Referendum o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji otkrio je niz dubokih podjela u britanskom društvu, od generacijskih do regionalnih, primjećuje kolumnist Benjamin Fox u prilogu za EU Observer

849258 gallery

Za Brexitera pro-europejci su podmukli kvislinzi, a za prosječnog urbanog čitatelja Guardiana Brexiter je glupi ksenofobični nacionalist. Grubi stereotipi, zar ne?

Ne prema anketarima. “Za promjenu, razlike se slažu sa stereotipima. Ogroman je kontrast među vrstama ljudi koji žele da Britanija ostane u EU i onih koji žele Brexit“, kaže Peter Kellner, anketar YouGov-a.

Nema velike razlike među spolovima (iako podaci s anketa govore da su žene marginalno više pro-EU od muškaraca), ali EU pitanje dijeli stanovništvo po dobi, političkim sklonostima i obrazovanju.

Sedam od deset Britanaca sa završenom srednjom školom ili fakultetom podržava članstvo u EU dok skoro sedam od deset koji su napustili školu sa šesnaest godina podržava Brexit.

Pripadnici više-srednje i srednje klase, obično na višim menadžerskim položajima i sa zanimanjima za koje je potrebno više obrazovanje, podržavaju nastavak EU članstva o odnosu 60 prema 40 posto. Istovremeno, birokracija i radnici, te nezaposleni podržavaju Brexit.

Ako je ovaj referendum san svakog anketara, opravdavajući njihovo postojanje nakon što su kolektivno krivo predvidjeli iznenađujuću izbornu pobjedu Davida Camerona prošlog svibnja, on je isto tako i noćna mora svakog političara.

Činjenica da ovi stereotipi odražavaju stvarnost objašnjava kako se Britanija našla u zbrci oko članstva u EU. Nemoguće je imati razumnu debatu o ovakvom polariziranom okruženju, i tko god izgubio osjećat će se izdanim od svojih sunarodnjaka.

Primjerice, što si mlađi više si za EU, 73 posto Britanaca u dobi između 18 i 29 želi ostanak u EU, a do 63 posto u dobi preko 60 želi izlazak iz EU.

Za razliku od južnih europskih zemalja, Britanija nema problema s nezaposlenošću mladih.

Međutim, kao i u ostatku Europe, oni koji završavaju škole i sveučilišta, suočavaju se s tržištem rada koje je nesigurnije, socijalnom pomoći koja nije izdašna i tržištem nekretnina koje je puno skuplje nego što je to bilo za njihove roditelje.

Kompliciran razvod uvijek pogađa djecu.

Izražena je također i regionalna podjela. Sjeverna Irska, Škotska, Wales i London su najjači zagovaratelji ‘Ostanka’. Suprotno, između 55 i 60 posto glasača u Midlandsu, istočnoj Engleskoj i Yorkshireu podržavaju Brexit.

Glas za Brexit će učiniti drugi škotski referendum neizbježnim i pojačati ekonomsku i socijalnu podjelu između internacionalnog mega-grada Londona i ostatka Engleske. Jednako tome, uska pobjeda ‘Ostanka’ će vjerojatno značiti, riječima Petera Kellnera, da je provincijska Engleska “spriječena koalicijom Londončana i Kelta”.

Tvrda ekonomska racionalnost, čini se da ne smeta.

Na sjeveroistoku Engleske, u Sunderlandu, gdje je bazirana Nissanova najveća europska tvornica automobila, godišnje se proizvodi više automobila nego u cijeloj Italiji.

S velikim i rastućim proizvodnim i automobilskim sektorom, sjeveroistok je jedina regija u Ujedinjenom Kraljevstvu s pozitivnom bilancom s EU.

Većina Ujedinjenog Kraljevstva više uvozi nego izvozi iz EU, dajući kampanji za ‘Izlaz’ materijal za raspravu. Međutim, čak i ako nije posve iskren, taj UK-EU dogovor o slobodnoj trgovini može biti postignut jer EU treba Ujedinjeno Kraljevstvo u zajedničkom tržištu više nego što mi trebamo njih.

Teško je točno procijeniti broj lokalnih radnih mjesta koji se oslanjaju na pristup slobodnom tržištu, malo njih može poreći da tisuće lokalnih radnih mjesta s Nissanom i uz automobilski proizvodni lanac, ovisi o pristupu EU.

Ipak, unatoč čini se jasnom ekonomskom interesu za članstvom u EU-u, sjeveroistočni glasači, koji su većinom zastupljeni proeuropskim Laburistima, prelamaju se, prema YouGov-u, gotovo 50:50 posto. Hina