U svim stručnim i znanstvenim krugovima cijepljenje se smatra najučinkovitijom mjerom za sprječavanje preventabilnih zaraznih bolesti. Korist od cijepljenja je veća od moguće štete koju bi mogle izazvati nuspojave primijenjenih cjepiva
rok civljak
Prim. dr. sc. Rok Čivljak

Nedavno objavljena odluka Ustavnog suda da odbije preispitati ustavnost obaveznog cijepljenja djece u RH izazvala je puno rasprava. Riječ je o osjetljivoj i teškoj temi koja zahtijeva biti osvijetljena s više strana, pa na i pro et contra način

Dr. Čivljak: Pogledajmo medicinsku statistiku i shvatit ćemo da je govoriti o nepotrebnosti cijepljenja pomalo morbidno

Portal Bitno.net objavio je dva teksta: onaj dr. med. Roka Čivljaka, specijalista infektologije i predsjednika Podružnice Zagreb Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, koji je o obaveznom cijepljenju progovorio na afirmativan način. Drugi tekst je onaj naše kolumnistice Nikoline Nakić, majke četvoro djece, koja je protivnikom obaveznog cijepljenja djece i to nakon negativnog iskustva o kojem je pisala i u ovom tekstu. Namjera je da ova dva teksta budu prilog javnoj raspravi o spomenutom pitanju koja će uskoro započeti i, nadamo se, biti konstruktivna jer je riječ o zdravlju naše djece piše Bitno.net.

Odluka Ustavnog suda RH o tome kako je obveza cijepljenja u skladu sa zakonom i Ustavom RH ponovo je potaknula raspravu (više opće, a manje stručne) javnosti o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva koja danas primjenjuje suvremena medicina u svrhu prevencije nekih zaraznih bolesti.

Podsjetimo, Ustavni je sud odgovorio na prijedlog o ocjeni ustavnosti udruge Život ili cijepljenje iz Zagreba i jednog bračnog para koji su tvrdili kako obvezna imunizacija u Hrvatskoj krši pravo roditelja da odgajaju djecu prema vlastitim uvjerenjima. Prijedlog je odbačen, a pozitivne reakcije brojnih uglednih inozemnih medija na odluku Ustavnog suda RH samo potvrđuju njenu ispravnost, i pri tome, zanimljivo je, dovode Hrvatsku na vodeće mjesto zemalja koje su se na ovakav način usudile suprotstaviti pritiscima nekih pojedinaca i nevladinih udruga koji promoviraju ukidanje obveze cijepljenja.

Strah od autizma, Guillain-Barréovog sindroma (GBS), neplodnosti i nekih drugih neželjenih pojava koje se dovode u vezu s nekim cjepivima izazvao je pojavu straha od cijepljenja kod (manjeg dijela) roditelja koji svoju djecu moraju odvesti u područne ambulante pedijatrijske i školske medicine na cijepljenje koje je propisano Kalendarom obveznog cijepljenja u Hrvatskoj.

Nitko ne tvrdi da su cjepiva 100% učinkovita niti da cijepljenje ne može za posljedicu imati i neke neželjene i nepovoljne učinke. No nuspojave cijepljenja su izuzetno rijetke, a najčešće se radi o bezazlenim i lokalnim reakcijama koje ne ostavljaju trajne posljedice po zdravlje cijepljenog djeteta. Teške i po život opasne neželjene reakcije na cjepiva pomno se prate i registriraju i izuzetno su rijetke. No i kada se dogode, veoma je važno dokazati da su doista u uzročno-posljedičnoj vezi s cijepljenjem kako bi se moglo inkriminirati navedeno cjepivo. Naime, puno puta se dogodi da se inicijalno za neki neželjeni događaj optuži neko cjepivo, a kasnijom se pomnijom analizom ustvrdi ili da se uopće ne radi o toj štetnoj pojavi ili da se ona ne može dovesti u vezu s primijenjenim cjepivom. Takav je i slučaj inkriminiranog cjepiva protiv pandemijske gripe koji se dogodio u Hrvatskoj. Naime, do 2012. godine u Hrvatskoj nije prijavljen niti jedan slučaj sumnje na pojavu GBS kao posljedica cijepljenja. U jeku osnaživanja histerije antivakcinacijskih pokreta i u Hrvatskoj, te je godine prijavljeno pet slučajeva sumnje na GBS koji se povezuju s primjenom cjepiva protiv gripe. Odmah su svi portali i dnevne tiskovine bile prepune bombastičnih naslova, no malo je koji medij dopratio kraj te priče jer se pomnim istraživanjem ustvrdilo kako se od tih navedenih pet slučajeva GBS u dva uopće nije radilo o GBS-u, u jednog se pojava GBS uopće nije mogla dovesti u vezu s cijepljenjem, dok je samo u dva slučaja ostala mogućnost da se radi o postvakcinalnim slučajevima GBS-a, ali se niti to nije moglo dokazati.

S druge strane, promicanje cijepljenja kao sigurne i učinkovite metode zaštite od zaraznih bolesti i njenih štetnih posljedica ne znači neminovno da zdravstveni radnici koji promiču cijepljenje apriori podržavaju cijepljenje bilo kojim cjepivom, bilo kada i pod svaku cijenu.

Da bi se neko cjepivo uvelo u kalendar obveznog cijepljenja ono mora proći strogu proceduru kontroliranog ispitivanja proizvodnje, učinkovitosti i sigurnosti, što ponekad traje i godinama, a nikada niti ne prestaje. Uvođenjem sustava farmakovigilancije, skupa aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova (i cjepiva) kao i novih saznanja o škodljivosti njihove primjene, zdravstveni sustavi suvremenih zemalja podigli su razinu kakvoće i sigurnosti lijekova i cjepiva.

Sustavom stalnog nadzora nad cjepivima i obvezom prijavljivanja svih nuspojava nadležnim tijelima (u Hrvatskoj je to HALMED – Agencija za lijekove i medicinske proizvode, a u slučaju cjepiva i Hrvatski zavod za javno zdravstvo) na način kako to propisuju odredbe zakona i pravilnika, pretpostavlja se da će se u budućnosti samo povećati broj poznatih i dokazanih stvarnih štetnih i neželjenih reakcija na cjepiva, odnosno da će broj onih neprijavljenih biti sve manji.

Porast broja djece čiji roditelji odbijaju cijepljenje odraz je intenziviranja antivakcinacijskog pokreta u svijetu. No on bi mogao imati dalekosežne nepovoljne posljedice na buduće generacije. Tako je već sada u nekim zemljama koje nemaju obvezu cijepljenja sve djece protiv nekih zaraznih bolesti, ili su je ukinule, došlo do porasta oboljevanja djece (i odraslih) od tih istih bolesti što je u nekih, na žalost rezultiralo i smrtnim ishodom. Primjerice, Francuska koja nema obvezno cijepljenje protiv ospica ili rubele već se godinama bori protiv epidemija tih bolesti.

U nekim dobnim skupinama i osobito ugroženim skupinama pučanstva smrtnost od nekih zaraznih bolesti nije zanemariva. Smrtnost od hripavca dojenčadi mlađe od 6 mjeseci iznosi 1%, a još je veća u djece mlađe od 2 mjeseca, upravo one koja nisu cijepljena!

Prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da je 2000. godine u svijetu od ospica oboljelo 31 do 39.9 milijuna ljudi od koji je 73.000 do 777.000 umrlo od posljedica ospica, što čini ospice petim najčešćim uzrokom smrti u djece mlađe od 5 godina. Prosječna smrtnost od difterije iznosi 2,8%, dok je u djece <15 godina dvostruko veća i iznosi 5,5%. Smrtnost od gripe razlikuje se od sezone do sezone jer ovisi o tipu cirkulirajućeg virusa kao i o pojedincu koji oboli. Svakako djeca, osobito mlađa, spadaju u populaciju s većim rizikom komplikacija i smrti. U posljednjem desetljeću prosječna godišnja smrtnost djece <19 godina iznosila je od 0,05 do 0,38 na 100.000 djece, ali je tijekom pandemije 2009. godina bila još i veća. Od gripe su umirala ne samo djeca s kroničnim bolestima i drugim rizičnim čimbenicima već i prethodno zdrava djeca. Upravo je stoga uvedena preporuka nadležih javno-zdravstvenih tijela da se cijepljena protiv gripe uvede ne samo za rizičnu populaciju već i djecu dobi ≥6 mjeseci.

Ako ovim brojkama dodamo i činjenicu da u Hrvatskoj desetljećima nema poliomijelitisa, difterije, tetanusa i drugih zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, govoriti nakon svih ovih brojki i činjenica o nepotrebnosti cijepljenja djece protiv zaraznih bolesti izgleda pomalo morbidno. Jednako morbidno kao i fotografije mrtvačkih glava uz slike djece koje nalazimo uz tekstove na nekim portalima koji promoviraju necijepljenje djece.

Stoga možemo zaključiti kako je, uz preduvjet stalnog nadzora nad proizvodnjom i distribucijom cjepiva kao i praćenjem učinkovitosti i rizika cijepljenja te usklađivanjem suvremenih preporuka temeljenim na znanstvenim dokazima, potrebno nastaviti s cijepljenjem djece i odraslih protiv onih zaraznih bolesti za koje postoje znanstveno utemeljeni dokazi o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva. U svim stručnim i znanstvenim krugovima cijepljenje se smatra najučinkovitijom mjerom za sprječavanje preventabilnih zaraznih bolesti. Korist od cijepljenja je veća od moguće štete koju bi mogle izazvati nuspojave primijenjenih cjepiva. Za očekivati je da će se razvojem cjepiva i protiv drugih bolesti, u posljednje vrijeme sve više bakterijskih uzročnika, smanjiti pojavnost i nekih drugih aktualnih zarazih bolesti, a ne samo onih koje su „iščezle u povijesti”.

Rok Čivljak

Prim. dr. sc. Rok Čivljak specijalist je infektologije i pedijatrijske infektologije, predsjednik Podružnice Zagreb Hrvatskog katoličkog liječničkog društva i tajnik Hrvatskog društva za infektivne bolesti HLZ-a

Foto: Akademija-Art, Bitno.net