Aleksandar Radoev Ivanov

Zašto bi pripadali crkvi koja ne priznaje hrvatske simbole, simbole njihove zemlje? To je najbolje opisati kroz primjer pokojnog branitelja, inače pravoslavca, Vojislava Beadera

Ministarstvo uprave još uvijek nije odobrilo zahtjev Hrvatske pravoslavne crkve za upis u Evidenciju vjerskih zajednica, iako je njezina krovna organizacija, Europska pravoslavna crkva sa sjedištem u Parizu registrirana kod svih relevantnih Institucije Europske unije.

Dio javnosti i danas je doživljava kao lažnu i kriminalnu organizaciju, pripisuju im se nacionalistička propaganda, dok dobar dio građana ne zna razlučiti razliku između pravoslavne i hrvatske pravoslavne crkve. Misterij vezan uz njihovo djelovanje, pokušali smo razriješiti u razgovoru episkopom Aleksandarom Radoevom Ivanovom.

* Koliko već dugo djeluje Hrvatska pravoslavna crkva?

– Postojimo više od godine dana. U prosincu 2013. dobili smo pismeno odobrenje od Europske pravoslavne crkve, koja ima podružnice u 33 zemlje. U Hrvatskoj egzistiraju tri eparhije; centralna u Zadru, te u Zagrebu i Osijeku. Prema popisu iz 2011. u Hrvatskoj je deklarirano 17 tisuća hrvatskih pravoslavaca.

* Kako komentirate to što vam se pripisuje koketiranje s HND?

– Naša crkva je dio Europske pravoslavne crkve nastale 1936. godine, dakle prije stvaranja NDH. Nema tu poveznice, mi nismo nikakva ratna jedinica, nismo protiv nikog, ne želimo sukobe. U Hrvatskoj je sinonim pravoslavac jednako Srbin. No to nije točno; ima tu Rusa, Ukrajinaca, Rumunja, Roma…

* Prozivali su vas da ste nacionalist, kako to komentirate?

– Prozivan sam da sam ratovao na ovim prostorima, što je apsurdno, jer sam iz Bugarske u Hrvatsku stigao prije tek godinu dana. Od 1991. do 1995. godine bio sam predsjednik općinskog vijeća u Plevenu. Kada je bio rat u Hrvatskoj, kao i svaki Bugarin znao za njega, ali se nisam previše uključivao u zbivanja. To vam je isto kao danas rat u Ukrajinu. Interesira nas, suosjećamo sa nevinima, ali nemamo direktne veze s tim.

* Koja je razlika u učenju vaše i klasične pravoslavne crkve?

– U učenju nema baš nikakve razlike. A zašto doći k nama? Pa evo, na primjer, ja sam jako dobar pjevač, ha ha… Šalu na stranu, dobio sam dvije nagrade na festivalima pravoslavne glazbe. Bio sam pjevač u bugarskoj operi. Naši su obredi ispunjeni pjevanjem i vjerujem da je ljudima to zanimljivo.

* Tko je Aleksandar Radoev Ivanov?

– Magistar sam teologije. U bugarsku crkvu ulazim 1983., najprije kao đakon, potom tajnik Mitropolije. Izlazim iz redova krajem 80-ih i radim u državnoj operi u Plevenu. Od 91. predsjedam općinskim vijećem. Danas sam ovdje.

*Kako vam se sviđa Hrvatska i kako je komparirate s Bugarskom?

– Sviđa mi se Hrvatska i Zadar. Sve je mnogo ležernije nego u Bugarskoj. Što se tiče društveno-političkih odnosa, slično je. I jedan i drugi narod misle da će im Europska unija donijeti bolji život, ne razumiju da se za njega treba boriti vlastitim sredstvima. Političari su naravno jednaki, pričaju ono što je njima ugodno i svoje greške pravdaju vanjskim faktorima.

Iako je po nacionalnosti Bugarin smatra se pripadnikom hrvatskog naroda

*Tko su zapravo hrvatski pravoslavci?

– Primjerice, ja sam Bugarin, ali otkako živim ovdje, smatram se pripadnikom hrvatskog naroda. Tako je i ostalim nacionalnostima pravoslavne vjere. Zašto bi pripadali crkvi koja ne priznaje hrvatske simbole, simbole njihove zemlje? To je najbolje opisati kroz primjer pokojnog branitelja, inače pravoslavca, Vojislava Beadera kojega ovoga ljeta pravoslavni svećenik u Šibeniku nije želio sahraniti uz vojne počasti RH i državnu zastavu.

(Autor: Željka Čačko/ZADARSKI REGIONAL)