HNK u Zagrebu: premijera komične opere”Prodana nevjesta”

nevjesta2

nevjesta2

Violinist Ivo Kviring oduševjen zagrebačkom izvedbom i detaljima

Vrhunske izvedbe opera u hrvatskim nacionalnim kazališnim kućama nisu rijetkost, ali kad neka opera, pa k tome komična, ima takvu prošlost kao opera “Prodana nevjesta” češkoga skladatelja Bedricha Smetane, novim tumačima i interpretatorima nije lako. Naime, odgovoronst je velika kad se zna da je ta opera u zagrebačkome nacionalnom teatru prvi put postavljena davne 1873., tri godine nakon praške premijere, i to u prijevodu Augusta Šenoe i pod ravnanjem Ivana pl. Zajca! Te daleke godine je dobro primljena te je postala sastavnim dijelom zagrebačkog opernog repertoara, s do danas više od 400 izvedaba.

nevjesta1

Vratimo se u sadašnjost: “Prodana nevjesta” premijerno izvedena u petak 24. svibnja navečer u HNK u Zagrebu pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i u režiji Ozrena Prohića. U ovoj zabavnoj i dinamičnoj operi na komičan se način tematizira “bračno tržište”, ali se na kraju slavi – prava ljubav. Priča je to o mladoj djevojci Marici (Valentina Fijačko) koju roditelji Krušina i Ljudmila (Vitomir Marof i Ivanka Boljkovac) žele odgovoriti od udaje za njezinog voljenog Janka (Stjepan Franetović) te je udati za Vašeka (Ladislav Vrgoč), sina bogatog seljaka Mihe (Siniša Štork). Pritom se služe uslugama pokvarenog bračnog posrednika Kecala (Saša Čano). Libreto Karela Sabine, sada u prijevodu Milutina Cihlara Nehajeva, donosi na kraju sretan završetak za Maricu i Janka.

Redatelj Prohić je radnju smjestio u 60-te godine prošloga stoljeća, a njegova rješenja su dosta filmična, likovi kao da su iz Menzelovih filmova, sve pršti od humora kojim se dolazi do sretnog kraja… Scenografija Dinke Jeričević među ostalim uključuje dva preparirana medvjeda, lovačke trofeje na zidovima, jukebox, fliper i jedan žuti automobil Bubu, a kostimi Irene Sušac su provokativni. Sve to, kao i dinamičnost radnje, pridonosi tome da opera, iako traje tri sata, ne umara nego zabavlja publiku

bareza
Nikša Bareza

A u toj publici izdvojili smo za komentar Ivu Kviringa, a on je poznati violinist koji je dvadesetak godina bio koncertmajstor u Stuttgartu, a kasnije je završio na radiju Rias-Berlin. Evo što nam je Ivo Kviring rekao: – Za istaknuti je da je zbor bio jako dobar, posebno lijepa arija Mare, kad žalosno opisuje svoju nesreću jer ju je Janko iznevjerio i prodao za 300 cekina. Pa slijedi uspješni kvintet-sekstet kad roditelji i provodađija tješe Maru. Opera bi se jedino mogla u malo u modernije doba prenijeti – đuboks, motor “Vespa”, radio, čak auto dolazi na scenu – Volkswagen !! Prije nekoliko godina sam Prodanu nevjestu vidio u Parizu, tamo su isto dovezli auto, jedan Oldtimer.

nevjesta

Ovoga sam puta u zagrebačkome HNK-u uz izvrstan tekst, koji je bio projiciran, doživio operu puno intenzivnije. Ali vrhunac predstave su bile cirkuske scene: tu su bili majstori u akciji, ne znam odakle su te ljude smogli, ali bili su to sjajni akrobati. Vrlo komični bili su nastupi can-can ne plesačica, nego plesača, odjeveni u crna kožna odijela kao rokeri, i plešu can-can !!! I jedan od sudionika u cirkusu je bio perfektna kopija ovogodišnjeg pobjednika na Eurosong, transvestita s dugom crnom kosom i finom bradicom i brkovima a – odjeven zavodnički kao žena !

Nisam stručnjak za operu ali ću sa svojim zapažanjem kao muzičar i kao poznavalac kazališta reći nešto o svojim dojmovima: usuđujem se reći kako je ovo vrlo uspjela predstava! Bareza je već s uvertirom, briljantno izvedenom – orkestar je bio cijele večeri na visini ! – imao veliki uspjeh i dobio pljesak publike. A zagrebačka je publika – creme de la creme ! A toalete, jer to je važno, sjane su ! Svi glasovi OK, režija OK, scena OK.
Riječ je o briljantnoj predstavi kojoj bih ja osobno još dodao nešto kao izbor ljepotica, lijepe mlade žene, s brojevima… – tako je, znalački i originalno premijernu izvedbu Smetanine opere komentirao violinist Ivo Kiring. Svakako, usporedba sa svijetom ide u našu korist, pa i to (do)kazuje kako se u glazbenom i opernom svijetu nemamo čega stidjeti, dapače…

Nives Gajdobranski