Radove izlažu:
Vesna Aralica, Vera Dajht Kralj, Nadica Eichhorn, Lucija Gudlin, Mladen Ivančić, Marinko Jelača, Darija Juras, Višnja Markovinović, Bruno Paladin, Valerija Polanec, Josip Poljan, Boris Roce, Hanibal Salvaro, Ljubomir Stahov, Irena Škrinjar i Miro Vuco
Izložbu otvaraju:
Zvonko Jakuš, direktor tvornice "Zagorka" iz Bedekovčine,
U vrijeme dominacije digitalnih tehnika i virtualnih umjetničkih uradaka bilježimo pojačano zanimanje stvaralaca, hobista, kolekcionara i publike za opipljivim vrijednostima u trajnim materijalima. Možemo slobodno govoriti da smo na pragu svojevrsne nove ere umjetničke keramike, jer povijesno najstariji umjetni gradbeni, umjetnički, zanatski i dizajnerski materijal opet preuzima ulogu vrlo cijenjenog kreativnog svjedoka kulturne i civilizacijske svakodnevice. Keramika ponovno preuzima ulogu jednog od najpouzdanijih svjedoka i kroničara epohe.
Kada govorimo o hrvatskoj umjetničkoj keramici, trebamo se podsjetiti kako je Zagreb, koji bilježi sto godina Akademije likovnih umjetnosti i umjetničke galerije Ullrich, zahvaljujući Obrtnoj školi i Hinku Juhnu, bio i u dobroj mjeri ostao regionalno središte suvremene umjetničke keramike, koje je znatno utjecalo na organizaciju umjetničke edukacije poglavito u Beogradu i Skoplju, u najnovije vrijeme na Kosovu, a u nekim segmentima bio promotor inovacija i na globalnoj razini. U ovom trenutku Europe otvorenih granica i suradnje imamo i mlađe hrvatske umjetnike školovane u Engleskoj, Linzu (Austrija) i Faenzi (Italija), te likovne umjetnike kojima su suvremene keramičke tehnologije rado prihvaćeno i usvojeno sredstvo realizacije likovnog izražavanja.
Kreativni dijalog generacija s vrlo raznolikim programima edukacije, te veliki broj međunarodnih izložaba u Hrvatskoj, na kojima nastupaju poznata svjetska imena različitih rukopisa i poetika, a koje imaju također i naglašeni promotivni, informativni i edukativni karakter, rezultirao je ozračjem koje djeluje vrlo poticajno na likovno stvaralaštvo koje koristi mogućnosti izražavanja od terakote do porculana, u učestalom suglasju s tokovima suvremene likovne umjetnosti. Množina uradaka kojih je značajka slobodan, inventivan i često personaliziran pristup mediju keramike daje željeni rezultat u funkciji izvornih likovnih rješenja.
U ovom trenutku svrstavanje keramike u područje tzv. primijenjene umjetnosti vrlo je teško braniti. Možemo uglavnom govoriti o trodimenzionalnim likovnim djelima koja su, iz mnogo razloga, opravdano realizirana u raznim keramičkim tehnikama. No dodajmo na kraju kako susrećemo i neočekivane aspekte stvaralačke profinjenosti koje je obično teško „stručno" objasniti, pa ih je stoga možda najbolje prihvatiti slijedom nagonskog poriva prihvaćanja novih i skladnih likovnih uradaka.
Hanibal Salvaro
Akademija-Art.net
