Edit Glavurtić: Vrt anđela

Sample Image

Sample Image
Ambriel, Anđeo igre i lakoće, mjesec svibanj

Imaginacija ili umišljaj se – kako kažu – izražava u cjelovitim, te stoga i nesagledivim prikazima. Za razliku od imaginacije, percepcija ili opažaj počiva na detaljima, odnosno fragmentarnim zapažanjima oka koja se tek u međusobnim odnosima formiraju kao cjelina. Razlika je očita. Imaginirati znači zamišljati nevidljivu cjelinu, a opažati podrazumijeva uočavati detalje vidljive stvarnosti. No, što se događa kad zamišljenu cjelinu treba izreći, naslikati, ili kako drugačije izraziti, a opaženo ponovo govorom, slikom ili drugačije ucjeloviti? Tada dolazi do paradoksa jer, primjera radi, zamišljenu cjelinu treba učiniti vidljivom, te razdijeliti na dijelove koji se mogu naći samo u svijetu opažaja. Obrnuto gledano, percipirane detalje stvarnosti treba zajednički vezati, što je moguće tek nevidljivim sponama imaginacije. Zaista, stoga kažemo kako ne postoji rukom slikana slika koja u svemu odgovara vidljivoj stvarnosti, baš kao što nema ni vidljive stvarnosti ukoliko ju prethodno nismo naslikali, govorom izrekli, ili kako drugačije uobličili. Imaginacija bez percepcije ne postoji, a vrijedi, čini se, i obrnuto sročena tvrdnja. Odatle, pak, dolaze nova zapažanja. Eto, pretpostavimo da znamo (što znači da imaginiramo) postojanje vremena. Nema sumnje, vrijeme je nešto u cijelosti imaginarno. Kako, dakle, slikom pokazati ili barem ukazati na vrijeme? Kako vrijeme uvesti u domenu percepcije?

Sample Image
Hanael, Anđeo čekanja i mirovanja, mjesec siječanj

Istim se problemom pozabavila slikarica Edit Glavurtić, te je poimanju vremena pristupila koristeći retoričku figuru zvanu alegorija. Naglašavamo kako je umjetnica putem slike istraživala upravo poimanje vremena. Slikarski poimati vrijeme, opet, ne znači slikom predočavati vrijeme kakvo jest po sebi, već predstavlja pokušaj da prikažemo samo način kako vrijeme imaginiramo. Drugačije rečeno, valja nam uvidjeti principe vlastite imaginacije. Zato je svako, a time i slikarsko poimanje vremena moguće jedino putem alegorije. Ona nije drugo do slika samog mišljenja, ili, nešto drugačije, naš pokušaj da imaginaciju učinimo dostupnom percepciji. Pođimo korak dalje. Edit Glavurtić odlučila se za alegoriziranje fenomena vremena, sliku kojega gradi pomoću likova anđela. Slikarica u tom smislu zamišlja vrijeme kao niz prikaza, gdje svaki sadrži po jedan anđeoski lik. Svi su oni, pak, dopunjeni materijalnim atributima fizičkog vremena svedenog na širu alegoriju godišnjeg doba: proljeće slikarica predočava anđelom oplemenjenim jednom vrstom objekata, a zimu drugim anđelom i drugom vrstom objekata.

Sample Image
Muriel, Anđeo nježnosti i brige, mjesec lipanj

Sama zamisao o alegoriji vremena kroz prizmu alegorije godišnjih doba načelno pripada novovjekovnom, a pogotovo baroknom imaginariju. Tako su, primjerice, holandski slikari 17. stoljeća poimanju vremena pristupali s pozicije alegorijske scenografije posvećene upravo godišnjim dobima. Takvi su prikazi počivali na odnosima objekata različitog podrijetla, ali umetnutih u neku vrstu jedinstvene pozornice. Naša je slikarica, opet, problem razriješila sličnim postupkom. Ona, naime, dopunjava prikaze anđela ornamentom, delikatno utkanim u prostor razastrt uokolo oslikanih likova; ornament predstavlja pokušaj da se fenomen same slikane površine imaginira u vidu pozornice. I kao što su se unutar zamišljenih holandskih kazališta gnijezdile jednako imaginarne alegorije u formi mrtvih priroda ili genre-scena, tako i ornamenti Edit Glavurtić u vidu pejsažne mizanscene okružuju ništa manje imaginarne alegorije u formi anđela s pripadajućim atributima. Ta mogućnost da percipiramo motiv uglavljen unutar šireg, ali načelno teatarskog prostora predstavlja samu srž alegorije kao retoričkog izražajnog sredstva. Ovdje bismo, doduše, mogli raspravljati proizlazi li identitet ornamenta na slikama Edit Glavurtić iz anđeosko ruha ili nizana pera na krilima, ili je možda obrnuto, pa anđeoski likovi nastaju kondenzacijom i metamorfozom ornamenta u figuru. No, kako god postavili problem, združivanje ornamenta i likova na slikama Edit Glavurtić predstavlja autentično razumijevanje djela kao retorički intoniranog, alegorijskog teksta koji se ponajprije može i treba čitati. Na taj način umjetnica odbacuje auto-referencijalnu prirodu modernog i suvremenog umjetničkog stvaralaštva, te naglašava ulogu slike kao tumača jednog drugog, slici usporednog sadržaja. Potvrdu ovoj hipotezi nalazimo i u slikaričinoj potrebi da vlastita djela poprati tekstovima.

Sample Image
Nathanael, Anđeo inspiracije

Alegorijska dimenzija opusa Edit Glavurtić dodatno je potencirana samom slikarskom procedurom, određenom ponajprije glatkom i svijetlom podlogom, potom jednako svijetlim podslikavanjem, te, konačno, nevidljivom pinelaturom koja iznova naglašava ikonopisačku glatkoću površinskog sloja slike. Upravo će ovo svijetlo podslikavanje i relativno tanka pastoznost, odnosno glatkoća slikanoga sloja uputiti na sagledavanje oslikane površine u vidu nove alegorije: svaka oslikana partija na površini slike zapravo je alegorija početne glatkoće površine platna. Time konačno dolazimo do najdubljeg značenjskog sloja ovog slikarstva. Ono u svakom svojem sloju čini vidljivom upravo imaginacijsku komponentu spoznajnog procesa, označenog činom slikanja. Na razini prikaza imaginacija se ukazuje u vidu alegorizacije pojma vremena, dok se na razini slikarskog postupka imaginacija još apstraktnije otvara opažaju putem alegoriziranja površine golog platna u svakom oslikanom sloju. Na taj način dolazimo do zaključka kako vrijeme prestaje biti ključnom komponentom slikarstva Edit Glavurtić, a na središnje mjesto u radu ove umjetnice uspinje se sama alegorija. U skladu s istim zaključkom nameće se i pretpostavka o temeljnoj stvaralačkoj kvaliteti Edit Glavurtić, a koja je sadržana u izjednačavanju slikarskog čina s retoričkom figuracijom. Zato nas slikarstvo ove umjetnice prije svega nagoni na kontemplaciju, a tek potom na tiho uživanje u svojim perceptibilnim komponentama.

Vladimir Rismondo ml.

Sample Image
Phanuel, Anđeo nade

Edit Glavurtić je rođena 1965. godine u Splitu. Godine 1982. završila je je Školu za kulturu i umjetnost u Zagrebu, a 1984. Školu primjenjene umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva. Godine 1988. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Đure Sedera. Godine 1995. magistrirala na „Schule für Angewandte Kunst" u Beču. Članica je LIKUM-a i HDLU-a. Radi kao slobodna umjetnica. Od 2002. godine živi u Zagrebu i Beču.

Kontakt:

Sample Image
Ramaela, Anđeo radosti

Samostalne izložbe

1989. Galerija „Mundus", Wien, ulja na platnu

1989. Galerija „Nikola Tesla", Zagreb, akvareli
1989. Galerija „Fokus", Mokrin, Vojvodina, crteži, akvareli
1990: Galerija „Mundus", Wien, crteži, akvareli
1994: Galerija „Kristina Hartman", akvareli
1995: Galerija „Studio", Wien, akvareli
1996: Bawag, Wien, akvareli
1998: Bank Austria", Wien, akvareli
2002: Amerlinghaus", ulja na platnu
2005: Cheops",Wien, ulja na platnu
2006: Cheops",Wien, ulja na platnu
2006: Kuga", Großwarasdorf, Burgenland, ulja na platnu
2007: Crkva Svetog Andrije i Petra starog" Zadar, „Anđeli"
2007: Vila  „Scheier", Čakovec, „Anđeli"
2007: Galerija „Kontura", Zagreb, „Anđeli nas zovu" Ulja na platnu
2008: Etnografski Muzej, Zagreb, „Anđeli nas zovu", Ulja na platnu
2008: Pučko učilište u Vrbovcu, „Naši anđeli", Ulja na platnu
2008: „Atelje A&A", Bjelovar, „Vrijeme anđela"
2008: Galerija Balen", Slavonski Brod, "Anđeli"

Skupne izložbe:

1987: Galerija „Janko Mišić", Samobor, ulja na platnu
1987: Galerija „Školska knjiga", Zagreb, ulja na platnu
1988. Galerija „Klek" , ulja na platnu
1988: Galerija „Vladimir Nazor", Zagreb, ulja na platnu
1994: Galerija „Kristina Hartman", Wien, akvareli
1996: Galerija „Prisma",Wien, akvareli
1996: Galerija „Prisma", Wien, akvareli
1997: Galerija „Prisma", Wien, akvareli
2007: Etnografski muzej, Zagreb, "Čudesni svijet anđela"
2008: "Austrijska veza", Hrvatski likovni umjetnici u Austrjii, Galerija "Vladimir Filakovac, Zagreb

Sample Image
Talvi, Anđeo hrabrosti, mjesec veljača

Studijska putovanja

1988: Dalmacija, Klek, studijsko putovanje sa studentima Akademije likovnih umjetnosti

1990: Donja Austrija, pesaži u tehnici akvarela, crteži
1991: jadranski otoci, akvareli i kombinirana tehnika
1994: Kanada, studije pejsaža u akvarelu
1997: Jadranska obala, akvarel i kombinirana tehnika
1997: Gradišće, studije crkvenih interijera, akvarel i crtež
1999: Venecija, akvarel
2001: Donja Austrija, studije crkvenih interijera, akvarel i crtež

Akademija-Art.net