Fonticus Grožnjan: Humanus Touristicus – last call to paradise

a LOGO good times factory

a LOGO good times factory

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Humanus Touristicus – last call to paradise
kolektivni, tematski, likovni projekt / arte progetto, colletivo, tematico

Otvorenje: 9. VIII. 2014. u 20.00 sati
Čitanje poezije: Šumski pjesnici & PEN centar
U okviru manifestacije: 4.susret ŠUMSKIH PJESNIKA (Butori, Grožnjan)

Autori radova (vezani uz berlinsku likovnu scenu): Cristina Artola, Jovan Balov, Claudia Christann, Archi Galentz, Bojan Hocevar, Henrik Jacob, Pablo von Lichtenberg, Biljana Milkov, Birgit Schiemann

Kustos projekta: Eugen Borkovsky
Inicijatori, suorganizatori: Jovan Balov & Bojan Hočevar
Good Times Factory, Berlin & Prima Center Berlin

a LOGO PCB

Opći predgovor

Ovaj projekt bi trebao vizualnim problematiziranjem obraditi pojam / fenomen TURIZAM. Kustos projekta je s idejnom začetnicima projekta Jovanom Balov i Bojanom Hočevar i nekoliko autora obavio susret i razgovor o temi i realizaciji. Radove potpisuju autori koji su vezani uz berlinsku likovnu scenu. Kustos je dobio uvid u nešto više radova od izloženih. Izabrani su radovi u likovnom ili ne-likovnim materijalima i tehnikama, koji su mogli odgovoriti na temu. Pokazalo se da autori na nekoliko načina percipiraju zadatak. Neki se umjetnici usredotočuju na jedan rad. Dio autora predstavlja se manjim ciklusima, grupom radova / objekata koji, postavljeni na određeni način, čine cjelinu. Kao što nam je potrebno više nota za iskazivanje zvuka tijekom određenog vremenskog intervala, tako je autorima bilo potrebno nizanje podloga da bi izvijestili o doživljaju.

Pojam (turističkog) putovanja može inicirati, označavati više različitih odaziva u memoriji, ovisno o osobi koja propituje i koja je upitana. Putovanje obično ima duži ili kraći tijek, kojem prethode pripreme, a slijede nove situacije. Novovjeka varijanta može biti virtualno, cyber, putovanje web stranicama. Prema doslovnom tumačenju, pojam turizam podrazumijeva premještanje fizikusa osobe na neku drugu lokaciju iz razloga odmora, radoznalosti, ciljane promjene lokacije na neko vrijeme. Svi imamo iskustvo putovanja.

Za razliku od turističkog, specifično iskustvo donosi putovanje koje nema sigurnu povratnu kartu. Migracija sa ili bez asimilacije, privremena ili dugoročna, otvara područje kojemu je putovanje okosnica. U novoj situaciji, nakon prispijeća na odredište, nestaje osjećaj putovanja, a prevladava osjećaj dovijanja koji je znatno drugačiji od onog uz osiguran povratak. To više nije turizam ali ga unutar projekta nekoliko autora problematizira.

Poznajem ljude koji, kad im spomeneš turističko putovanje, odmahnu rukom uz komentar kako je to za njih suvišan štrapac. Priznajem, nikada ih nisam razumio. Kao ljubitelj putovanja koji radosno putuje, doživljavam putovanje uznemiren pred novim spoznajama, susretima, podnebljima. Već samo iskustvo uzlijetanja zrakoplova i doručka kod kuće a večere tisuće kilometara daleko izuzetno je. Drugačiji doživljaj izaziva dugo putovanje npr. vlakom, koji je udobniji od autobusa. Višesatno truckanje, npr. na željezničkoj relaciji Beč – Varšava, i promatranje okoline kroz prozor, poslije uznemirenosti unosi specifičan mir. Nakon određenog vremena ne možemo više čitati, ne možemo vizualno određivati detalje, ali se prepuštamo ritmu kotača i pogledu kroz prozor: prolasku okoline mimo nas.

Radove ovog projekta možemo podijeliti u tri osnovne grupe. U jednoj su autori koji direktno dotiču pojam fizičkog, turističkog putovanja sa svim posljedicama koje on izaziva kako na tijelo tako i na duh. Druga grupa odlikuje se problematiziranjem putovanja kroz osobni stav ili dojam. Ova grupa autora propituje intimno pojmovanje mijene koja i nije nužno vezana za promjenu okoline. Treća grupa problematizira ideju putovanja / turizma kroz diskurs tuđeg mogućeg dojma o fenomenu turizma ili o posljedicama koje on može izazvati.

Problem prihvaćanja, recepcije i percepcije radova autore ne opterećuje. Umjetnici se priklanjaju intimnom iskazu bez imperativa univerzalnosti. Kao i opće tendencije suvremenih likovnih strujanja, smisao doživljavanja i mijenjanja svijeta prenosi se na manje grupe, lokalnu situaciju, osobna promišljanja. I, već smo u suvremenosti jer imamo kod kojim ćemo prokomentirati projekt koji je pred nama: (alter) postmodernizam je pojam koji pokušava obuhvatiti nov način davanja smisla svijetu. Iako nedefiniran i rastezljiv termin, ipak, pokriva vrijeme i situaciju u kojoj živimo. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijesno, reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštivanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Odbacuje se privilegirani položaj tipično modernih pravaca i usmjerava pažnja na mnogostrukost stilova. Izostaje jednoobraznost i kulturalna centriranost. Naglasak je na različitostima i promjeni. Umjesto isključivo estetskog, postmodernizam poštuje instinktivno. Naglasak je na igri, a ne na pravilu.

Ideja je bila sastaviti kolektivnu izložbenu prezentaciju sa radovima koji obrađuju doživljaj, značenje, interpretaciju pojma. Ovisno o prispjelim radovima, iskristalizirao se projekt. Lokacija ovog susreta postaje Grožnjan, Grad umjetnika. Nadamo se da ćemo biti dobri domaćini

Eugen Borkovsky, VII. 2014.

Komentari o pojedinim radovima

Artola Cristina

Azulejo može biti apstraktna šara poput suvremenih keramičkih pločica ali može biti kompozicija od više ploča oslikavanih na način da spajanjem prikazuju scene koje su često respektabilnih dimenzija. Ovim keramičkim pločicama Portugalci ali i Španjolci, prihvaćajući modus od Arapa, značajno su obilježili povijest arhitekture oblažući njima interijere i eksterijere. Azulejo radove povezujemo sa Portugalom zbog mnogih povijesnih radova u toj tehnici na tamošnjim lokacijama. Cristina Artola problematizira situaciju, oblik tradicije, koju je suvremeno vrijeme pretvorilo u masovnu proizvodnju za potrebe suvenirske ponude. Ona na keramičku pločicu otiskuje fotografiju, segmente fotografija koje karakteriziraju turizam: putovanje, opuštanje, izlaganje suncu, odmor. Pri tom zanemaruje proporcije i perspektivu na pojedinom segmentu, bijeloj keramičkoj pločici. Multiplicirajući pojedine segmente, ona fotografiju i zrcalno okreće dobivajući novi detalj. Tako dobivene istorodne ali različite dijelove umjetnica spaja u veće cjeline sastavljene od više obrađenih pločica, obično je to komplet od 5 uzdužnih i 4 po visini. Ritam je postignut pripajanjem istih motiva otisnutih zrcalno i postavljanjem identičnih obrnuto po okomitoj liniji. Ova igra rezultira izuzetnim radovima na kojima raspoznajemo lica i tijela i njihove pozicije na način kaleidoskopske figure.

Čini nam se da su ove kompozicije slučajne ali pažljivim pregledom shvaćamo da je umjetnica planirano ali maštovito kombinirala, kako sama navodi, slučajno pronađene stare fotografije. Sve je na radovima prepoznatljivo ali je pozicioniranost fraktalno raspršena pa se nalazimo pred radom koji izaziva nadrealističke konotacije. Umjetnica izuzetno zapaža i maštovito koreografira pozicije koje postaju situacije. Cristina Artola dramatično izvrće značenje uobičajenog turističkog suvenira. Umjesto motiva lokacije na kojoj je putnik, ona posjetioca, nudi samome sebi. Od suvenira, uspomene, koju uobičajeno kupujemo, umjetnica proizvodi trofejni predmet kojeg samo ideja tradicionalne tehnologije prisjeća na posječenu lokaciju.

Mnoge prirodne ili artificijelne lokacije imaju privlačnost, barem unutar određenog perioda što ovisi o modi i o promjenama socijalne prihvatljivosti. Reprezentativni prostori, interijera ili eksterijera uvijek privlače pažnju a još ukoliko su povijesni, postaju odredišta koja mnogi ljudi žele vidjeti. Berlin, grad označen bitnošću i poviješću, pripada nezaobilaznim destinacijama Europe. Njegove znamenitosti želi vidjeti veliki broj ljudi. Jedna od berlinskih zanimljivosti je Schloßbrücke, kameni most sa skulpturama i metalnim elementima ograde, prema projektu Karla Friedricha Schinkela, koji je oko 1820. godine zamijenio stari drveni. Most se između 1951. i 1991. godine zvao imenima Marxa i Engelsa. Ovaj most, kao Karlov u Pragu ili Aleksandrov most u Parizu izaziva pažnju posjetilaca grada. Objekt je vrlo omiljen turistima koji se cesto fotografiraju pored njegovih reljefa, ograde i skulptura.

balov jovan

Elemente ovog zdanja Jovan Balov koristi za svoj rad. On kao motive uzima četiri od osam skulptura prenoseći ih u dvodimenzionalni medij crteža / slike. Skulpture pokazuju romantiziran odnos između boginje Nike i vojnika. Izvodeći likove crnom bojom, prenosi ih na tekstilnu podlogu ostavljajući njihovu patetičnost prisutnom. I podloga nas iznenađuje. Tekstil je izveden utkanim ornamentalnim linijskim dezenom. Kako autor otkriva, podloga je vrlo skupi zastor istkan po originalu iz centralne sobe palače Sansousie u Potsdamu. To je palača pruskoga kralja Friedricha II. der Grosse, onog koji je objavio rat Austriji i oduzeo joj teritorije Shlezije. Time je prouzrokovao povijesno prvi evropski rat koji je trajao 7 godina (1756–1763).

Arhaične scene na arhaičnoj podlozi zazivaju značenja. Umjetnik uz segmente, crteže figura s mosta, dodaje prozaične napise. On se pita da li turisti znaju da figura žene predstavlja helenističku krilatu boginju pobjede Niku / Atenu u komunikaciji sa bezimenim vojnicima. Umjetnik posežući za povijesnim oblikuje svojevrsni provokativni suvenir. Turisti percipiraju ukrasne motive, uz njih se fotografiraju ali rijetki znaju ili se informiraju o porijeklu motiva, skulpture, koju bilježe i vizualno doživljavaju. Umjetnik problematizira znakovitost monumentalnog objekta i površnost posjetilaca. Ovaj kvadriptih Jovana Balova je to odličan konceptualni izložak unutar tematskog projekta a provokacija površnom posjetiocu. Umjetnik provokativno naziva rad: „Zastori, boginje i vojnici”.

christann claudia

Iz pozicije putnika, turista Claudia Christann zamjećuje scene i situacije koje bilježi fotografskom tehnologijom. Pred nama je zbirka bilježaka realiziranih na dalekim destinacijama koje odmah prepoznajemo kao drugačije. Sve fotografije imaju dokumentarni karakter. Objektiv autorice privlače motivi koji prizivaju ideju drugačijosti. To može biti drugačiji pristup uređenosti interijera ili eksterijera, oblik i stanje prijevoznog sredstva ili ponašanje i fizionomije ljudi. Očito je da su sve fotografije nastale u pokretu, tijekom putovanja, mijenjanja ili razgledavanja destinacija. Sve fotografije prikazuju slične karakteristike, nama zapadnjacima asociraju nered i siromaštvo. No, moramo znati da to nije realno jer su načini života prikazanih i njihovi stavovi o svijetu i životu drugačiji od naših.

Autorica ove heterogene fotografije različitih tehničkih i smislenih asocijacija, prezentira u obliku albuma. Ona fotografije printa i uvezuje u format knjige. Ovime nudi interaktivan rad, potrebna je energija i želja promatrača za listanje. Ovakav plasman je nešto neobavezniji a promatrač ga lista osobno, intimnije doživljavajući prezentirane atmosfere nego kad mu se one ponude u velikom formatu. Uvezivanje u publikaciju daje konceptualni prizvuk i prisniji doživljaj za promatrača koji sam mora listati a autorica ispada nenametljiva i senzibilna svjedokinja situacija koje nudi na uvid.

Galentz Archi

Problematizirajući temu ovog projekta, Archi Galentz upotrebljava elemente više medija: slikarstvo, kolaž, instalacija, print te informaciju sa interneta. Rad se sastoji od dvije kompozicije od kojih je svaka sastavljena od plošnog tekstilnog objekta, slikarskog platna ispunjenog linijskim šarama tehnikom digitalnog tiska te stranicu iz medija, printanu sliku web portala sa tekstom. Gornja dva elementa su radovi iz autorova prijašnjeg ciklusa „Flaggen-Objekte” (zastave) kojeg sam tumači kao simbolično i emotivno tematiziranje Gruzijskog i Ukrajinskog „nacionalnog konzumerizma” (raj postsovjetskog doba) i njihovu nemoć usklađivanja interesa. Donji dio rada je digitalni ispis slike web stranice, screenshots te ispis teksta na ruskom i engleskom jeziku. Ovaj dokument datiran je danom 20.06. 2014. a govori o medijskom prepucavanju između USA i Rusije. Naime, glasnogovornica State Departmenta civilne izbjeglice iz Istočne Ukrajine naziva turistima. Zaista cinična opaska.

I ovaj rad svjedoči suvremenost koja je, unatoč formalnoj globalizaciji, pojedinca uvela u novi crni srednji vijek. Naše doba obilježeno je pojavom velikih planetarnih nelogičnosti i problema. Tehnološki napredak ne pobuđuje optimizam. Neuspjeh projekta stvaranja mirnog svijeta, širenje krvavih, prikrivenih interesnih i vjersko etničkih sukoba, izazivaju indignaciju i reakciju umjetnika. Neki bježe u figurativnost distanciranu od užasa, a neki upozoravaju na stanje. U fokusu interesa suvremenih autora su uglavnom osobne ispovijedi ili doživljaji oblika, a ne likovnost kao takva, bez obzira na konačni vizualni rezultat.

Hocevar Bojan

Oblikom turizma možemo smatrati i putovanje na destinaciju koju smo posjećivali kad smo bili djeca. Ukoliko je to bio odlazak iz grada u selo ili manje mjesto, tada nam je to bio poseban doživljaj. Dojam avanture nije nužno moralo davati putovanje već hrabri odlazak na mjesto udaljenije od svoje ulice. U vrijeme otkrivanja sebe i svijeta oko sebe, tijekom takvih izleta, smogli smo veću hrabrost istraživanja nego u svakodnevnom okruženju. Većina je nas, na lokacijama udaljenim od doma, doživjela stasanje. Čini nam se da vizualne dojmove jednog takvog izlet podastire Bojan Hočevar.

Ružičasti suton, lirski ali nepovjerljiv, okružuje hrabrog dječaka na slici. On može biti znak nelagode ili spoznaje. Dojam osamljenosti kojeg autor prenosi promatraču rastvoren je primjećivanjem još aktera ove scene. U daljini, u vodi primjećujemo dvoje plivača. Ne znamo u kojem su odnosu sa dječakom. Dječak hrabro ali uz oprez zakoračuje u vodu i rukom ju dodiruje. Druga ruka u grču unosi nelagodu. Umjetnik u isto vrijeme prikazuje događaj ali i trenutak stanja motiva. Tajanstveni predio može odražavati lijepe ali i manje lijepe slutnje. Ova slikarska kompozicija može asocirati povezanost memorije i lokacije. Memorija može biti suputnica sigurnosti, samosvijesti ali i potaknuti ranjivost. Samoća jest konstanta koja nas prati i u trenucima kad se nalazimo usred čopora. Pomirenost sa samoćom nazivamo osobnost, ali nosili taj kompliment ili ne, uvijek ostajemo sami.

Neke daleke destinacije koje izazivaju pažnju imaju barijeru nesigurnosti. Za neke smo sigurni da je mala vjerojatnost da nam se dogodi neka nelagoda a neke prate loše prognoze. Iako Indija nije u potpunosti sigurna destinacija, obilato je posječena od strane velikog broja turista. Drugačija je situacija sa Sjevernom Korejom. Ova zatvorena država ne izaziva želju za posjetom. Ozloglašena po diktaturi, iako je to u ovo globalističko vrijeme upravljanja kapitala nad svim ljudskim resursima upitno, ipak se ne raspitujemo za odlazak tamo na godišnji odmor ili posjetu znamenitostima. Istina, postoje turistička putovanja u tu zemlju ali su opterećena pravilima, vizama, nedostupnošću telefonskih i internetskih veza i mogućom nelagodom zbog, za tamošnje propise, neprimjerenim ponašanjem. Unatoč svemu, umjetnik odlično komentira: „Raj je između naselja / mjesta / prostora. Samo Nomad mu se može približiti.”

Henrik Jacob

Henrik Jacob, služeći se neuobičajenom tehnologijom, sjeverno korejskog vlastodršca prikazuje u mogućoj situaciji zapadnjačkog sklapanja ruku prikladno klanjanju. Za dojmljivost rada umjetnik koristi začudnu pozu modela i tehnološke posebnosti izvedbe rada. Umjetnik koristi crni i bijeli plastelin kojim transformira dijelove predloška, fotografije. Ovime postiže dojam trodimenzionalnosti. Iako je motiv donesen figurativno, zamućenost scene promatraču nudi ideju iluzije oblika i slobodu doživljaja.

Na dostupnim fotografijama Kim Jong Un-a, sa stranica web informativnog sustava, on ili drži jednu ruku u zraku u poziciji pozdravljanja, dvije u poziciji pljeskanja ili u uobičajenim pozicijama kretanja, razgovaranja ili mirovanja. Nigdje ga ne nalazimo u poziciji molitve ili poniznog, kurtoaznog pozdravljanja. Neobično je vidjeti osobu označenu kao diktatora u poziciji molitelja. Svejedno je da li su ruke skupljene u znak istočnjačkog pozdrava ili zapadnjačke molitve.

Na žalost, suvremenost nam ne izaziva stabilnost. Već shvaćamo da kapitalu i vjerama odgovara nesigurnost pojedinca. Ona se manifestira obasipanjem ciljanim informacijama, ukidanjem sigurnih radnih mjesta ali i strahom od kretanja. Posebno u posljednje vrijeme kad je palo nekoliko aviona za redom a da im se nije pokvario motor već je uzrok stradanja izvan letećeg stroja. I mi, kad sjedamo u avion sumnjičavo pogledavamo suputnike razmišljajući da li netko od njih ima skrivenu bombu i da li će ju aktivirati tijekom leta. Da li je putovanje osobe opskrbljene eksplozivom na neku destinaciju turizam? To možemo nazvati destruktivno putovanje ali više ne turizam. Jer, turizam podrazumijeva pitomo putovanje uvjetovano interesom za destinaciju ili idejom odmora i relaksacije.

Lichtenberg von Pablo

Pablo von Lichtenberg promišlja ove situacije i podastire dramatičan rad. Na zemljopisnoj mapi New Yorka gradi scenu. Uz zemljovid i popis ulica zamjećujemo obrise znamenitih i prepoznatljivih arhitektonskih objekata. Na ovom kolažu / slici primjećujemo dijete koje drži bombu. Druga mu je ruka zgrčena u agresivnu poziciju. Kao da je poslije bombe spreman za borbu lice u lice. Crveni otisak ruke privlači pogled a ispod kratkih hlača kao da već ide krv. Teško je utvrditi da li je dijete sretno ili pati zbog situacije u koju je dovedeno. Nema oznake razočaranja niti oduševljenja. Grč na licu više odaje neki distancirani inat nesigurnosti. Postajemo svjesni da fanatizam nepismenih, neobrazovanih stanovnika Plavog planeta postaje oružje kontrolirano iz centara moći. I, ne moramo vjerovati u Teoriju zavjere. Bez obzira tko je režirao pad dvojnog nebodera na Menhetnu, napad na londonski metro, raketiranje putničkog aviona iznad Ukrajine, ili raspad Jugoslavije, očito je da su u pitanju interesi u koje zdrav mozak jedva da može povjerovati. Na žalost, literatura Povijesti diplomacije, teško je dostupna ali postojeća progovara o igrama vlastodržaca vezanih za osobne ili interese nekih moćnih elita. Tako možda ne razumijemo ili ne možemo pojmiti naziv rada: „A Bavarian in New York”. Ne možemo u prvi tren spojiti Njemačku bavarsku sa umirućom metropolom svijeta. No, vrijeme će pokazati senzibilitet umjetnika koji predviđa ovu situaciju. U svakom slučaju ovaj dramatičan rad podstiće na razmišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Umjetnik ipak u tekstu na radu apelira: Dati šansu miru. Negdje na površini rada naziremo bijele golubove. Da li prekasno?

Milkov Biljana

Putovanje, odlazak, neprisutnost se može dogoditi u mislima. Fizičko tijelo ostaje na lokaciji a duša se vine u skrivene predjele mašte. O jednom takvom oniričkom putovanju progovara Biljana Milkov. Ona slikarskim načinom bilježi situacije iz memorije i povezuje ih sa sadašnjošću uvodeći traumatična mjesta recentnog povijesnog vremena. Njen rad nosi premisu putovanja načinom introspekcije na rubu nadrealnog. Čini se da autorica, propitujući osobno stanje, problematizira nametnuti tempo poslova ili informacija koji rasipaju koncentraciju i energiju. Umjetnica oblikuje scenu nalik ekranu televizijskog aparata. Na rubnim dijelovima slike / ekrana nalazimo tragove informacija i oznake moćnih producenata. Zapisi su okrenuti zrcalno. U pozadini je pejzaž, moguće more i nebo, oboje u snažnim toplim tonovima. Na ekranu očekujemo egzaltiranog izvjestitelja koji gledaoce pokušava uvjeriti u neku od iskonstruiranih istina. No, autorica u kadar postavlja ženu u zagrljaju sa zecom. Crvenokosa djevojka, iako u odanom položaju, nosi boksačke rukavice. Figura zeca može značiti omiljenu igračku iz djetinjstva ali nas kombinacija likova podsjeća na Alisu u zemlji čudesa. I u toj priči se pojavljuju djevojka i zec. Pitamo se da li je more ipak preduboko a sunce previše grije? Zec igračka ili onaj iz priče je Alisi ili djevojci sa slike u djetinjstvu pokazao drugačiji život. Naša se junakinja, nakon puno godina ponovno oslanja na njega. Obje se, i u priči i u realnosti, na kraju bude iz uzbudljivog sna.

U surovoj realnosti rad Biljane Milkov može nas podsjetiti na žrtve Lampeduse. Tamo, u uzavrelom moru i pod sunčevim sjajem, u nesigurnim plovilima pristižu izbjeglice često stradavajući prije dosezanja „obećane obale”. Tretman koji slijedi one koji su uspjeli doći svjedoči o licemjernosti stanovnika Plavog planeta. Svaka drugačijost bila materijalna, nacionalna, erotska biva drastično izolirana i obilježena. Dostojanstvo čovjeka više ne postoji. Profit oduzima pravo na elementarna sredstva za život i oblikuje dramatičnu razliku između većine siromašnih i manjine prebogatih. Tu je nelogičnost civilizacije u kojoj vladaju bankarske ustanove, nacionalne vlade i grabežljive fanatične vjerske udruge. Nikako da se shvati da je problem samo u preraspodjeli dobara.

Schiemann Birgit Sommer

Turistička privreda može biti naporna za okolinu i s aspekta ekologije. Ovu temu problematizira Birgit Schiemann. Ona slikarskom tehnologijom ulja na platnu predstavlja istu lokaciju tijekom dva godišnja perioda, ljeta i zime. Mi svjedočimo konglomeratu posjetioca, turista koji u ljetnom periodu napadaju planinu paraglajderima a u zimskom njenu površinu paraju skijama ili sanjkama. Šarmantna dovitljivost umjetnice ne ostavlja nas ravnodušnima. Iako su situacije homorno interpretirane, izazivaju zabrinutost. Kao što gosti, posjetioci ove lokacije ne osjećaju poštovanje prema prirodi tako planinu ni domaćini ne štede dozvoljavajući masovni turizam. Ovdje je ideja ekološki dopustivog zanemarena. Iako je na slikama prisutno pretjerivanje kao stilska odrednica koja doprinosi narativnosti i, u premisi uprizorenja mi smo svjedoci grubog odnosa prema prirodi. I ne samo na području turizma već i mnogo više na područjima industrije, iskorištavanja prirodnih resursa, urbaniziranja priobalja, uništavanja šuma.

Drugi rad iste umjetnice problematizira socijalne odnose unutar civilizacija u recentnom vremenu. Rasne, vjerske, nacionalne segregacije nevjerojatno su naglašene. Boja kože, socijalni status ili erotsko opredjeljenje podloga su za izolaciju, podčinjavanje do uništenja po izlikom demokracije. Globalizacija nije poslužila humanizaciji već je dozvolila korporacijama nametanje i uzurpaciju javnog i osobnog prostora, ugrozila mogućnost preživljavanja. Korumpirani političari i materijalnim vrijednostima okrenute vjerske udruge odane su diktatu profita. Srednji sloj, tzv. radnička i intelektualna populacija ustuknula je pred naletom divljeg kapitalizma. Ideje socijalizma ili autohtone marksističke ideje marginaliziraju se. Za to su krivi pohlepni diktatorski nastrojeni vođe i neuke mase. Već smo odavno svjedoci eksploatacije i uništavanja Afrike, borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, nametanja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika. Ovo promišljanje izaziva dramatičan rad Birgit Schiemann koji je također dio ovog projekta. Umjetnica problematizira tragediju Lampeduse i izbjeglica koji su preko najbliže točke prema Europi pokušali pobjeći od ratnih i sirotinjskih događanja Afrike. Nonsens je da oni žele na tzv. zapad koji je perfidno uzrokovao njihovu tragediju. Interes megakompanija usmjeren kroz politiku, a pod izgovorom osiguranja demokracije, uvjetovao je afričke i bliskoistočne ratove u kojima su stradali akteri sa rada Birgit Schiemann. Zaista odlična ilustracija posljedica demokracije na Plavom planetu.

Eugen Borkovsky, VII. 2014.

Natuknice inicijalnog teksta, neke od mogućih polaznica za tematiziranje:

– Pojam TURIZAM obuhvaća sve pojave vezane uz putovanje i boravak posjetitelja (turista) na nekoj destinaciji. Djelatnosti, aktivnosti turista podrazumijevaju putovanje, odmor, rekreaciju, upoznavanje karakteristika lokacije. U pojam ne spada gospodarska djelatnost bez obzira na vrijeme boravka. Zasnivanje stalnog boravišta na novoj lokaciji ne potpada pod turizam.
– Turizam se dijeli prema specifičnostima potražnje i ponude. Suprotnost masovnom turizmu je određeni izbor ciljanog doživljaja, npr. lovni turizam, seoski turizam, kulturni turizam…
– Teoretičari kažu da je turizam potekao od potrebe za zdravim mjestom, npr. lječilišta, terme, toplice ili ljekoviti boravak uz more ili u planini. Ljetni ili zimski boravak. Ova potreba inicira razvoj ugostiteljske ponude. Danas se cijela mjesta, gradovi određuju kao destinacije gdje prevladavaju turističke djelatnosti.
– Postoji razlika u posjetiocima (turistima). Neke ne zanimaju karakteristike a neki istražuju posebnosti destinacije. Neki su tolerantni prema smještaju ili mogućim gužvama i zastojima a neki su zahtjevni…
– U mjestima domaćina pojavljuju se problemi socijalne, ekološke i tehničke prirode. Socijalni problemi se pojavljuju u obliku profiliranja zanimanja isključivo ka uslužnoj djelatnosti. Uz to, za domaćine, postoji nesrazmjer između godišnjih perioda sa mnogim događanjima i periodi bez ikakvih događanja.
– Za kulturna događanja je karakteristično da se zanemaruje lokalna produkcija domaćih autora a nude serijska gostovanja.
-Ekološki problemi pojavljuju se kao napadna količina ljudi u određenom periodu na malom teritoriju. Često su to, do pojave turizma, ekološki nedirnuta područja. Tu je promet, odbacivanje otpadaka, buka, prerada hrane, pranje odjevnih predmeta i ljudi…
– Infrastrukturni problemi na destinaciji: dotok vode, otjecanje otpadnih voda, električni napon, javna rasvjeta, parking, itd.
– Ponuda hrane, pića, usluga lokalnih izleta najčešće je već uniformirana. Također i oprema ugostiteljskih objekata (etno – Ikea).
– Napadna je količina štandova sa sličnom ponudom, često kineski proizvodi.
– Ponuda suvenira, uspomena najčešće je ponuda jeftinih kič predmeta. Razvijena je industrija suvenira gdje se na isti, serijski proizveden predmet, lijepe različita imena destinacija. Iste predmete, isto obrađene od istog materijala može se kupiti na mnogim destinacijama.
– itd…

Eugen Borkovsky, V. 2014. inicijalni tekst upućen autorima

x pjesnici 1

ŠUMSKI PJESNICI
Petak, 8.8. u 21 sat, ponor Butori – ŠUMSKI PJESNICI
Subota, 9.8. u 20 sati, Grožnjan, Gradska galerija Fonticus – VEČER POEZIJE

Susret Šumskih pjesnika ove će se godine održati po četvrti put. U večernjim satima, na proplanku iznad ponora Butori pored Grožnjana, okupit će se pjesnici iz raznih krajeva Europe, kao i oni domaći. Do krijesa oko kojeg će se čitati poezija vodi svjetlost baklji i lučica koje osvjetljuju puteljak od ceste do starog mlina.

2011. godine, kad su se Šumski pjesnici po prvi put okupili, posađeno je stablo duda koje otad simbolično označava mjesto susreta pjesnika i ljubitelja poezije. Tijekom godina na tom su mjestu postavljeni različiti sadržaji – eko koš za smeće, rad umjetnika Darka Brajkovića, ili pak kućica za ptice.¸Ove je godine Općina Grožnjan odlučila postaviti nove drvene klupice i stol za kojima se može uživati ne samo tijekom susreta već tokom cijele godine.

Susret Šumskih pjesnika ove je godine organiziran u suradnji s hrvatskim PEN centrom, uz tradicionalnu podršku Općine Grožnjan i Zajednice Talijana Šterna. Susret je organiziran u sklopu proslave Sv. Marije Snježne u Šterni.

Hrvatski P.E.N. centar, osnovan 1927. jedan je od najstarijih centara svjetskog udruženja pisaca sa sjedištem u Londonu, međunarodnog P.E.N-a koji se bavi promicanjem književnosti i slobode izričaja. Hrvatski P.E.N. centar, osim što vodi niz tribina na temu ljudskih prava i program međunarodnih književnih susreta partner je i Lyrikline-a, najznamenitije svjetske biblioteke multimedijalne poezije. Hrvatski P.E.N. organizira i program angažirane književnosti unutar Subverzive Film Festivala u Zagrebu, a sudjeluje i u svjetskoj inicijativi Free the Word! pa se svojim programom Slobode stiha i Lyrikline-a rado partnerski priključuje i manifestaciji Šumskih pjesnika u Grožnjanu.

Povodom ovog partnerstva, po prvi se put održava i drugi dan susreta kad će pjesnici koji su nastupali večer prije u Butorima, skupa s nekoliko novih imena, nastupiti u Grožnjanu. Okupljanje je predviđeno za 20h ispred župne crkve na ulazu u grad nakon čega slijedi čitanje poezije u Gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan.

PEN centar predstavit će dvoje značajnih suvremenih pjesnika. To su Marco Fazzini iz Italije i Tomica Bajsić iz Hrvatske. Ostali pisci koji su najavili svoja čitanja su Tishani Doshi (Velika Britanija/Indija), James Baxenfield (Velika Britanija), Paul O’Grady (Irska), Tibor Weiner Sennyey (Mađarska), Bojan Krivokapić (Srbija), Dinko Telećan i Maja Klarić (Hrvatska).

Maja Klarić

x pjesnici 2

x pjesnici 3