Skip to content

Gilles Aillaud: „Od slike do scene”

Gilles Aillaud  „Od slike do scene"
U Umjetničkom paviljonu 21. listopada 2008. godine otvorena je iznimno zanimljiva izložba pod nazivom „Od slike do scene" istaknutog rancuskog scenografa druge polovice 20. stoljeća Gillesa Aillauda, inače značajnog filozofa, slikara, pjesnika i dramskog pisca.
Gilles Aillaud od mladosti se bavio slikarstvom kojem se i vraća poslije studija filozofije. Slikarom nije postao na nekoj od likovnih akademija, nego tiho, u tvrdokornoj osamljenosti, duljoj od desetljeća. Iz tog će razdoblja sačuvati neobičnu sposobnost da ostane daleko od svih struja i moda. U vrijeme kad se, uz apstraktno, njegovalo i figurativno slikarstvo, on je slikao divlje životinje un kavezima na mjestima koja je za njih uredio čovjek.
Nakon što se u svojoj zreloj dobi, u svojim pedesetima 1972. okrenuo kazalištu debitirajući u Brechtovoj „Gradskoj džungli". Aillaud je predložio viziju scenografije koju bi, usporedo s tekstom, glumci mogli koristiti kao osnovno sredstvo rada. Aillaud je običavao blisko surađivati s redateljima i ostalim sudionicima u ostvarivanju projekta predstave budući da ga je kazalište prvenstveno zanimalo kao oblik skupnog rada. Scenu nikada nije smatrao „igračkom" ili jednostavnim scenskim postavom u svrhu postizanja dramskog efekta, već je prostor predstave za Aillauda bio strukturni element koji je svlačio (primjerice u Hamletu u Schaubühne u Berlinu 1982.), obogatio detaljima (Faust Salpetriere u Parizu 1975.) ili čiji je pod oslikavao mozaicima (Berenice 1984.), snježnim tragovima (Lear 1985.) ili s istog podizao letvice parketa (Les Bacchantes 1974.).
Scenski predmeti koje je stvarao bili su zapravo poetička, skoro metafizička tijela koja su kritičare nagnala da Aillauda počnu smatrati svojevrsnim umjetnikom-filozofom budući da je povezivao apstraktnost svojeg stvaralaštva s konkretnošću scene.
Izložba je svojevrsni hommage G. Aillaudu koji je umro 2005. godine u 77. godini života u Parizu, a djela predstavljena na izložbi (slike, crteži, akvareli, skice, fotografije, originalni plakati i makete), čiji je kustos Giorgio Ursini Uršič, a osoba zadužena za postav Gabriele Bellingeri, svjedoče o dubokoj povezanosti umjetnika s redateljima kao što su Klaus Michael Gruber, Jean Jourdheuil, Luc Bondy i čine presjek raznih faza umjetnikova stvaralaštva: od predstave Faust Salpetriere postavljene 1975. u suradnji s Gruberom, Krunidbe Popeje (Le Couronnement de Poppee) 2000. i predstave Don Carlos u Theatre du Chatelet 1996. godine, do predstave Pierrot Lunaire na Festivalu u Aix-en-Provence 2003.
Izložba je kao gotov projekt bila postavljena u Madridu, a ostvarena je na inicijativu i u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.
Otvorena je do 16. studenog 2008. svaki radni dan od 11 do 19 sati, a nedjeljom od 10 do 13 sati.
Posjetitelji izložbe mogu svake subote od 12 do 14 sati besplatno sudjelovati na kreativnoj likovnoj radionici.
Kustos Umjetničkog paviljona u Zagrebu
Stanko Špoljarić
Ravnatelj Umjetničkog paviljona
Radovan Vuković
http://www.umjetnicki-paviljon.hr/

Prije no što je postao scenografom, Gilles Aillaud bio je osebujni slikar koji nikada nije želio sudjelovati u raznim pokretima umjetničkog istraživanja koji su potresali svijet umjetnosti između četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća.

U njegovim pejzažima jedini likovi unutar pomalo nestvarnih prostora bile su životinje. U stvari, Aillaud je često svoje slikane životinje zatvarao u kaveze ili zatvorene prostore poput nekog zoološkog vrta u kojemu su životinje sve samo ne slobodne.

Nakon što se 1972. okrenuo kazalištu, Aillaud je predložio viziju scenografije koju bi, usporedo s tekstom, glumci mogli koristiti kao osnovno sredstvo rada pri izvođenju predstave.

Scenski predmeti koje je stvarao bili su zapravo poetička, skoro metafizička tijela koja su kritičare nagnala da Aillauda počnu smatrati svojevrsnim umjetnikom-filozofom budući da je povezivao apstraktnost svojeg stvaralaštva s konkretnošću scene.

Djela predstavljena na izložbi (slike, akvareli, crteži, fotografije, plakati i reklamni panoi, te ostalo) svjedočit će o dubokoj povezanosti umjetnika s velikim svjetskim kazališnim redateljima i čine presjek raznih faza umjetnikova stvaralaštva.

Kustos izložbe je Giorgio Ursini Uršić.

Nikolina Hrust, dipl. pov. umjetnosti
dokumentacija@umjetnicki-paviljon.hr

Akademija-Art.net