Kolektivna, selektirana izložba fotografija
GRIMALDA 2014.
izabrani radovi osmog foto natječaja GRIMALDA 2014.
Javno objavljivanje rezultata te dodjela nagrada i priznanja:
nedjelja, 27. travnja 2014, u 16.00 sati, galerija Grimalda
Grimalda, općina Cerovlje, Istra; u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun”.
Tema:
PORTRET
Istra: osmijeh ili ne; na licu susjeda, prijatelja, poznanika, prolaznika…
Projekt posvećujemo Svjetskom danu Pinhole fotografije, Camere obscure,
obilježava se posljednje nedjelje u travnju (27. travnja 2014.)
Stručni žiri: Eugen Borkovsky (predsjednik), Slađan Dragojević, Miranda Legović
dodijelio je:
1. NAGRADA: Robert Hrelja
2. NAGRADA: Boris Baran
3. NAGRADA: Vesna Janko Finderle
Nagrada za kolekciju: Marino Matošević
Pohvale za radove:
Vesna Janko Finderle
Zvonimir Perić
Nenad Zrinšćak
Sandro Sardoz
Marlen Glavić
Dren Butković
Snježana Bratanović
Jelena Vojinović
Autori izabranih radova za izložbu: Lučana Dušan, Darko Hrastovčak, Slavica Isovska, Marina Jašić, Edna Jurcan, Romina Kotiga, Valentino Munda, Saša Nikolić, Lili Lea Rušnjak, Dalibor Talajić, Sven Tomašić, Nataša Vlačić, Valter Zanco
Dizajn 1.nagrade: rad akademske kiparice, prof. Roberte Weissman Nagy.
KOMENTAR:
U fokusu objektiva osmog foto natječaja Grimalda 2014. našao se portret. Tražilo se bilježenje lica sa ili bez osmijeha. Na natječaj se prijavilo 64 autora sa 184 fotografija. I ove godine projekt realizira Igor Blagonić s Udrugom mladih Pagubice i Društvom likovnih stvaratelja Pazin. Ponovo su uspješno ostvarili animiranje i angažiranje fotografskih kreativaca, profesionalaca i amatera iz Istre i iz drugih krajeva. Stručni žiri u sastavu: Eugen Borkovsky, Slađan Dragojević i Miranda Legović za izložbu je izabrao 25 autora a za nagrade i diplome odredio 11 pojedinačnih radova i jednu kolekciju. Izložba predstavlja 34 rada. Nagrađeni, pohvaljeni i izloženi radovi većinom zadovoljavaju kriterije: likovnost, sadržajnost i tehničku kvalitetu.
Portret znači prikazivanje individualnog izgleda i značenja. Najčešće je to prikaz osobe, njene glave i / ili lica. Tijekom povijesti portret ili autoportret je jedan od najčešćih umjetničkih motiva. Dobar portret mora izgovarati posebnost kojom se jedna osoba razlikuje od druge, mora nositi karakterizaciju modela. Prilikom selekcije prednost su dobili radovi koji problematiziraju, koji uz oblik prikazuju i narav portretirane osobe.
Ocjenjujući ukupni dojam, analizirajući sve radove, čini mi se da je ovo tematsko propitivanje rezultiralo iznadprosječnim ostvarenjima. Raspon očitovanja autora zaista je širok. Na radovima iščitavamo društvene i socijalne komentare. Pregledavajući fotografije primjetan je problemski odnos s realnošću kako fotografa tako i modela. U vremenu u kojem živimo izloženi smo legaliziranom pohlepnom profiterstvu. Izvjesna nesigurnost, rezignacija, zabrinutost, interpretirana je kroz mnoge radove. Motive bi se ugrubo moglo podijeliti na intimističke gdje je uklopljen osobni stav i na dokumentarističke gdje autor modelu prilazi s manje emocionalnog naboja. Nekoliko radova motive obrađuje na humoran način. Prisutno je mnogo crno bijelih ili monokromatskih fotografija. Među radovima imamo i jedan grupni portret djece. Velika većina radova su primijećeni i izdvojeni kadrovi ali ima i nekoliko režiranih scena.
Rezultat cijelog procesa je izložba na kojoj je izloženo mnogo likova. Svi nose karakteristike određenih stanja. Tu nalazimo ushićenje, introspekciju, nesigurnost, razmišljanje, samouvjerenost. Akteri nisu idealizirana bića već naši susjedi, prijatelji i poznanici. Neki radovi kao da komentiraju, ogovaraju. Prezentacija postaje scena za dva nivoa suočavanja: pojedinca koji se prepoznaje i promatrača koji tog pojedinca prepoznaje. Sudeći prema općem dojmu Istrijanke i Istrijani ipak nisu loše volje, nisu ružni, više su apartni. Ima ih nekoliko previše dobre volje a neki su namrgođeni. Često su smješteni u okruženje koje ih određuje. Oko nekih lica može se raspresti cijela novela. Tu su i radovi vezani za umrle osobe. Nekoliko portreta je prikazano u maskiranom izdanju. Tu je čak i portret jedne životinje. Primjetna je emancipacija motiva ka širem dijapazonu istarskih karakteristika jer izložba dodiruje i urbano i ruralno, po portretiranim osobama ili ambijentima.
Stručni žiri je radio samo s fotografijama bez znanja imena autora. Nije se inzistiralo na nekoj školi fotografije. Vrednovala se likovna kvaliteta, dojmljivost te autorska interpretacija motiva. Fotografija mora zadovoljiti više kvaliteta od čitljivog dokumenta.
Jedna od svrha natječaja i žiriranja je edukacijske prirode. Odgovornošću selekcije, utječe se na senzibilitet promatrača ali i na pristup motivu i interpretaciji opažene okoline. Izabrani radovi svjedoče dokumentarnost potkrijepljenu likovnošću u mediju fotografije. Zahvaljujem organizatorima a naročito umjetnicima na odazivu i kreativnom trudu.
Eugen Borkovsky, IV. 2014.
Komentari uz nagrađene radove:
1.nagrada: Robert Hrelja
Zabilježen je trenutak sasvim običnog dana. Nema studijskih uvjeta ili poželjnog osvjetljenja. Nema režije. Fotografija odiše spontanošću: prijateljstvo i druženje, šetnja. Nema ciljanog, eliminirana je ambicioznost. Portretirana osoba zabilježena je u trenutku humornog shvaćanja da je ubrala samo jednu šparogu a i ta joj se polomila ili je uvela. Trenutak stanja modela autor prenosi promatraču. Od fotografije za album uspomena, odskače sadržajnošću značenja i navedenim karakteristikama. Prisutno je lice, naznačeno je stanje modela utisnuto u trenutak unutar vremena uokvirenog realnim ambijentom. Neverbalna komunikacija fotografa i modela te ponuda promatraču uspostavljena je iskreno, neformalno i neambiciozno. Mudro zaustavljen trenutak običnosti uz dozu humora. Istinska realnost i dobrodušnost, opuštena atmosfera ponuđena je kao poklon u napornoj svakodnevnici. Autor ovog rada je Robert Hrelja.
2.nagrada: Boris Baran
Sadržaj drugonagrađene fotografije napućen je asocijacijama. Podsjeća nas na odlaske, opraštanja ali i sazrijevanja i odluke. Ponuđena bez kolora u izbijeljenim sepia tonovima asocira povijesno. Autor u kadar pripušta i ambijent, primorsko okruženje. Model je zaustavljen u promišljanju ali nismo sigurno u njegovo zadovoljstvo ili možda nelagodu. Njegova dob sugerira da je vjerojatno u odlasku ili možda dolasku, susretu s novim koje slijedi. Asocijacije mogu varirati od prisjećanja na mnoge migracije stanovnika Istre. Odlazak u grad na školovanje ili na rad, odlazak u Amerike. Fotograf model ostavlja izoštrenim u prvom planu a pozadinu, pejzaž zamućuje. Kompozicija je stabilna a sadržajno prevladavaju povijesne socijalne asocijacije. Rad potpisuje Boris Baran.
3.nagrada: Vesna Janko Findrle
Promišljene, izabrane vizualne informacije čine odličan rad Vesne Janko Finderle. Ona snažno kontrastira fotografsku bilješku i na viđenje ostavlja ono što je najvažnije. Pred nama je dramatična, prelomljena horizontala koju čine ruke i ovalni oblik kojeg zauzima glava. Kompozicija je stabilna i podređena dramatici rada. Kamera bilježi stariji ženski lik u trenucima komunikacije, uvjeravanja, ispovijedi, povjerenja. Autorici polazi za rukom sa minimumom detalja postići dramatične rezultate. Iako smo sličan pristup bilježenju portreta već imali prilike viđati, npr. Tošo Dabac ili češka škola u prošlom stoljeću, ovaj rad zaista zavrjeđuje pažnju. Intenzivnost svjetla stvara zapis izranjanjem iz tame odabranih dijelova tijela. Ruke i glava, daju potresnu i uvjerljivu poruku o drami starosti, sjećanju, intenzivnom doživljaju kojeg akter ispoljava a senzibilno fotografsko zapažanje bilježi.
Eugen Borkovsky, IV. 2014.
Organizacija: Udruga mladih Pagubice (Igor Blagonić) i Društvo likovnih stvaratelja Pazin, u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun”, Grimalda 2014.
