Filatelističke minijature kao dokumenti Picassovog vremena

vukadinovic

vukadinovic

Radovan Vukadinović:”Politički profil Pabla Picasssa”, Filatelistička interpretacija, STAJER-GRAF, Zagreb, 2013.

U izdanju zagrebačkog “STAJER-GRAF”-a tiskana je zanimljiva i vrijedna monografija autora prof.dr. Radovana Vukadinovića: “Politički profil Pabla Picassa” s podnaslovom “Filatelistička interpretacija”. Profesora Vukadinovića doista ne treba posebno predstavljati. Njegov je znanstveni rad već dugo ugrađen u temelje suvremene znanosti međunarodne politike i međunarodnih odnosa.

Profesor Vukadinović dobro je međutim poznat i u filatelističkim krugovima te je objavio već drugu filatelističku monografiju (prošle godine također u izdanju “STAJER-GRAF”-a priredio je monografiju “NATO u filateliji) a sada je priredio iscrpnu i nadasve zanimljivu političku biografiju/profil velikog slikara Pabla Picassa bilježeći precizno pritom filatelističku “pratnju” Picassovog političkog angažmana, naravno, prvenstveno kroz njegovo slikarstvo, jer ono je bilo Picassov izričaj kojim je instinktivno bilježio društvene drame i ratove kojima je svjedočio i o kojima se izražavao i “obračunavao” kroz svoj slikarski opus.

slika radovan

Monografija je predstavljena u Zagrebu u studenome te je privukla brojnu publiku među kojom su zabilježena poznata imena zagrebačke kulture. Iako predstavljena bez velike pompe knjiga je ubrzo našla svoj put do, prije svega “kulturnjaka” (povjesničari umjetnosti, književnici ) i naravno i onih koje zanima politika posebice kada su u nju involvirani umjetnici ( čak više no bilo koja druga “profesija” jer ih se smatra a priori apolitičnima) te naravno, filatelista. Kao što rekosmo, knjiga je po izlasku polučila veliki interes te tako M. Jergović u posebnom prilogu “Jutarnjeg lista” (“Svijet”) piše: …“Ova knjiga je, nema u to sumnje, neusporedivo najsuvislija i najdostojanstvenija publikacija koja je u 2013. u Hrvatskoj bila posvećena Picassu.” Monografijom, odnosno skladnim uklapanjem Picassovog slikarstva u minuciozni rad filatelističkih pregalaca, te tekstom koji nam otkriva dosad nepoznate podatke iz Picassovog političkog angažmana ugodno je iznenađen i predstavljač monografije prof.dr. Zvonko Maković. Maković je iznio genezu nekih najpoznatijih Picassovih slika koje su nastale kao reakcija na španjolski građanski rat, te kasnije II. svjetski rat i posljedično u vezi s tim Picassovo vezanje uz Komunističku partiju Francuske.

Pablo Picasso (rođen u Malagi 25.10.1881. pod dugim imenom Pablo Diego Jose Francisco de Paula Juan Nepomuceno Maria de los Remedios Cipriano de la Santisima Trinidad Clito Ruiz y Picasso) je toliko poznato ime u svijetu umjetnosti da se čini gotovo nemogućim dodati bilo što novo. Picasso kao genijalni slikar, njegova uloga u kubizmu i nadrealizmu, tehnike slikanja, fascinacije afričkom umjetnošću, litografijom i keramikom, njegove ljubavi, ženidbe i raskidi; sve je to davno opisano i nalazi se u preko 3.000 knjiga i monografija koje su nastojale približiti Picassov opus i prikazati njegov životni put. Ipak, ako se promatra sve te velike teme vezane uz Picassov život i njegova djela, čini se, jedan segment iz njegovog života manje je poznat i manje osvijetljen. Politički profil Picassa gotovo je izostavljen u brojnim djelima i, iz različitih razloga, ostao je u velikoj mjeri nepoznat.

Prikazati političkog Picassa putem filatelističkog materijala vrlo je složen pokušaj. Tematska filatelija odavno je prešla granice pukog sakupljanja maraka, istraživanja kvalitete papira, zupčanja, vodoznaka i boja, te je postala angažirana u prezentiranju teme za koju se autor opredjeljuje. Naravno, nemoguće je očekivati da svaka tema bude do kraja prezentirana u poštanskim vrijednosnicama i da se baš svaki događaj može jasno ilustrirati filatelističkim izdanjem. No, ipak je moguće u većini slučajeva razviti temu koju se izabralo, te putem maraka, žigova, prigodnih koverata i cjelina elaborirati ono što se želi pokazati. Pri tome ne treba zaboraviti da su te male umjetničke minijature dokumenti svog vremena.

Upravo od takvih premisa polazi i ovaj rad koji želi prikazati politički profil Picassa. Filatelistička interpretacija znači da se koristi isključivo filatelistički materijal i da je glavni cilj pokazati kako je tekao politički angažman Picassa, kada je on nastao, u kojem se krugu Picasso kretao, kako se to odrazilo u njegovom opusu i, na kraju, kako je Picasso reagirao na velike međunarodne događaje iz svog vremena.

U središtu – politički angažman

Pokušaj da se kroz filatelistički materijal osvijetli isključivo politički angažman genijalnog slikara, predstavlja tek dio onoga što se može naći o Picassu u filatelističkoj zbirci. Picasso je, već za života, bio slikar koji je imao najviše svojih radova reproduciranih na markama, kovertama i žigovima, te je iz tog velikog djela trebalo izdvojiti samo ono što se odnosi na njegov politički angažman. Stoga se u ovom radu ne polazi od njegovog rođenja, prvih slikarskih radova, boravaka u Coruni, Barceloni, Madridu te odlasku u Pariz. Za osvjetljavanje političkog profiliranja Picassa uzimlju se samo oni djelovi vezani uz njegov opus u kome je on komunicirao s drugim intelektualcima, pretežito lijeve orijentacije, kao i njegova djela koja su nastala pod utjecajem i kao izraz njegovih političkih ideja. Taj „politički Picasso” je samo dio velikog i gotovo nedovršenog izučavanja slikarskog opusa genija koji je u svom dugom životu imao sreću živjeti u „zanimljivim godinama”; biti svjedokom tih kretanja i, istodobno čvrsto opredijeljen za svoje poglede na mir, slobodu i nezavisnost, svojim djelima pokazati kako umjetnik doživljava taj svijet i kakvim ga u svojim radovima ostavlja budućim naraštajima.

Ovom monografijom, raskošnom po obilju materijala i uređenju, prof. Vukadinović obogatio je kulturnu scenu zanimljivom i korisnom knjigom koja će osim obilja uvida u raskoš Picassovog slikarstva i njegovo minuciozno transferiranje u uvijek zanimljiv filatelistički svijet, dati uvid u politički angažman velikog slikara, koji je, kako Vukadinović, opet iskustvom znalca izvrsno primjećuje, bio prije impulzivan no promišljen. No to i je ono što je kompatibilno njegovu životu: strast, impulzivnost, energija. I to je ono što se kaže: politika je život: Ne može se ostati ravnodušan na velike društvene nesreće i turbulencije. Picasso to nije mogao.

Svakako se može zaključiti da smo obogaćeni za zanimljivu, minuciozno istraženu i iščitanu Picassovu političku biografiju/profil i uvid u jedan dio njegovog slikarstva koji je ostao zabilježen na markama i poput snažnog erosa Picassove boje optočio svijet stvorivši nakon Guernice Palomu koja je postala kao neka opća svjetska molitva i zalog za mir.

a 004

Spoj nespojivog s obiljem kolorizma i dramatike

Vukadinović uspio spojiti naizgled nespojivo; u tihom kolekcioniranju i studiranju prikupljenog materijala što je svakako istovremeno smiren i samozatajan ali i strastven čin za kolekcionara, ispisao je tekst, mirnim stilom koji se usteže bilo kakovih komentara, neumoljivim navođenjem činjenica vezanim uz taj dio Picassova života koji vas približava jednom strastvenom i energičnom čovjeku koji je živio kako je slikao_i obrnuto; znači, po unutrašnjim impulsima, bez društvene korekcije. A to je uvijek ispravno, i za umjetnika jedino moguće.

Također, mogli bismo gotovo s bojazni ustvrditi da se tekst o Picassu ravnopravno”nosi” s obiljem kolorizma i dramatike u slikovnom dijelu knjige, a filatelistički dio je tako dobro uklopljen da gotovo i ne primjećujemo da su neke Picassove slike “sprešane” na format marke ili dopisnice.

I ako bi ovaj tekstualni dio Vukadinovićev savršeno funkcionirao i ogoljen, tj. kao zasebna knjiga, slikovni prilozi daju mu na dramatičnosti, poetičnosti, dešifriranju tajni stvaranja nekih slika. Ova je knjiga, neumoljivim nizanjem činjenica iz Picassove biografije definitivno skinula “embargo” s Picassovog političkog angažmana koji je u određenim razdobljima jednako smetao i Istoku i Zapadu. Jasno je; Picasso je bio komunistički orijentiran, ali nikada nije dopustio biti instrumentaliziran. “Uzeo” je iz Pokreta ono što je odgovaralo njegovim unutarnjim impulsima i reakcijama na europska i svjetska zbivanja (ratove). Bio je spreman pomoći da svijet postane radosnije i pravednije mjesto; tako je on to gledao. Činio je to nesebično kroz financijske potpore i što je najvažnije u slikarstvu je “progovorio” protiv zla, razaranja i svega neljudskog.

Zbog svega navedenog, zbog trojnosti strukture knjige; decentnog uvoda R. Vukadinovića, tematskih obrada geneze Picassovog političkog angažmana (kroz 16 poglavlja) koje prati i tematski filatelistički materijal, te autorovog zaključka pod amblematskim naslovom “Umjetnik i politika”, uz naravno vrlo koristan popis literature dobili smo nadahnutu i snažnu knjigu, a R. Vukadinović potvrđuje da je dobar pisac-analitičar te se ne bismo začudili iz njegova pera nekoj “napetoj” prozi situiranoj u burnim političkim vodama. Ili možda baš suprotno?

Urednica knjige je Stanislava Jerkić a grafičku opremu potpisuje Pero Strpić.

Nives Gajdobranski