U predvorju POU u Ivanić Gradu bit će upriličeno 10-tak težačkih i blagdanskih stolova koji će imati sve potrebne jestvine iz vremena kada je on bio sastavni dio obiteljskog života
Osim tradicijske hranu, vrijedni članovi FA „Insula Ivanich”, bit će odjeveni u primjerenu tradicijsku odjeću obreda kojeg prezentraju /težačka, božićna, uskršnja, svadbena…/
Zadrugu kao obiteljsku zajednicu karakterizira zajednički život i zajedničko stanovanje, stoga je u prostornoj koncepciji moslavačkih i posavskih kuća dominantna jedna zajednička prostorija, družinska (h)iža, u kojoj se objedovalo, boravilo preko dana, spavalo, tu se blagovalo, rađalo i umiralo. Njen inventar bio je oskudan, činili su krevet, postavljen uz dužni zid, te stol s klupama i stolicama u uglu sobe. Dok građanski dom od davnine već ima kao bitnu oznaku stol sa stolicama u sredini sobe, gdje ima reprezentativni karakter, u seljačkom domu toga gotovo nigdje nema, nego je sredina prostorije slobodna.
Stol je dio kućnog namještaja koji se upotrebljavao prilikom posluživanja hrane i ostalih kućnih poslova. Sastoji se iz gornje table koja s ladicom počiva na nogama krišpetama, međusobno povezanih horizontalnim prečkama. Stol kod kojeg tabla počiva na ormariću, i u čiju se unutrašnost pohranjivalo posuđe i nešto hrane, smatrao se starijim tipom stola upotrebljavanog u ovim moslavačko-posavskim prostorima.
Stol o Božiću
Stol o Božiću imao je osobito značenje i na poseban način gospodarica ga uređuje, tako da na njemu ima svega obilja. Najprije se žitak sipa u križ stola od istočnog ugla prema zapadnom, od sjevernog prema južnom. Pritom se moli Očenaš i Zdravo Marija. Poslije toga, preko žitka sipa se slama, a usred stola stavi se novac, da godina bude bogata. Njega djeca ne smiju dirati, on se ili odnosi u crkvu na oltar za Novu godinu, ili se daje svećeniku prigodom blagoslova doma na Sveta Tri Kralja. Domaćica zatim stavlja stolnjak i govori: Iš, kokoši tamo – da kokoši ne idu na susjedovu zemlju. Na ugao stola, stavljali su: blagdanski kruh, kuglof – u čiju je sredinu dolazila borova grančica, posudica sa izraslom pšenicom, posudice raznog žita u koje se stavljala svijeća, pehar vina…
Pod stolom su se u posebnoj krušnoj simpli držalo razno zrnje, ostatak slame i uže za sijeno. Nekada su pod stol stavljali čitavu konjsku ormu, željezo od pluga i brojne lance. Noge stola omotavali su konopcom – vršatnikom, kojim je bila vezana slama pri unošenju u kuću. Pri tome su se izgovarale i ove riječi: Vežem vuku i lisici zube, jastrebu kljun i panđe!. Vezujući noge stola, vjerovalo se da blago neće bježati u tuđe njive i livade ili da vuk ne bi mogao odnijeti ovcu, svinju i sl. Na božićnu slamu ispod stola stavljali su i bič za volove, nađak i sjekiru – da sve bude čvrsto cijele godine.
Uskršnji stol
Osim bogato ispisanih pisanica značajnu ulogu na blagdanskom ukrsnom stolu ima i ostalo svetenje, tj.uskršna pogača tkz. Svetečna hlebovina, a tu su neizostavni jaja i suho meso: šunka, kobasice i slanina. Spomenutim jestvinama doda se luk purjak, sol, hren i vino pa se sve prije uskršnjeg objeda posloži u pletenu košaru ili korpu, ili novije vrijeme ceker, pokriju vezenim ručnikom i nadstoljnjakom i nose ili ako je župska crkva dalje, voze onamo na blagoslov. Svetenje se jede na prvi i drugi dan Vuzema kao prvi dnevni obrok. Ostali su obroci svečani i obilni, ali nemaju zasebnog uskrsnog značenja..
Težački stol
Težaci su na poljima i livadama u pauzama kosaca, orača…konzumirali suhu ili kuhanu, ne previše tekuću hranu. Hrana se konzumirala sa prostrte šarenice, plahte ili stoljnaka kojom je bila zavezana košara s ponudama koju je na glavi donosila domaćica u polje ili vinograde. Sastojala se od kiselog mlijeka, sira i vrhnja, suhog mesa, slanine, luka, hladnih salata kao krumpir ili grah salate, raznih gibanica od sira, maka, rogača i oraha, a od pića pila se samo rakija i vino.
Prigodom objeda, za stolom u družinskoj sobi, sjedili su samo muškarci, dok su žene stajale iza njih i drvenim žlicama grabile hranu iz zajedničke zdjele – padele. To je stari zadružni običaj kojima je određen drugorazredni položaj žene u hijerarhiji složene obitelji. Kasnije se taj običaj promijenio, tako da su i žene sjedile za stolom, dok su djeca sjedila i jela za posebnim, odvojenim stolovima.
