Unatoč ponavljanju modula, kuća je podijeljena na jednostavne dijelove.
D6
Ljetnikovac za bivšeg premijera Jens-Otta Kraga, prema prijedlogu Jarla Hegera i Karen i Ebbe Clemmensen, nažalost nikada nije izgrađen, budući da bi njegov oblik piramide bio upadljiva novost u danskoj arhitekturi.
