Davor Mandić: Rani radovi

Davor Mandić je prije nekoliko godina kao član Foto kluba Zagreb započeo samosvojan pristup fotografskoj vještini, tvrdoglavo ustrajući na korištenju analognog fotoaparata, crno – bijeloj fotografiji i vlastitom razvijanju filmova. To nekako i odgovara njegovoj karakternoj crti koja teži demistifikaciji i jasnim koordinatama, konkretnom cilju i poštenom pristupu. Uz dobar osjećaj za kadar i čvrstu kompoziciju, strukturu slike gradi na odnosu svijetla i tame; ne voli boju jer smatra da zavodi i uljepšava, odvlači pažnju od onog bitnog.

Ono bitno, to je za Davora Mandića bilježenje fragmenata stvarnosti koja ga svakodnevno okružuje, svijeta kojeg hvata unutar kuta svog oka. Snima Zagreb i njegove stanovnike; Zrinjevac omeđen stupovima Glazbenog paviljona, HNK noću pod snijegom, urbanu scenografiju užurbane Ilice i nostalgičnog Gornjeg grada. Sklon uličnoj fotografiji, posebice se dobro snalazi u portretu. Snimajući živopisne pojedince na ulici, više ili manje svjesne fotoaparata, dosiže uistinu respektabilnu razinu. S druge strane, njegovi ženski portreti snimani u srednjem i krupnom planu su fotografije koje odišu opuštenom atmosferom i emocijama. One istovremeno svjedoče o odličnoj komunikaciji sa modelom, Davorovoj sposobnosti brzog reagiranja i hvatanja onog posebnog trenutka kojim faktografija prelazi u portret.

Davor se svjesno opredijelio za verizam 50 milimetarskog objektiva; ne eksperimentira širokokutnom percepcijom ili teleobjektivom, rijetko koristi bljeskalicu, a očna perspektiva mu je uvijek draža od žablje ili ptičje. Inzistirajući na dokumentarnosti, snimljenu fotografiju gotovo uopće ne podvrgava kasnijim računalnim intervencijama, pa mu je kvalitetan foto-papir važniji od efekta u photoshopu. U skladu s tim, intrigantnost fotografije češće traži u događaju nego u načinu snimanja, nalazi je više u sadržaju nego u interpretaciji.

Davor Mandić polako stvara vlastiti, prepoznatljivi izričaj; nije upao u zamku sladunjavosti ili patetike, još manje površnosti ili pretencioznosti. Ustraje na autentičnosti, uvjeren kako je svijet u svojim pojavnostima dovoljno inspirativan te ga nije potrebno iskrivljavati zbog pomodnosti i efekta. Također, svjestan je da su ovo njegovi početci i da ima još puno nadahnuća koje svojim Nikonom treba otkriti. Takav, hvalevrijedan stav te strast i trud prisutni u ovdje izloženim ranim radovima Davora Mandića, uvjeravaju nas da je brazda pošteno zaorana i da su brojni zreli plodovi samo pitanje vremena.

Davor Mandić je rođen 1973. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zadru, gdje završava osnovnu i srednju školu. Fotografijom se bavi od 2005. godine. Član je Fotokluba Zagreb od 2006. godine. Ovo mu je prva samostalna izložba.

Akademija-Art.net