Franjo Rački ostavio je duboki trag u Hrvatskoj akademiji
Na grob prvog predsjednika Akademije Franje Račkog vijenac je položio predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić u četvrtak 13. veljače. Dogodilo se to u arkadama na Mirogoju u povodu 120. godišnjice smrti Franje Račkog. U izaslanstvu su bili i potpredsjednik Akademije akademik Jakša Barbić i glavni tajnik akademik Pavao Rudan. Počast je to kojom se Akademija sjeća osobe koja je uz njenog utemeljitelja Josipa Jurja Strossmayera najzaslužnija za početak djelovanja najviše hrvatske znanstvene i umjetničke institucije. Akademik Kusić najavio je i da će Akademija ove godine organizirati simpozij o Franji Račkom. Tada će se govoriti o njegovom političkom, historiografskom i svećeničkom djelovanju, a još od studenog 2013. u Knjižnici HAZU traje izložba na kojoj su izložene njegove knjige i radovi, knjige koje je dobio na dar te djela posvećena njemu.
Akademik Kusić ovako je govorio o prvom predsjedniku Akademije: „Bez Franje Račkog kao Strossmayerovog najbližeg suradnika ne bi bilo niti današnje Hrvatske akademije, a njegov stav da Akademijin rad mora biti ozbiljan, neprenagljen, promišljen i politički nepristran i danas nam je misao vodilja”.
Impresivna biografija
Franjo Rački rodio se 25. studenog 1828. u Fužinama. Još kao mladi svećenik počeo se baviti povijesnim istraživanjima te je otkrio i objavio brojne dokumente važne za hrvatsku povijest, a posebno je istraživao doba vladavine hrvatskih narodnih vladara. Smatra ga se ocem hrvatske moderne kritičke historiografije.
Uz Strossmayera bio je osnivač Narodne stranke i od 1861. do 1875. zastupnik u Hrvatskom saboru. Zalagao se za ujedinjenje hrvatskih zemalja u sklopu Habsburške monarhije, a hrvatskoj državnopravnoj ideologiji dao je argumentaciju utemeljenu na povijesnim izvorima. Zalagao se i za kulturno povezivanje južnoslavenskih naroda i svih drugih Slavena te za jedinstvo katoličke i pravoslavne crkve. Od 1877. do smrti 13. veljače 1894. bio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
Na mjestu predsjednika Akademije Franjo Rački proveo je 20 godina, od 1866. do 1886., kada se zahvalio na dužnosti jer nije dobio potvrdu cara i kralja Franje Josipa. Za predsjednika je biran i 1887. i 1890., no oba puta je odbio izbor i prihvatio biti zamjenik predsjednika Akademije. Na toj je dužnosti sve do smrti obavljao predsjedničke poslove.
Pokrenuo je Akademijine publikacije Rad, Ljetopis i Starine i odredio djelovanje Akademije u narednim desetljećima, posebno na društvenom i humanističkom području, a uspostavio je i veze s drugim akademijama. Zaslužan je i za izgradnju Akademijine palače 1880. te za otvorenje Strossmayerove galerije 1884.
Franjo Rački uspio se suprostaviti pristiscima tadašnjih vlasti da se Akademija ukine i osnuje nova, ovisna o režimu, ili da joj se oduzme knjižnica, ističući da Akademija mora biti autonomna u odnosu prema vlasti. Briga za budućnost Akademije bila je jedan od razloga zbog kojih je 1881. odbio postati nadbiskup za katolike u Rusiji.
Njegova smrt bila je velik gubitak za Akademiju jer je imao golemu radnu energiju i bio angažiran na mnogim područjima.
Nakon Franje Račkog dužnost predsjednika Akademije obnašalo je 16 njegovih nasljednika.
Nives Gajdobranski
