Najveći protivnici sudionika SP-a u Brazilu bit će velike razlike u temperaturi i udaljenosti između stadiona na kojima se igraju utakmice. Stručnjaci smatraju da će to posebno biti problematično za europske nogometaše
Sraz svjetskih prvaka usred džungle: 14. lipnja u Amazonas Areni u Manuasu igraju Engleska (svjetski prvak 1966.) i Italija (svjetski prvak 1934., 1938., 1982. i 2006.). No u tom susretu bi se moglo ispostaviti da je najjači protivnik Europljana – tropska klima u brazilskoj prašumi. “Radije ću igrati u najtežoj skupini nego u Manausu”, izjavio je još prije izvlačenja u prosincu prošle godine engleski izbornik Roy Hodgson. Njegova želja se nije ostvarila. Engleska reprezentacija igra u Manausu, i to u najtežoj skupini zajedno s Italijom, Urugvajem i Costa Ricom.
Nisu samo engleski nogometaši zabrinuti zbog različitih klimatskih i vremenskih zona u Brazilu. U toj je zemlji od lipnja do kolovoza – zima. To znači da se temperature kreću između dva stupnja Celzija u Porto Alegreu i Curitibi na jugu zemlje i 30 stupnjeva na sjeveru i sjeveroistoku. U Manuasu vlažnost zraka iznosi 80 posto, i to pri najmanje 30 stupnjeva Celzija. U Sao Paulu je maksimalno 20 stupnjava, uz vlagu od 60 posto. “To znatno opterećuje organizam”, kaže Miguel de Arruda, kineziolog s brazilskog Sveučilišta Campinas. On ističe da tijelo treba najmanje tri dana za aklimatizaciju – vrijeme koje nogometaši uglavnom neće imati na raspolaganju, budući da će često morati putovati od jednog stadiona do drugog.
Zbog tih velikih razlika u temperaturi i udaljenosti veliku će važnost imati medicinski timovi reprezentacija. Oni će te otežane uvjete morati ublažiti posebnim dijetama, specijalnim vježbama i preventivnim mjerama. Kineziolog Miguel de Arruda, koji se nalazi i u pratećem timu brazilskog Atletskog saveza, zaključuje: “Liječnici i njihovi timovi će kod ovog Svjetskog prvenstva igrati odlučujuću ulogu.” (DW)
