Radim puno i često eksperimentiram u materijalima, premda su mi najdraže glina i modelacija te klasični kiparski materijali. Novu vizualnu umjetnost i komunikaciju volim i istražujem. Uzori su mi povijest, njena baština, priroda i svi umjetnici koji su u duhu istine stvarali. Studirala sam na likovnim akademijama u Sarajevu, Pragu (Češka) i Zagrebu. Diplomirala kiparstvo 1995. u klasi prof. Stanka Jančića na ALU u Zagrebu.
Fakultativno završila pedagoške predmete kod prof. E. Roberta Tanaya. Studijski boravila u Stuttgartu, Firenzi, Rimu… Za vrijeme studija silno sam nastojala vidjeti sve "orginale" koji su me posebno podučili pravim i baštinjenim vrijednostima u umjetnosti… Uspjela sam biti blizu svojim kiparskim uzorima i učiteljima te izravno od njih naučiti mnogo. Autorica sam brojnih javnih spomenika, velikog portretističkog opusa svojih suvremenika, skulptura u privatnim kolekcijama, figurativnog opusa, opusa u raznim materijalima kao πto su pocinčana mreža, metal, kamen. Izlaæem samostalno i skupno od 1996. te rado sudjelujem na domaćim i inozemnim kiparskim i umjetničkim simpozijima.
Članica sam HDLU Zagreb od 1996. i
Okamenjeni Božić projekt je koji je nastao prirodno, u samoj sræi kiparskog nerva. Boraveći kao kiparica, šezdesetak dana među klesarima i "kamenarima", sve se posložilo munjevitom brzinom i instinktom. Poveznica novih kiparskih ideja u materijalu i promiπljanja o konceptu nadolazeće izložbe u razdoblju predbožićnog vremena, aktualna je tema poznatog kulturološkog fenomena današnjice. Taj fenomen ne zaobilazi nikoga, tako ni umjetnika, a radi se o kulturološkom značaju konzumerizma i komercijalne kulture.
Ne želim naširoko razlagati, kako se i u kojem obliku umjetnici snalaze u tom suodnosu potraænje i proizvodnje, najmanje bivajući boemi i ponekad iz korijena mijenjajući svoje navike i potrebe, pa i samo djelovanje. Projekt sam ujedno postavila kao svojevrstan hommage shoppingu, ali ne u smislu odavanja počasti ili iskaza dubokog poštovanja i priznanja, svakako ne u smislu pokornosti, već više i jedino u smislu istine stanja stvari i pojava.
Ovim radovima (rijetkim i vrijednim vrstama kamenih granita i mramora) željela sam stvoriti novi tržišni proizvod – "artikal" nudeći ga izravnom reklamom i ponudom (prodajom). Svojim posredovanjem (crtežom i odabirom materijala) ujedno posredujem u tržišnoj ponudi usluga (u ovom slučaju Klesarstva Jakšić iz Klisa) čiji sam logotip redizajnirala u likovni prikaz "certifikata", a koji se nalazi na svakom tržišnom artiklu, pa tako i ovom umjetničkom. Dakle, ova izložba kao svojevrsni umjetnički projekt propituje i istražuje – mogu li ovi kiparski radovi biti prihvaćeni i postati odobravani proizvod komercijalnog kulturološkog fenomena današnjice?!
Posebno u ovo predbožićno doba velikih ponuda i potražnja, proizvodnje i potrošnje… Vidjet ćemo kakav će stav zauzeti promatrači i posjetitelji ove izložbe i u kojoj će mjeri kultura i marketing, u ovom projektu, proizvesti konzumerističke subjekte. Prateći trendove u grani tržišne ekonomije, svaki konzumeristički subjekt bit će posebno darovan još jednim umjetničkim "artiklom".
Kerubuni naši prijatelji…
U zgusnutim zbivanjima i višestrukim društvenim odjecima više nije moguće propitivati samo formu, novi kontekst apsorbira pristigle tokove memorije i životnost svakodnevice. Radovi kojima se Dijana Iva tada bavi početkom 2000 godine, od instalacija, žičanih mreža, do oblikovanja Kristova tijela, zatim brojnih skulptura u javnim prostorima, sakralnim motivima ili ukrašenim vratnicama na crkvi Gospe Lurdske u Bijelom Viru pa sve do najnovije serije portreta i likova uglednika, svjedoče o tome da je ona sačuvala kiparsku konstrukciju kao polazišnu točku i osnovicu u realizaciji djela, koja potom slijede modernističku liniju. Štoviše, tradicija ovdje nije beživotna, već je inspirativna pa utoliko antropomorfna forma može biti poticajna, ako je pristup obliku interpretativan a ne opservativan. Figuralne predodžbe za Dijanu Ivu nisu potrošene, kao što nema ni radikalnih razgraničenja s tradicijom. Utoliko i za umjetnicu skulptura ne gubi svako značenje u prostoru, nju se i dalje može tretirati kao objekt, premda smo svjedoci konsekventnog bliženja slike i kipa.
Posljednji projekt Okamenjeni Božić svjedoči o istraživačkom interesu umjetnice i širokim mogućnostima skulptorskog govora. Polemički intonirajući svoj odnos prema konzumerizmu i otuđenosti, koji su ozbiljno nagrizli našu intimu i otvorili širom vrata dehumanizaciji uz pomoć sveprisutne globalizacije, tiho se učvrstio novi stil potrošačkog društva. Konzumerizam i nije ništa drugo do totalitarizam potaknut liberalnim tržištem koje manipulira ljudima, ugađa njihovoj pohlepi. Međutim, problem se usložava činjenicom da vrhunac kupovine dolazi u vrijeme Božića, kada se najviše troši, kada bi suosjećanje s onima koji oskudijevaju trebalo biti na djelu.
Množe se pitanja i brojne inicijative, koliko se postiglo u tome da božićni blagdani ne budu obilježeni strastima kupovanja i ne slavi li se blagdan obilja umjesto primjerene skromnosti? Da bi čarolija bila paradoksalnija, Dijana Iva Sesartić u igru ubacuje anđele koji su, zajedno s arkanđelima, pastirima i sa sv. Obitelji, plastički oblikovani u mramoru i granitu najrazličitijih boja. Tako je i sama umjetnica uzela udjela u velikom blagdanskom omnibusu, nudeći svoje „artikle" kojima je podarila crtež i odabrala materijal. Površine skulptura različitih su veličina, zrnate strukture i homogene teksture koje igrom svjetla i boje ostavljaju magičan utisak.
Svatko ima svoga anđela, oni su tu kada ih dozovemo da nam obrišu suzu ili zanosno pozivaju na dobra djela…bez probe i šaptača!
Akademija-Art.net
