Zagreb – U uvodniku prosinačkog broja Kane, obiteljske revije Josip Grbac se referira na pitanje “kakav nam je predsjednik potreban?”. U tom kontekstu autor ističe neke od karakteristika predsjednika poput “predsjednika posrednika” i “predsjednika svih građana”, do pitanja o njegovu odnosu, tj. očitovanju o pogledu svojih svjetonazorskih ili eventualno vjerskih opredjeljenja. Grbac ističe i kako trebamo predsjednika kojemu će najveća svetinja biti volja i osjećaji većine u hrvatskom narodu. Jer, kako upozorava autor, “to mu je jedna od osnovnih dužnosti”, te zaključuje kako je važno znati sve ljude u Hrvatskoj ili barem većinu ujediniti oko onoga što je najveći prioritet danas u Hrvatskoj. A to je život dostojan čovjeka. To nitko neće postići biranim i umiljatim predsjedničkim frazama, nego odlučnošću i hrabrošću osobe koju će svi građani poštovati i gledao kao “svoga predsjednika”.
Nastavljajući se na uvodnik Stjepan Baloban svoju kolumnu naslovljuje “Izbori u razdijeljenom narodu”. Autor upozorava kako izbori koji predstoje odlučuju u tome hoće li političke elite stvoriti kakve takve društveno-gospodarske uvjete za normalan život svakoga. Ukazuje na dvije Hrvatske, jednu koju predvodi autoritativna i arogantna manjina u politici i na vlasti, i na drugu šutljivu i uljuđenu, koja sve pasivno promatra. Na pitanje “tko, ili eventualno što može ujediniti razdijeljeni narod i društvo”, autor podsjeća kako je ne tako davno ujedinjujući čimbenik u hrvatskom narodu bila Crkva koja je oduvijek uživala povjerenje većine hrvatskoga naroda.
O predsjedničkim izborima piše i Tonči Matulić, i ističe kako je pred Bogom mjerodavan sud savjesti, a vjernička savjest u procjeni osobnih kvaliteta i programa predsjedničkih kandidata treba osobitu pozornost posvetiti njihovu vrijednosnom stajalištu o temeljnim humanim i društvenim vrijednostima, te njihovu vrijednosnom odnosu prema glavnim izazovima hrvatskog društva i države.
Uz svetkovinu Božića Bono Zvonimir Šagi u tekstu “Čovjek i obitelj u svjetlu Božjemu” upozorava kako je Božić sve manje mjesto duhovnog doživljaja obitelji, čemu pak je uzrok i sadašnja kriza. Stoga na pitanje “koliko možemo pozitivno pridonijeli” autor ističe: podizati moralnu razinu, moralni standard da ljudi shvate kako je obitelj – dvoje njih koji rađaju – upravo ono što je najveća vrijednost, ono što jedino može i budućnost naroda učiniti sretnijim. U božićnom ozračju Kana donosi i više poetskih i meditativnih priloga, te prilog o Udruzi Betlehem. Misijski dio revije posvećen je Božiću u Paragvaju. Kana predstavlja uvijek iznova zanimljivu umjetnicu s. Samuelu Premužić i njezine prepoznatljive jaslice. O židovskim blagdanima u zimskim mjesecima piše Darko Tepert.
Uz početak Godine posvećenog života Marija Belošević u tekstu “Posvećene osobe – Božji znak u svijetu” upućuje na neke naglaske iz govora koje je od početka pontifikata redovništvu uputio papa Franjo. Kana se prisjeća i jednoga od suradnika Kršćanske sadašnjosti, nedavno preminulog dr. fra Mirka Mataušića.
Tu je i putopis iz Ražina, New Yorka, te prilog o “malom kutku” Hrvatske u Caserosu, u Argentini gdje se nalazi Muzej bl. Marije Propetog Isusa Petković. (IKA)
