Fulvio Juričić: Razgovori

Sample Image

Sample Image

U pulskoj Galeriji Antun Motika smjenjuju se u posljednje vrijeme, tematske izložbe opusa ovog značajnog umjetnika, jednog od pionira avangardne misli u Hrvata. Jedna od njih predstavila je seriju kolaža koje je stvarao između 1940 i 1960. godine, a izložba je s pravom zaokupila pažnju publike i kritike, jer možda su upravo kolaži najzanjimljivije  likovne avanture u bogatom opusu ovog autora. Interesantno je da Fulvio Juričić, dvije godine prije nego što će Pula upoznati Motikine kolaže, u svoje slikarstvo uvodi sistem kolaža, ali ne onakvog kakvog poznajemo iz umjetničke lektire, već specifično kolažiranje isključivo slikarske provenijencije koje provodi na poseban i sebi svojstven način. Poveznica između rada ove dvojice autora isključivo zbog korištenja sličnog umjetničkog metieura, svakako bi bila nategnuta i prilično isforsirana da se radi samo o toj podudarnosti, međutim ta je veza određena i osjećajem, mjestom i vremenom. Premda svoje prve kolaže početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća Motika radi u Zagrebu, on je kao i Fulvio pulski slikar, a stvara ih u vrijeme rata, kao što ih i Fulvio započinje raditi u vrijeme moralne i ekonomske krize koja se već tada jasno osjećala u našim krajevima. Druga je poveznica da su oba ova slikara samozatajni autori koji su uporno ustrajali na svom putu razrade slikarskih zadataka apstraktnog predznaka, te da su oba iskreno senzibilni autori što duboko i introvertno doživljaju impulse vanjskog svijeta prevodeći ih u hermetički ali i izuzetno sugestivni svijet osobnog umjetničkog eksperimenta. Također, niti jednom autoru kolaž nije primarno polje interesa već ga upotrebljavaju kao sredstvo kreativnog bijega od stvarnosne zbilje na koju ne mogu utjecati.

Sample Image

Kolaž kao forma likovnog stvaralaštva oduvijek je imala poseban status u povijesti moderne i suvremene umjetnosti. Ne treba se posebno prisjećati da su ga izmislili kubisti, kako bi tradicionalnoj iluzionističkoj slici suprostavili djelo koje će predstavljati potpuno nov i od stvarnosti neovisan umjetnički realitet. Kolaž je bio i posebno omiljena forma u dadaističkoj i nadrealističkoj umjetnosti, koje ga koriste kako bi neočekivanim konfrontacijama izrazile apsurd ili mehanizam podsvjesnih reakcija, a krajem pedesetih godina prošlog stoljeća on se koristi i u umjetnosti Art – Bruta kao sredstvo isključivo u službi propitivanja i analiza slikarskih postupaka, ali i kao slikarska podrška egzistencijalističkoj misli.

Fulvio Juričić u svom je bogatom dosadašnjem stvaralaštvu bio vrlo blizak upravo Art – Brutu, točnije Informelu koji se kao dominantan pravac suvremene umjetnosti tog razdoblja nameće u Europi početkom šesdesetih godina prošlog stoljeća. Juričić je odan takvom izričaju prije svega po svom jasnom umjetničkom stavu koji ne poznaje odviše kompromisa i egzaktan je u svojim provedbama. Njegove slike nastale u posljednje dvije godine karakterizira stilska prepoznatljivost autorskog rukopisa kojeg Juričić uporno gradi od početka svog umjetničkog stvaralaštva, ali koje sada sadrže i nove elemente bazirane na kolažiranju koje je Fulvio izuzetno suptilno ukomponirao u svoj stilski izričaj informelističke provenijencije. Neprestana autorova želja za promjenama unutar jasno zadane i određene slikarske problematike sada je ponovo dovela do novih značajnih pomaka u njegovu likovnom izrazu.
Istraživačka znatiželja oduvijek je bila prisutna u Fulvijevom opusu a ispoljila se u višeznačnoj slojevitosti, te nadasve originalnoj i zanimljivoj fuziji iskustava povjesnih avangardi pedesetih godina. Juričićev informelistički slikarski postupak ispunjavao je materično zasićene površine slojevitih kompozicija, rađenih principom spajanja određenih segmenata, koje najčešće odvaja različita obrada slikanih površina; od izrazito ekspresionistički slikanih epizoda, gdje nesputana gesta suvereno vlada u potpunosti bojom zasićenim slikanim poljem, do potpuno nemateričnih monokromnih slikanih površina, rađenih nježnim nanosom tankog i suptilnog bojanog sloja. Unatoč razlikovnosti slikarskog postupka na tim kompozicijama prevladava kromatska usuglašenost, bolje rečeno monokromatsko stupnjevanje zagasitih gama u rasponu od laganog sivila do zagasita crnila. 

Sample Image

I u svojim novim slikama Fulvio poštuje slične kanone, samo što sada koristi nove elemente poput kaligrafije, tiskarskog sloga (koristi oblike slovima zapunjenih olovnih kalupa tiskarskih pločica), a nešto rijeđe preslikati će i novinsku tipografiju. Korištenje kaligrafskih i tipografskih elemenata Juričić usustavljuje u svoj slikarski prosede te ono preuzima funkciju znaka ili ikonografskog subjekta kompozicije. Međutim, za razliku od pravih kolaža, na njegovim platnima ništa nije aplicirano, već je sve elemente specifične za kolažnu tehniku Fulvio zavidnom vještinom ili otisnuo ili naslikao u jedinstvenoj slikarskoj kompoziciji. Prostorni iluzionizam dobiva isključivo slikarskim sredstvima komponiranjem međuodnosa slikanog i otisnutog, a gotovo reljefne, kromatski razlikovne partije radi isključivo u Art – Brutovskoj maniri gdje će ekspresionistički potez progovarati ispod grube nakupine slikarskog pigmenta. U tim se partijama Juričić odaje spontanoj, ali ipak kontroliranoj gesti, koja osim što ilustrira njegov istančani slikarski nerv, postaje naglašenim kontrapunktom mirnoj i uravnoteženoj kompoziciji. 

Odlučivši se za uporabu navedenih tipografskih i kaligrafskih elemenata kao subjekta svojeg novog slikarskog ciklusa, Juričić na izvjestan način zaziva protekla vremena kada je pisana riječ značila znatno više nego danas i kada se u dnevnom tisku znalo nešto ozbiljnog i pročitati. Premda su njegove nove slike na prvi pogled hladne i otuđene, što potencira njihov akromatski, u crnilu izbalansiran slog, one zrače određenom nostalgičnom toplinom, te zazivaju ona vremena kada su se tekstovi za knjige i novine ručno slagali u skučenim tiskarskim kalupima i kada su njihovi otisci na papiru kao konačan tiskani proizvod značili mnogo više nego što danas znače. Juričić, odlučivši se za specifičnu metieursku interpretaciju kolaža i njegove polazišne ikonografije (novinski izresci aplicirani na slikarska platna), ustvari progovara o predinformatičkom vremenu i izražava neskriveno žaljenje za gubitkom humanističkih i civilizacijskih vrednota, upravo onih individualnih duhovnih i umjetničkih bljeskova koji su svoje vrhunce imali u doba kada je kolaž, kao u Antuna Motike, bio sredstvom izraza nesputane umjetničke slobode.
Sagledavši i sublimirajući dosadašnje slikarstvo Fulvija Juričića i njegov novi ciklus koji je logični nastavak prethodnih autorovih iskustva i istraživanja, moglo bi se konstatirati da umjetnički opus Fulvija Juričića, ako bi citirali riječi G.C. Argana, između ostaloga predstavlja: …"konstataciju stanja stvari, jer on nije prijedlog integracije individua u društvo, nego očiglednost očajne usamljenosti individua u društvu"…
Mladen Lučić

Sample Image

Fulvio Juričić je rođen 1952 u Puli. Diplomirao na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1978. Godine u klasi Vasilija Jordana. Izlagao je od 1977 na preko 200 skupnih i od 1981 na 44 samostalnih izložbi. Od 1979. Godine predaje u školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Višestruko nagrađivan za svoj rad. Član HDLUa Istre od osnutka. Živi i radi u Puli. O Fulviju Juričiću izdana je monografija autora Tonka Maroevića i Gorke Ostojić Cvajner. Značajnije skupne izložbe: Pula, Zagreb, Rijeka, Langenfeld, Torino, Leipzig, London, New York, Rim, Milano, Aachen, Bologna, Padova, Gorizia…

Akademija-Art.net