Darko Sačić: Prozori

U petak, 25. rujna u 19.00 sati u galeriji "Zlati ajngel" u Varaždinu, otvara se izložba slika Darka Sačića, vlasnika galerije. Izloženo je ukupno 18 slika u tehnici akrila na platnu iz ciklusa "Prozori" naslikanih prošle i ove godine. Izložba je dio popratnog programa 39. varaždinskih baroknih večeri, a ostaje otvorena do 11. listopada 2009. godine.

SAČIĆEVI "PROZORI"

Slikar i galerist Darko Sačić nazočan je u hrvatskoj kulturi već desetljećima i, kao što je također dobro znano, obje te njegove djelatnosti međusobno se isprepliću, prožimaju i nadopunjuju. Kao što smo mogli primijetiti, dok Sačić djeluje kao galerist, koncipirajući program saZlatanom Vrkljanom i Miroslavom Gašparovićem u domicilnoj varaždinskoj galeriji Zlatni ajngel, prometnuvši je u kultno mjesto grada – možemo, bez prigodnog slova, dometnuti još i onu o jednoj od najvažnijih suvremenih galerijskih destinacija u nas, slikar Sačić "ostaje" u atelijeru strpljivo čekati da se vrati njegov alter ego kako bi nastavio sa svojim drugim, slikarskim poslom, Ova prispodoba o dvojici protagonista u jednoj osobi ovdje se spominje ne samo zato da bismo istaknuli dvije osnovne sastavnice po kojima prepoznajemo djelatnost ovoga umjetnika i istaknutog djelatnika u kulturi, već i zbog toga da bismo podsjetili na jednu veliku i posve neistraženu temu naše moderne i suvremene umjetnosti. Zapravo hoćemo reći kako se u tom dubokom i čestom prožimanju osnovne djelatnosti s onom drugom (ili čak trećom i četvrtom!) stvaralački život mnogih umjetnika realizirao i kroz njih, i to gotovo kao preduvjet za onu prvu i najvažniju – umjetničku djelatnost. Ta se velika tema, kao što ovom prigodom tek naznačujemo, prepoznaje u životopisu brojnih hrvatskih umjetnika, najčešće onda kada se njihova primarno slikarska/kiparska djelatnost potiskuje ili "odgađa" zbog one druge – galerijske, pedagoške, uredničke, činovničke, nerijetko i političke i si.

Dostatno je ovom prigodom podsjetiti, primjerice, da se ta iznimno važna i golema tema rastvara kroz našu modernu i suvremenu povijest umjetnosti u rasponu od Ise Kršnjavoga, Vlaha Bukovca, Ljube Babica, Marina Tartaglie i Ivana Meštrovića do Zlatka Kauzlarića Atača, Dubravke Babić, Antuna Maračića… i da ona, također, traži svoga autora koji će ju "obraditi". Upravo u ovako skiciranom tematskom kontekstu nastojimo iščitati i ovaj novi ciklus slika, koji ne potpisuje galerist, već slikar Darko Sačić. Startavši s generacijom umjetnika koja je danas na suvremenoj likovnoj sceni vitalna struja hrvatskoga slikarstva: Lapuh, Vrkljan, Švaljek, Kuliš, Rončević, Jelavić i dr., Sačić je svojim prvim samostalnim izložbama, kao i sudjelovanjima na onim skupnim, tematskim, problemskim, u kasnim sedamdestim i ranim osamdestim godinama prošloga stoljeća profilirao svoju autorsku individualnst, koju je kritika akceptirala. Upravo ta prepoznatljivost estetskoga koncepta odredila je njegovu intelektualnu i umjetničku osobnost, s kojom je, kao što znamo, promicao te iste vrijednosti i kroz galerijsku djelatnost kao svoje. Naime, nedvojbeno je da se taj njegov svjetonazor i estetski koncept prepoznaje i kroz program galerije, prvenstveno kao njegovo intelektualno uvjerenje i umjetničko opredjeljenje. Promičući ta svoja estetska stajališta u galerijskoj djelatnosti, on je naravno, tako vraćao (bar manji!) dio duga svome slikarskom biću. Ovaj radikalni slikarski iskorak što ga sada radi nedvojbeno je utjecao na znatan porast njegovih umjetničkih dionica, čije dividende zbrajamo upravo novim ciklusom "Prozori", Nimalo slučajno, Sačić ovu seriju naziva "Prozori" jer time "otkriva" mnoge poglede i upućuje na iščitavanje naviše razina. Onoj, primjerice, koja ih rastvara u prostoru simboličkim konotacijama "izlistavajući" slikarskim "surfanjem" likovne naboje u seriju raznobojnih ekrana – slika. Također, pitamo se, ne otvara li slikar prozore podsvjesnoga i iracionalnog "kadrirajući" prostor slike istom "ekspozicijom" (50×70 cm) poentirajući njihov beskraj "linijskim" konceptom? Sačićevo iskustvo stvarnosti blisko je onim slikarskim rješenjima koja nastoje minimalističkim sredstvima izraziti duboke egzistencijalističke refleksije, Kultiviranim slikarskim postupkom Sačić "unosi" svoje iskustvo stvarnosti na površinu platna "ispisujući" ga odmjerenim i sigurnim potezima kista, iznijansiranim tonovima plave, crne, zelene, sive…ljubičaste boje, u autentični trag svoga slikarskoga postojanja.

Milan Bešlić

Darko Sačić je rođen 1955. godine u Varaždinu. Godine 1979. diplomirao je na ALU Zagreb u klasi prof. Šime Perića. Od 1979. do 1981. godine suradnik Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Osnivač je i vlasnik galerije "Zlati ajngel". Živi, školuje se i djeluje u Varaždinu.

Više o autoru:

http://www.ajngel.hr/galerija.php?what=1&tip=1&id=6

Akademija-Art.net