Organizacija: Andrea Kustić, udruga Arterija suvremene umjetnosti, Rijeka
HOLOGRAMI IGRE
Igra obuzima: ona se izvršava kao maštom okrilaćeno ljudsko činjenje u čudnovatom međuprostoru stvarnosti i mogućnosti, realnosti i imaginarnog privida. Igra prikazuje na samoj sebi, na idealnoj sceni, koju je ona sama izradila i izazvala, sve druge fenomene postojanja i također još samu sebe.
Eugen Fink, Osnovni fenomeni ljudskog postojanja
Specifičan pristup slikarskom oblikovanju i plasmanu likovnog promišljanja nudi Jana Kunovska. Prezentirana je serija radova, zaokružena cjelina. Na velikim formatima, gestualni potezi u kombinaciji su sa minucioznim ali uvijek ekspresivnim tretmanom podloge. Snažan kolor, široka paleta boja bogata kontrastima, tonovima i stilistički otkloni u službi su dramaturgije radova. Slikarstvo, u pristupu Jane Kunovske, snagu dobiva kadriranjem. Izrezak koji nam nudi na ogled čvrst je i stabilan.
Teško je opisati ove radove a da se odmah ne upustimo u tumačenja znakovnog repertoara. Pred nama se nižu izresci motiva koji jasno asociraju na igraće karte. Igra kao fenomen ljudskog postojanja okosnica je ovog likovnog istraživanja. Pogled nam zastaje na detaljima kojima postepeno oblikujemo doživljaj. Radi se o portretima igraćih karata prikazanih u razrađenim, planirano zatečenim pozicijama. Tu pronalazimo lica, figure, oči, usta, znakove… Ovo je serija voajerski zabilježenih trenutaka stanja igre. Autorica naglašavanje stanja sudionika. Akteri su zadubljeni u svoju trenutnu poziciju poput osoba u životu: važnost, odlučnost, nesigurnost, očekivanje… Zaustavljeni u introvertiranim situacijama, plijene pažnju upravo time.
Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Oni izazivaju interes u prvom čitanju. Nove konotacije bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rada kao dijela niza ili grupe. Autorica je svjesna da nas recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme odvodi na područje igre i sumnje. Svako je likovno oblikovanje vid igre i za umjetnika i za promatrača. U pitanju je komunikacija, tijek predstavljen kroz simbole igre kartama. Tijek je zaustavljen u trenutke kako bi mogao biti nastavljen u svakom sljedećem trenu.
Portreti nositelja igre, poosobljenog igrača zaokupili su pažnju slikarice. Ona ih interpretira u začudnoj maniri. Za njih gradi prostore s čestim perspektivnim otklonima od očekivanog. Zaustavljeni na putu od dosjetke k znakovitosti, uznemirujući su. Ponegdje promišljene a ponegdje halucinatorne kombinacije lica, oblika i znakova, promatrača dovode u nesigurnost perceptivnog dojma. Uporabljeno znakovlje uvodi naraciju kao stripovski element. Kralj, kraljica, dečko, prikazani su u portretnim situacijama na velikom formatu. Hrabri izrez motiva, gotovo filmski kadriran, aktivira atmosferu i nosi snažnu poruku osobnog stava. Neko čuđenje, prema prikrivenim odnosima pojedinca i okoline, kao da se autorici provlači kroz radove. Ona uvodi osobno iskustvo promatrača i motiva u isto vrijeme. Objema ulogama pridaje značenje u sustavu koji nam predstavlja. U isto vrijeme progovara i sumnju i dokaz realnosti. Vizualna referenca na povijesno i inscenirana relacija prošlog i budućeg donose zanimljiv rezultat. Igraće karte, kao slagalica likovno oblikovanih slikovnih oznaka, podsjeća nas na vrijeme kad još nisu postojale kompjutorske igre koje osoba može igrati sama. Ova igra podrazumijeva komunikaciju najmanje dvoje ljudi. Ovako plasirana predstavlja likovni i tehnički arhaizam. Kompilacija fragmenata namjerno je pomaknuta prema uljuđivanju, humanizaciji.
Radovi iniciraju još nekoliko mogućih interpretacija. Umjetnica poštuje ezoteričnost. Ona je čitljiva s platna u nadrealnim formama skiciranih a nedocrtanih silueta lica, tijela ili znakova. Igranje znacima poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Stilska nedefiniranost i oblikovna nedosljednost omogućuje čitanje ovih holograma stanja na više nivoa. Istraživanje, igranje kreće se u dva glavna smjera: U asocijativnom smjeru, kompilaciji fragmenata igre koja, iako je realna, ipak pripada području dogovorenih pravila te u smjeru situacija podražavanja ljudskih socijalnih odnosa.
Kunovska se postavlja u poziciju igrača igrom. Ona predstavlja kolekciju tematski povezanih radova. Nižući i grupirajući radove postiže da postav postaje instalacija, jedan rad. Ovakav obredni pristup problematizira ritualne funkcije umjetnosti. Ovaj način smjera na dekonstrukciju stvarnosti. Svijet nije objektivno realan. Stvarnost je subjektivno determinirana a potraga za spoznajom se manifestira stalnom interpretacijom i reinterpretacijom. Tako mičemo stari pojam – promatrač a na njegovo mjesto postavljamo novi – sudionik. Iskustvo promatrača bitna je činjenica pri opisivanju sustava. Tako je u projekt uvučen igrač / promatrač koji ima iskustvo igre u doslovnom smislu. Kunovska mu nudi interpretaciju igre s veoma malo uobičajenih oznaka. Prisiljava ga da sam prepoznaje mogućnosti. Kao u realnom životu, i ovdje, unutar galerijskog mira promatrač mora postati sudionikom. Kao pred ogledalom. Svi smo bili u situacijama koje nam opisuju karte: dobitnici, gubitnici, inicijatori, pasivni, svjedoci…
Iako su figure u Janinoj igri, kao i u životu, uvijek u očekivanju slabije ili jače karte, likovi su samodostatni. Umjetnica govori o impresiji njihovom usredotočenošću. Kad se laća slikanja portretnih situacija umjetnica poznaje pravilo tradicije. Ona zna koja značenja, od prikazivanja lika, očekuje slikar a koje promatrači slike. To je formalni, fizionomski te postularni identitet modela, svodljiv na psihologiju karaktera. Naslikana situacija postaje okvir za suočavanje. U našem slučaju imamo dva nivoa suočavanja: pojedinca koji prepoznaje kartu i pojedinca koji sebe prepoznaje u portretu na karti. Ovdje je zanimljiviji socijalni kontekst. Analiziramo li situacije, shvaćamo da su ove aktivnosti potpuno imobilizirane razrađenim i zadanim putanjama. Kretnje su uvjetovane pravilima kartaške igre a u životu institucijama, običajima, sustezanjem i drugim socijalnim faktorima. Eventualna iskakanja uklonjena su a običaji postaju alibiji sistema. U ovom izložbenom slučaju dramatičnom mjerom unutar sistema igre kojeg diktira autorica a u stvarnom životu unutar čeličnog zagrljaja uobičajenosti. Hrabrosti ili drugačijosti nema.
Upravo je u evidentiranju te pasivnosti snaga ovog projekta. To je autorica naglasila izborom modela. Ona ne prikazuje karte kojima su brojevi ili znakovi jedina odrednica. Ona obrađuje samo karte gdje su nosioci radnje sinonimi ljudskih statusa: kralj, kraljica, dečko, džoker. Svaka je igra u krajnjoj liniji i prije svega čin izbora. I već tim svojim značenjem, značenjem slobode izbora, izdvaja se iz tijeka nekog prirodnog procesa. Ona mu se prilagođava i zaodijeva ga poput lijepe haljine. Tako kaže Huizinga.
Krađa situacija iz igre kartama i čin traganja za mogućnošću očovječenja motiva najzanimljiviji je dio nastanka ovog projekta. Voajerski pristup motivu unosi u radove posebnu zanimljivost jer uvjetuje tračersko razmišljanje: tko su i što su ovi likovi u odnosu na umjetnicu. Možda smo najbliži rješenju ako kažemo da je igru snažno doživjela i usporedila ju sa realnim životom. Taj trenutak fascinacije problematizira likovnim medijem.
Igra i kreativnost su putovanja u nepoznato. Pomiriti stečeno sa svojim osjećajima i senzibilno reagirati na spoznaju može samo umjetnik. Bez kalkulacija. Igrajući se. Naravno, temeljem obrazovanja, iskustva, senzibiliteta. Umjetnik – igrač je kao putnik koji se usuđuje krenuti u nepoznato. Rizik gubitka maleni je ulog u odnosu na zadovoljstvo igrača. Jer: igra je jedino igra kad se igra zbog igre. Kada se igra zbog rezultata onda to više nije igra.
Eugen Borkovsky
Jana Kunovska je rođena 1969. u Skopju, Makedonija. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti 1987. u Skopju. Na sveučilištu Ćirila i Metoda studirala likovne umjetnosti od 1987 – 1994. godine. Mentori: prof. Tanas Lulovski, prof. Rumen Kamilov, prof. Rodoljub Anastasov, prof. Rubens Korubin. Specijalizirala restauraciju ikona i fresaka te radila poslove restauracije. Bavila se grafičkim dizajnom, teatrom, ilustracijom… Postdiplomski studij završava 2009. godine. Izlagala na mnogobrojnim izložbama u domovini i inozemstvu Bitola, Kruševo, Ohrid (MK), Erlengen (D), Grožnjan (HR), New York (USA), Petrovac (CG), Portorož (Slo), Skopje. Nagrađivana nekoliko puta. Živi i radi u Skopju.
