Izložba je otvorena u Gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan, 4. VII. 2008.
Izložba ostaje otvorena do 24. VII. 2008.
Predgovor:
Dimitrije Đurić Ćila: RADOVI
Iskaz Dimitrija Đurić Ćile nije moguće vrednovati u kontekstu generacijskih grupa. Već davnih sedamdesetih godina on napušta figuraciju u rezultatu iako je u premisi uvijek ostao vezan za realno. Njegov bi se opus, kojeg ovdje djelomično i na preskok predstavljamo, mogao tumačiti interesom za slikarski rad koji prestaje biti prijenosnik slika realnog. Tu spoznaju i intenciju duguje osobnoj spoznaji koja u sličnom vremenskom razdoblju postaje ideja grupi autora / pokretu Arte povera. Dimitrije Đurić Ćila je vizionar. Na neki način on želi izvesti umjetnost iz njenog dotadašnjeg kulturnog i urbanog konteksta. Svojim radovima Dimitrije realizira čin odbijanja tretmana umjetničkog djela kao predmeta koji se mora komercijalizirati. Tu je očito povijesno značenje autorovih promišljanja i ovih radova.
Ekspresija doživljenim odvodi ga u neku vrstu izolacije i u drugačijost. Svoj poziv umjetnika doživljava kao poziv a ne kao posao. Tako, tih ranih godina nastaju transformacije prikrivenih oblika koje ga prate cijeli život. I danas, u visokim godinama života ne odustaje od slikarstva na način da nas provocira na razmišljanje. Od tada do danas umjetnik propituje smisao i svrhu umjetničkog čina. Strujanja početkom 1980-ih nalaze autora već unutar situacije koju plasiraju: „Transavangarda je ostvarenje nomadskog položaja koji ne poštuje nikakav definitivni angažman. Koji nema nikakve privilegirane etike osim one da slijedi pravila mentalne i materijalne temperature sinkronizirane na trenutačnost djela" (Bonito Oliva).
Dimitrije Đurić Ćila se na trenutke priklanja apstraktnom ekspresionizmu, tzv. novoj slici. On ostaje vezan za realan oblik ali želi prestati biti prijenosnik slika. Umjetnik intuitivno i analitički prenosi doživljaj, fascinaciju. Ponekad je to pogled kroz prozor, grupa, biljka ili samo osjećaj trenutka. Ove lirske apstrakcije odišu dostojanstvom i mirnoćom visoko estetizirane impresije doživljene, potpuno slikarski. Gotovo od početka svog opusa on prezire građanske datosti koje su dotada a i danas opravdavaju zanimanje za umjetnost. On provodi ideju zabrane gledanja a uvodi doživljaj. On nije interpretator lijepih slika okoline već je tumač, zavodnik koji nas obasipa mogućnostima. Promatrajući ove radove shvaćamo nestalnosti oblika koje naziremo. Uočavamo slojevanje, preklapanje namaza. U slojevima osjećamo odjeke oblika. Autor istovremeno prikazuje i sakriva. Izaziva nas na promatranje a da nam pritom ne nudi gotov rezultat.
Umjetnik osjeća bilo vremena i reagira. On traži svijet oslobođen represivnih stega intelekta i logičnih zakonitosti klasičnih pravila. On se ne slaže sa stavom većine slikara i položajem umjetničkog djela. Niti davnih sedamdesetih niti danas ovo nisu političke reakcije iako politika i onda i danas ima snažan utjecaj na pojedinca. Ovo su reakcije na ljudsko. Senzibilna duša progovara. On slika jer osjeća potrebu za time ali ne plasira ništa što bi moglo pojmovno obavezati promatrača. On ga pušta samog na vjetrometini asocijacija. Mami ga u galeriju da bi ga tamo ostavio samog sa sobom. Jer, ove slike izazivaju traženje unutar sebe. Umjetnik je tu da bi upozorio ali ne i ponudio rješenje. On oblikuje ogledala duha i traži da se u njima ogledamo. Tajnovitost predjela slikareve duše preljeva se u spoznaju da ne moramo savršeno razumjeti svijet oko sebe ali ga bez obzira na to možemo ne manje voljeti ili barem poštovati.
Eugen Borkovsky, VII. 2008.
Biografija autora:
Dimitrije Đurić Ćila rođen je na Cetinju (CG) 1937. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio u Beogradu 1968. godine u klasi prof. Mladena Srbinovića. Povremeno izlagao samostalno i na kolektivnim izložbama (ULUS-a Beograd i HDLU-a Rijeka: Beograd, Krk, Rijeka, Skopje, Zagreb…).
Eugen Borkovsky, likovni kritičar, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan
tel: 091 252 33 72
e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com
