Prikaz donacije Vilima Svečnjaka gradu Zagrebu
Knjiga Vilim Svečnjak – Donacije gradu Zagrebu autora Borivoja Popovčaka bit će predstavljena u dvorani knjižnice HAZU u Zagrebu, na Strossmayerovu trgu 14. Uvodno će na predstavljanju govoriti akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a, a knjigu će publici približiti recenzenti akademik Tonko Maroević i prof. dr. sc. Zvonko Maković, član suradnik HAZU-a, kao i sam autor Borivoj Popovčak, prof., upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. U knjizi Vilim Svečnjak – Donacije gradu Zagrebu donosi se prikaz donacija Zemlja i Memorijalna zbirka Marte i Vilima Svečnjaka koje je hrvatski slikar Vilim Svečnjak (1906.-1993.) sa suprugom Martom, rođ. Smolíková (1903.-1993.), darovao Gradu Zagrebu 1990. godine. Najvažnije je to što je stručno-znanstvena obrada i prezentacija cjelokupne zbirke ponuđena je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a to je i prihvaćeno 13. travnja 1990. godine. Darovnim ugovom, potpisanim u Skupštini Grada Zagreba 17. svibnja 1990. godine Donacija Zemlja trajnoje smještena u Muzej donacija nakon njegova osnivanja a Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak kao jedinstvena spomenička cjelina ostaje smještena u stanu donatora u Martićevoj 41. u Zagrebu. Prva, Donacija Zemlja obuhvaća 280 djela, većinom iz razdoblja zemljaške faze, dok Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak sadrži 562 djela od samih početaka do kraja djelovanja skraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nekoliko godina nakon ove darovnice Gradu Zagrebu preminula je Marta 11. siječnja 1993. godine, a nekoliko mjeseci poslije 3. lipnja 1993. i Vilim Svečnjak.
Knjiga kao sumarni prikaz donacije Vilima Svečnjaka, koja sadrži više od osam stotina djela, prikaz je tek dijela opusa tog nezaobilaznog imena u povijesti hrvatskog slikarstva dvadesetog stoljeća. Iako u donaciji nedostaju neka kapitalna Svečnjakova djela, ovaj dio njegova stvaralaštva prati njegovu djelatnost. Sve je tu obrađeno: počinje se od samog početka, od srednje škole, ide se preko godina provedenih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, djelovanja u Grupi Zemlja, godina egzila u Italiji do poslijeratnog razdoblja. Tu su onda pedesete godina prošlog stoljeća i definitivni raskid s pragmatističkom ideologijom komunizma, godina oslobađanja umjetničkog izričaja i eksperimentiranja raznim likovnim tehnikama i disciplinama do postupnog smirivanja i sažimanja iskustva osamdesetih godina.
Evo još nekih detalja: raznorodnost Svečnjakova djela u cjelini odraz je neprestanog traženja i pronalaženja novih poetika u smjeru formiranja osobnog i prepoznatljivog izričaja. Za te stalne vremensko-prostorne pomake i odmake, referiranje na ikoniku stilova i pravaca moderne umjetnosti zapada ili domaće slikarske škole, kritika počesto nije imala razumijevanja i njegov je opus držala nekonzistentnim i proturječnim. No kritičko sagledavanje njegova cjelokupnog stvaralaštva ne može izbjeći lucidne i kreativne iskorake poput crtačkih ciklusa La Bella Scrittura i Balade Petrice Kerempuha, kojima je davno prije svih naznačio raskid s pragmatičkim stavovima partije o umjetnosti kao instrumentariju za promicanje političkih ideja. U svakom slučaju su fragmenti Svječnjakova opsežnog djela ostavili traga i utjecali na promjene nekih promišljanja u hrvatskom slikarstvu.
Tekst i foto: Nives Gajdobranski
