U varaždinskoj galeriji "Zlati ajngel", 22. siječnja 2010. godine, otvara se izložba Domagoja Sušca iz Osijeka.
Domagoj Sušac je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2000. godine u klasi prof. Miroslava Šuteja. Živi u Osijeku gdje radi kao asistent na Umjetničkoj akademiji. Izložba će biti otvorena do 07. veljače 2010. godine.
Sažeta cjelosnost znaka i značenja
Rad pod nazivom Energija koja se troši u neizbježnoj borbi sa pelivanskim duhom mnogobrojnih kulturnih eunuha, u trajnoj borbi rušenja njihove smrdljive materije, 2002. sastavljen od četiri keramička pisoara, jestivog i eteričnog ulja, teksta naziva na papiru ispod objekata na cijelom zidu jedne od soba skupne izložbe, umnogome je predstavio važne sastavnice umjetničkog sižea kojim se do tada (a pokazati će se) i od tada oblikovao umjetnički profil Domagoja Sušca. Do tada, a i kasnije, uz objekte, ipak će dominirati slike u tehnici ulja na mediapanu u koje će ugraditi aplikacije računalnog ispisa. Ikonografski sadržaj tih slika biti će gusto uslojeni semantički leksik naoko neobičnih sadržaja, likova ljudi i jelena, predmeta svakodnevne upotrebe, riječi znanog ili neznanog značenja povezanih igrom fonetskog uklapanja ili preklapanja ponekad reduciranih na jedno ili dva slova, pri čemu će podloga ili površina biti ornament nejasnog i posve apstraktnog oblika. Bitna poveznica tim ikonografskim sastavnicama jest naravno način na koji su one oblikovane, one dakle na primarnoj razini vizualnog jezika funkcioniraju kao strogo promišljeni likovni govor očigledno brižno obrazovane i odnjegovane likovne kulture. Taj govor likovnog jezika Sušac će stvarati izmjenično povezujući rukopis „svoje ruke" ali i slike preuzete iz drugih medijskih izvora prije svega onih iz medijske pop kulture kojima će oblikovno svojstvo davati alati svojstveni tim medijima uključujući i najutjecajniji medij te kulture, onaj računalni. Dakako, sljedeća razina tumačenja govora tog jezika je čitanje i razumijevanje značenja pojedinačnog i nadasve hermetičnog i onog društvenog sa kojim ta pojedinačnost komunicira.Time se primičemo znanju o svojstvima koji oblikuju umjetnički profil tvorca odnosno subjekta označitelja, dakle umjetnika. I ovdje treba posegnuti za naoko udaljenim no nikako odsutnim obilježjima. Treba svakako imati na pameti činjenicu da je Domagoj Sušac umjetnički lik kome iskustva mnogih i ne samo vizualnih a prije svega ona glazbena nisu nimalo strana i nepoznata, naprotiv, njihov je ne samo znalac već umjetnik čiju je umjetničku praksu provjeravao i stvarao, dakle glazba, literatura, ilustracija i dizajn umjetnička su iskustva čija svojstva oblikuju njegov slikarski svijet. Slikarski je to svijet u kome se umjetnička a to znači osjetilna, racionalna i ona posve iracionalna obilježja rečeno jezikom samog umjetnika, komprimiraju u jasnu, čvrstu i konzistentnu vizualnost kojoj je trenutno utočište slika, ma kako ona kao objekt funkcionirala. Jer, ako se vratimo na uvodni citat djela nekad ali ne i na početku, slika je bila i skulptura prema čemu i sada teži. Ciklus radova ovog izložbenog postava sažeta je i komprimirana cjelosnost kako na razini vizualnog znaka tako i značenja. Trenutna etapa, koliko i svaka prethodna pa i buduća, je crta na pravcu na kojoj slikarstvo Domagoja Sušca istrajava vlastitu umjetničku sudbinu čija je vrijednost posve očigledna.
Vlastimir Kusik
Darko Sačić
info@ajngel.hr
Akademija-Art.net
