Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća osamostaljenje Hrvatske poklopilo se s prvim valom ekonomske globalizacije. Ono što danas obično podrazumijevamo pod globalizacijom najčešće se odnosi na ekonomski model, koji je nakon urušavanja europskih socijalističkih država, a na krilima novih tehnologija (Internet, mobilna telefonija itd.) omogućio nove oblike stjecanja profita. Time je uzrokovao dva međusobno suprotstavljena društvena procesa: degradaciju nacionalnih ekonomija, s jedne, i proliferaciju partikularnih kulturnih identiteta, s druge strane.
Tijekom 90-ih, primjerice, zemlje su se srednje i jugoistočne Europe – u potrazi za svojim mjestom na novoj karti Europe – našle u paradoksalnoj poziciji da istodobno moraju provoditi denacionalizaciju privrede i nacionalizaciju kulture. Što se neki oblik kulturne prakse činio nemodernijim i partikularnijim, to je više predstavljao model kojim su se u procesu samoidentifikacije vodile novonastale države. Međutim, daleko od isključive primjene na globalnoj razini, model takozvane tradicijske kulture postao je obrazac primjenljiv i unutar granica nacionalne kulture kroz različite inačice lokalnih i grupnih identiteta. Bujanje lokalnih medija, borba za ravnopravnost jezičnih dijalekata, etno-glazba, kultura životnih stilova – samo su neke od pojava nezamislivih bez suvremene napetosti između globalnog i nacionalnog.
Program Galerije Galženica u 2009. godini fokusira se tako oko slijedećih pitanja: koja je razlika između Europe nacija i Europe regija? Jesu li države srednje i istočne Europe – ili države s onu stranu nekadašnjeg zida – sa svojim velikim nacionalnim pričama, anakronizam ili posljedna, premda nereprezentativna, potvrda o modernizmu kao nedovršenom procesu (Habermas)?
Je li pitanje individulanog, lokalnog ili nacionalnog identitea postalo predmetom marketinške djelatnosti – prije stvar stjecanja kapitala, nego proces osobnog i društvenog sazrijevanja? Kako proces globalizacije potiče različite oblike funadmentalizma, šovinizma i ksenofobije i je li u tom slučaju dovoljno biti multikulturalist? Gdje je nestala ideja kozmoplitizma i jesmo li primorani birati između lošeg i još goreg?
Tko zastupa nacionalni, a tko regionalni identitet u Hrvatskoj? Kako se određuje granica između poželjne i nepoželjne kulturne reprezentacije? Ako se, primjerice, Rijeka predstavlja karnevalom i rock and rollom, čime se predstavlja Zagreb? Ako Varaždin svoju sliku baroknog grada proširuje umjetnošću performansa, što u sjeni metropole koja se širi preostaje Velikoj Gorici?
Prijedloge slati isključivo na e-mail: galerija.galzenica@globalnet.hr zaključno do 15. lipnja 2008.
Prijedloge će pregledati Klaudio Štefančić (voditelj Galerije Galženica) i Ivana Hanaček (kustosica). Predlagatelji umjetničkih radova i projekata o rezultatima poziva bit će obaviješteni do 1. srpnja 2008.
Link: http://www.galerijagalzenica.info/
Datum održavanja: 15.6.2008. / Autor teksta: Galerija Galženica
