Godišnja likovna priredba priređuje se ovdje od ljeta 1967., tijekom jedne od kolovoških nedjelja. Priča o umjetninama pod nebom vedrine – na zidovima, vratima, škurnicama, u portunima – povijest je i pripovijest o znatiželji, tvrdoglavosti i upornosti kreativna uma, također i potvrda stvaralačkoga erosa koji uvijek iznova traži nove izazove te ide ususret drugome čovjeku, ususret prostoru s kojim i kojime umjetnik i njegova umjetnost mogu i žele komunicirati.
Uostalom, jedno je lice umjetničkoga čina uvijek okrenuto komunikaciji, dok je drugo njegovo lice trajno – pa i zabrinuto – posvećeno bitku čovjekovu i položaju njegovu u svijetu, sklonije stvarnosti onostranoga, uporno težeći metafizičkome i žudeći Apsolutu.
Grisija je pojedinačan i skupni, makar istina kratkotrajan, ali u najboljim i najiskrenijim svojim trenucima ipak silan napor i nastojanje k lijepome, dobromu i istinitom.
Grisija je, naposljetku, Rovinj njedara promaknutih u atelijer pod nebeskim svodom.
Boris Biletić
Prije nego je nastupilo moderno doba specijalizacije nije bilo prave razlike između zanatlije i umjetnika. Umjetnik je u svom zanatu bio naprosto »il miglior fabbro«. Juraj Dalmatin bio je graditelj i klesar, Benvenuto Cellini zlatar – oni se nisu držali posebnim »umjetnicima«. Umjetnost je i danas zadržala nešto od te demokratičnosti: svatko tko može držati u ruci olovku ili dlijeto može biti i »umjetnik« – ako to jest.
Umjetnik isto tako nije imao drugo tržište ili drugačiji izložbeni prostor svojih proizvoda nego zanatlija. Grisia ukazuje na tu staru srodnost, i to ne samo vlastitom slikovitom starošću – recimo da nam ona pruža danas sliku kakve cehovske ulice srednjevjekovnog grada. U njoj kao da se spontano izražava pučki karakter stvaralaštva, demokratičnost umjetnosti na djelu. Na gradskoj ulici mi sudjelujemo u radosti tvorca u neposrednom kontaktu s konzumentom djela.
Grisia, kao jedna od rijetkih novoustaljenih tradicija, zaista služi na čast i na ukras Rovinju, gradu koji je svoj poslijeratni preporod doživio upravo kao domaćin Umjetničke kolonije. Sajamskom, pučkom, neobvezatnom karakteru Grisie nesumnjivo bi pridonijelo i to, da se u nju uključi još više lokalnih, rovinjskih amatera stvaralaca i da se njena aktivnost protegne na cijelu Ljetnu sezonu – da Grisia ne bude samo izložbom, nego gradskom institucijom u pravom smislu riječi, dijelom autentičnog života Rovinja.
Antun Šoljan, 1976.
Više na:
http://www.muzej-rovinj.hr/HRV/izlozbe/izlozba.asp?dogadajID=863
Dario Sošić
dario.sosic@muzej-rovinj.com
Akademija-Art.net
