Franjo Molnar ponovno se predstavlja u Galeriji likovnih umjetnosti svojom dvanaestom po redu samostalnom izložbom, u istom prostoru u kojemu je prije 18 godina bila postavljena njegova prva samostalna izložba..
Po izboru samog autora te likovnog kritičara Berislava Valušeka, autora predgovora izložbenom katalogu, u izložbenom postavu našlo se 32 recentna Molnarova djela, nastala uglavnom 2008. i 2009. godine. Molnar nam se predstavlja novim i drukčijim slikarskim konceptom, za koji se može reći da stoji na granici figuracije i apstrakcije, no koji isto tako ne predstavlja diskontinuitet u odnosu na autorove ranije slikarske cikluse, te ostaje posve dosljedan specifičnoj morfologiji slike građene snažnom dinamikom likovnih izražajnih sredstava.
Nakon Osijeka, izložba će od 17. do 31. prosinca biti postavljena u Malom salonu Moderne galerije u Rijeci, pod koordinacijom HDLU Rijeka, koje je uz Galeriju likovnih umjetnosti u Osijeku suorganizator izložbe.
Katalog izložbe može se „prolistati" i na web stranici Galerije likovnih umjetnosti, Osijek, u pdf obliku http://www.gluo.hr/ .

Iz predgovora katalogu izložbe:

Recentne slike Franje Molnara (…) dio su jednog potpuno novog, likovno zaokruženog i od prijašnjih radova morfološki razgovijetno različitog autorova odnosa prema slikarstvu.
(…)
Treba podsjetiti na osamdesete godine prošlog stoljeća, kada su Molnarove slike bile napučene fantazmagoričnim bićima iz nekih drugih svjetova i događajima koji su pregnantno govorili iz budućnosti, svodeći ozračja slika na tjeskobu i nemir. Dekada je označila stanku u slikarskim istraživanjima, a kraj, ili početak tisućljeća, iznjedrio je površine ikonografski znakovite odsutnosti živih bića. Ali ako se dulje, dublje i pomnije zagledamo u mnogobrojne konglomerate koji napučuju Molnarove apstraktne krajobraze, primijetit ćemo asocijativne sklopove koje možemo doživjeti kao oči i/ili ribe, pa čak i kao ljudske ili fantastične životinjske likove. Zoomorfna prisutnost ne mora biti autorova svjesna namjera, već možda samo slučajni, usputni učinak brojnosti, dinamičnosti i vehemencije oblika. Osjećaj tjeskobe i nemira ne izostaje, ali se konstituira na potpuno drukčiji način, s drukčijim morfogenetskim elementima, te nadopunjava novim senzacijama kao što su napetost i – naročito – eksplozivni dinamizam ili njegova fermentirajuća stanja.

(…)
Jer ovdje je riječ o duboko intuitivnom slikarstvu, čiji je oblikotvorni vokabular stvoren iz psihičkih dubina „unutrašnje nužnosti". Molnar je slikanje oblika zamijenio za slikanje čistih energetskih supstanci, energetskih punjenja i pražnjenja koja imaju svoje pravilnosti, rast, raspored, smisao i red. Slikarski pokušaji zaustavljanja, zamrzavanja dinamičkih energetskih silnica najuvjerljiviji su u trenutcima postizanja heraldičke ikoničnosti slike, odnosno u trenutcima uspostavljanja ravnoteže između oblikovnih, kolorističkih, dinamičkih, statičkih i perspektivnih struktura.
Berislav Valušek

Franjo Molnar je rođen 1952. godine u Bankovcima, nedaleko od Orahovice, u Slavoniji. U ranom djetinjstvu često se seli s obitelji, pa tako 1964. dospijeva u Hreljin, u Hrvatsko primorje, gdje završava osnovnu školu. Nakon toga nastanjuje se u Rijeci, gdje završava Pedagošku gimnaziju. U to vrijeme počinje odlaziti u riječki Circolo Italiano di cultura na slikarske tečajeve kod akademskog slikara Romola Venuccija. To čini i tijekom prve godine studiranja na likovnom odsjeku riječke Pedagoške akademije, koju upisuje 1971. Nakon završena dva semestra upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1977. u klasi profesora Šime Perića. Uz studij slikarstva na trećoj, četvrtoj i petoj godini fakultativno pohađa i studij grafike kod profesora Frane Para. Nakon diplomiranja slikarstva upisuje poslijediplomski studij grafike kod profesora Alberta Kinerta, koji je završio 1979. godine. Nakon završenih studija u Zagrebu vraća se u Rijeku, gdje je kraće vrijeme radio kao grafički i tehnički urednik u tiskari Tipograf na Sušaku, a nakon toga i u Narodnom kazalištu "Ivan pl. Zajc" u Rijeci na scenografskim poslovima. Ostalo vrijeme sve do danas u statusu je slobodnog umjetnika. Od završetka studija pa do danas, osim slikarstvom i grafikom, bavi se kiparstvom, tako da do sada ima nekoliko ostvarenih spomeničkih obilježja u Hrvatskoj i Češkoj. Dugo se godina bavi restauratorskom djelatnošću, od čega najčešće i egzistira. Zbog ratnih okolnosti ranih devedesetih godina vraća se iz Rijeke u Slavoniju i danas kao samostalni umjetnik živi i radi u Orahovici. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb, kao i HZSU u Zagrebu.

Kontakt:

Daniel Zec, kustos

Valentina Radoš
valentina.rados@os.t-com.hr

Akademija-Art.net