Potpredsjednik Vlade Branko Grčić, dakle ključni čovjek u Milanovićevoj vladi u dosadašnjem mandatu nije učinio baš ništa, ili, bolje je reći učinio je mnogo više od ništa, dakako u negativnom smislu, jer je, između ostalog, Hrvatskoj nanio veliku štetu zbog kašnjenja izrade ključnih dokumenata i povlačenja novca iz EU fondova. Tako je Grčić, de facto, “prosuo” novac iz EU fondova za 2014. godinu piše Dnevno.hr
A u uvjetima kada Hrvatska sve više treba kapital i razvojne projekte, sporost administracije usporava povlačenje novca iz EU fondova i, nažalost, još jednom potvrđuje notornu istinu da Ministarstvo regionalnog razvoja i europskih fondova ne radi dobro, odnosno radi katastrofalno. I premda će ministar Branko Grčić konstantno uvjeravati, u svom poznatom “zbunjola” stilu kako prozivke zbog kašnjenja izrade ključnih dokumenata i povlačenja novca ne stoje, činjenice mu apsolutno ne idu u prilog. Njegova nesposobnost i neučinkovitost dosežu kriterije za rubriku “Vjerovali ili ne”, ali takav čovjek, ne samo da je ključni čovjek u Milanovićevoj vladi, nego je i u stranačkoj hijerarhiji na samom vrhu.
KOS-ovac ga uzeo pod svoje
Grčić je član Središnjeg odbora SDP-a i nalazi se u užem Kabinetu premijera Milanovića, koji je očigledno pogriješio što je postavio ovog rutiniranog profesora, koji je čisti teoretičar, a nikakav operativac, nema niti zrnce menadžerskih sposobnosti, a vodstva još manje. Svojedobno je jedan od hrvatskih generala na jednoj lokalnoj TV postaji optužio Grčića da je bio na fašističkim barikadama ratnog zločinca i Titovog zlikovca Sime Dubajića.
Nakon revolucionarne prošlosti, otišao je u Beograd da bi se kasnije vratio u Split i to na Ekonomski fakultet, gdje ga je pod svoje primio jedan profesor, inače agent mreže KOS-a. Radi se o kontraobavještanoj službi koja je u Hrvatskoj stvarala pomutnju, te u jednom trenutku kaos za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. Kada se Grčić vratio u Split molio je tadašnjeg dekana Branimira Lukšića da ga primi nazad, nakon čega ga je KOS-ovac uzeo pod svoje.
Sa studenticama je čest gost po popularnim zagrebačkim barovima
Navodno niti kao sveučilišni profesor nije puno omiljeniji niti uspješniji kod studenata, a pogotovo kod studentica. Pokušavao je i “rušiti” studentice svojim šarmom, ali ni u tome nije bio uspješan. Sada se pak prebacio na novinarke koje izvodi po ručkovima i popularnim zagrebačkim barovima i klubovima, a i čest je gost nedavno otvorenog La Bodega.
Iako je imao sasvim dovoljno vremena unazad dvije godine napraviti određene pomake, ministar Grčić nije učinio ništa, samo je sposoban, kao pijan plota, držati se ofucane priče – kad krene u Europi i mi ćemo krenuti za njom. U najkraćem, Milanović je s Grčićem ponovio pogrešku koju je Račan imao s ministrom Matom Crkvencem. Račan je kao premijer 2000. postavio Crkvenca, profesora makroekonomije, za ministra financija u Vladi RH. Dotični ministar se proslavio po tome da je svojim pomoćnicima volio grafikonima prikazivati svoje vizije, posao su mu vodili pomoćnici, a u to vrijeme se zadržalo zatečeno stanje. Na žalost, i 14 godina poslije, sve se ponavlja s profesorom Brankom Grčićem, koji ispraznom pričom pokušava sakriti svoju nesposobnost, ali i zamazati oči javnosti pred notornom činjenicom da nema niti programa niti vizije.
Pozer bez programa
Već se u predizbornoj kampanji SDP-a moglo iščitati da je Grčić pozer bez programa. To se jasno vidjelo iz njegovih čestih gostovanja, uživo, iz studija HTV-a, gdje su ga novinari intervjuirali kao ekonomskog znalca koji će, dok trepnemo okom, riješiti sve hrvatske gospodarske probleme.Također prije izbora izjavljivao je da svojim položajem odgovara za obećanja koja je dao, te da će podnijeti ostavku u slučaju neuspjeha.
Pričao je o poboljšanju standarda, boljem životu i velikim ulaganjima koja će pokrenuti gospodarstvo i rast, a nije predložio nijednu konkretnu mjeru. Kad je došao na vlast vidjelo se ubrzo da se radi o običnom bleferu razbarušene frizure koji baš i nema puno pojma o poslu koji obavlja. Grčićev problem je taj što ne zna niti detektirati problem, a još manje pronaći rješenja za njega.
Dok je Milanovićevom vladom odjekivao glas Radimira Čačića kao ministra za gospodarstvo, prije nego je završio u zatvoru zbog prometne nesreće, i koji je predlagao restrukturiranje javnih poduzeća i zalagao se za izradu plana državnih investicija, drugi ministar u istoj vladi, Branko Grčić, zagovarao je okretanje privatnim ulagačima. Naravno, nakon nekoga vremena pokazalo se da u “suši” domaćih pa i stranih investicija Grčićeva ideja nije urodila plodom, stoga je on prije nekoliko mjeseci počeo zagovarati Čačićev predloženi model, te sada po copy-paste metodi počinje zagovarati restrukturiranje javnih poduzeća.
Šlepanje uz EU fondove
Grčić je na taj način svoju vlastitu nesposobnost pokretanja gospodarstva i ulaganja prebacio kao ping-pong lopticu na uprave javnih poduzeća koje ove godine trebaju biti motor pokretač hrvatskoga gospodarstva i trebaju zaustaviti pad BDP-a i broja nezaposlenih. Vlada se oslanja na javna poduzeća u pokretanju ulaganja i razvoja, mada podaci iz 2012. i 2013. godine potvrđuju da se Vladine najave nisu ispunile. Ostvaren je podbačaj od oko 3 milijarde kuna. Naime u 2013. planirane stavke ulaganja iznosile su ukupno 13,24 milijarde kuna, realizirano je 10,55 milijardi kuna, odnosno 20 posto manje nego 2012. kada je stavka ulaganja iznosila 11,08 milijardi. Za 2014. godinu postavljena je visoka stavka ulaganja od 12,4 milijarde kuna, s time da Grčić najviše računa da će se javna poduzeća u zatvaranju svojih financijskih konstrukcija oslanjati na novac iz EU fondova. A nedavno je pokazao koliko je sposoban u povlačenju novca iz EU fondova.
U začaranom krugu beznađa
Ministar Grčić neprestano se vrti u začaranom krugu planiranih investicija i njihovog propadanja, uz pravdanje vanjskih faktora utjecaja. U posljednje dvije godine niti jedan planirani investicijski projekt javnih poduzeća nije realiziran kako je najavljeno ili ono što je pokrenuto od javnih poduzeća nije dovoljno da bi javne investicije osigurale gospodarski rast. Vlada trenutno niti nema prevelikog prostora za izravna državna ulaganja, jer je zadužena preko glave, stoga ulaganja trebaju doći iz državnih kompanija, koje će se morati pak zadužiti kod međunarodnih zajmodavaca i eventualno sredstava EU fondova a, naravno, jedan dio bi trebao doći iz privatnih sredstava.
Ali treba biti iskren i priznati, investicijski planovi javnih poduzeća, HEP-a, Janafa, Plinacroa, Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, Hrvatskih željeznica, Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma ne mogu pokrenuti gospodarstvo, niti mogu planiranim investicijama osigurati gospodarski rast i zaustaviti pad BDP-a. Vratimo li se dvije godine unatrag, nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast, rezultati poslovanja dvadesetak javnih poduzeća pokazali su ukupan pad od 0,3 posto, rashodi su porasli za 1,8 posto, a gubici su dosegli 800 milijuna kuna. Najveći gubitaši su Croatia Airlines, HŽ Infrastuktura i Autoceste Rijeka Zagreb.
Otrježnjenje ili bankrot
Na čelo Uprave Croatia Airlinesa zasjeo je Krešimir Kučko, nekadašnji voditelj poslovnice CA za zemlje Beneluxa, iako ima optužbe za maltretiranje kolegica, zbog čega je dobio i opomenu pred otkaz početkom 2012. Krešimir Kučko inače je i privatno povezan s premijerom Milanovićem.
Poslovnica CA koju je vodio Kučko planom restrukturiranja je ukinuta zbog njenih 50 posto većih troškova od prihoda. Stoga je posve jasno zašto je u prvih devet mjeseci nove Uprave CA na čelu s Kučkom Croatia Airlines najveći gubitaš, s gubitkom od 552 milijuna kuna. Sredinom prošle godine Agencija za tržišno natjecanje daje zeleno svjetlo za restrukturiranje Croatia Airlinesa i to u ukupnom trošku od 1,94 milijardi kuna, pri čemu 1,18 milijardi dolazi iz državnog proračuna. Zračnom prijevozniku ovo je posljednja prilika za oporavak, a ako Krešimir Kučko provede restrukturiranje kao i vođenje svoje poslovnice brzo će doći do bankrota.
Novo leglo korupcije i organiziranog kriminala
Daleko najveći gubitnik je Autocesta Rijeka Zagreb, sa čak 324,6 milijuna kuna, a sredinom 2013. Vlada je dala suglasnost Hypo Alpe Adria banci, OTP banci i Zabi za kredit u iznosu od 55 milijuna eura.
Početkom mandata Kukuriku koalicije jasno je uvedeno pravilo 1+3 za menadžere državnih poduzeća. To znači da su novi menadžeri javnih poduzeća potpisali ugovor na godinu dana, te ako je ministar zadovoljan s njihovim rezultatima produljuju ugovor na sljedeće tri godine. No, ako ministar nije zadovoljan radom menadžer mora otići. Koliko je poznato, javna poduzeća nisu pozitivno poslovala, nisu zaustavila povećanje rashoda i gubitaka, nisu povukla sredstva iz europskih fondova, nisu pokrenula gospodarstvo, nisu smanjila broj nezaposlenih niti zaustavila pad BDP-a, pa ipak niti jedan menadžer nije morao radi toga otići!?
Jer javna je tajna da je vođenje stečajnih postupaka i restrukturiranje javnih poduzeća novo leglo korupcije i organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Nakon svega ovoga prosudite sami tko je najnesposobniji ministar, u ionako nesposobnoj Milanovićevoj vladi.
Veliko je pitanje – je li toga, barem malo, svjestan ministar Branko Grčić?
