Borkovsky: ARBOREUSI 2008

Izložba ostaje otvorena do sredine XII. mjeseca 2008. godine

Sample Image

   RUKOPIS PROSTORA   (ORGANSKOM GESTOM GRANE ISPISAN)

   Trideset godina poznajem rad Eugena Borkovskog. Tada, ranih osamdesetih minuloga stoljeća, gotovo da je bio manje suvremen umjetnik nego li je to danas. Arboreusi su konstanta. No, Arboreusi ranih godina Eugenova stvaralaštva nastajali su u duhu sjetne modernističke distance od prostora. Oni su tada, naime, prianjali u prostor ili na prostor… Aplicirali se su se na podlogu zida, silazili kao mobili sa  stropa, samostalno nicali iz podloge tla, ali još uvijek nisu gutali prostor, niti je prostor gutao njih. Rasli su kao sastavni dio protežno prostorne konstante, kao  ambijentalno integrirana činjenica. Kako su godine prolazile, umjetnik je bivao sve suvremeniji. Priklonio se tendencijama arhitektonične vezanosti objekta kojeg gradi s prostorom u koji ga smješta. S vremenom se onaj zemljani kromatizam (doduše uvijek prirodnih boja) počeo kristalizirati u jezik monokromije na polovima krajnosti dviju ne-boja, bijele i crne. Tkanje je zamijenila žičana mreža, kompleksnu razgranatost grane njezina kaligrafska definicija. Predmet-ures, preko prostornog je predmeta postao sam prostor.

Sample Image

   Objekti u prostoru izrazite ambijentalne poetike komuniciraju s nevidljivim vidljivoga, i s vidljivim ne vidljivoga. Njihova monokromna decentnost ne znači strogost jer geometrije misli kao ni geometrije stvari nema, ali ima bazičnosti forme i bazičnosti oblika. Svjetlo i sjena, prozirnost i ne-prozirnost, te krajnja granica fragilnoga u materiji, postaju temeljno pitanje kojem su Eugenova djela odgovori. Uglazbljeni su to odgovori, ritmom geste pisani, u vječnoj maniri kolaža otjelovljeni. A kolaž u ovom slučaju pripaja mentalno i prirodno, dostatno opažaju i zasjenjeno aluzijom.

    Eugenov djelatni vijek nisu samo  Arboreusi. On je umjetnik dosljedan poetici svoga djela koji, unatoč tome, luta mnogim stazama kreativnih izričaja. On fotografira, piše, poseže za uvođenjem tijela u oblik (posebno u aspektima fizičkog teatra) kako bi udružio svoj rad s umjetnošću pokreta. On vodi galerijsku djelatnost Grožnjana, majstor je heraldičkih rukotvorina, aktivan je, prisutan…stvarno postoji. On putuje i traži, pa se vraća redukciji primarnog izazova. On je kontradiktoran. Nagomilava utiske, da bi ih razrahlio do osnovne mjere, do temeljne pređe zraka.
Svijet tako, lišen naracije, opisuje sebe kao ogranak grane, žičanom pređom reda poduhvaćene u nježnu zamku slike. Teško je hodati pustopoljinom prostornih slika, ako oko nije iskusno u nježnosti gledanja. Teško je k tome opisati nešto sasvim ne-podložno opisivanju jer samo po sebi opisuje prostor, obujmljuje ga…opisuje liniju, obujmljuje ju.
   Ovaj umjetnik je silno vezan za prirodu, ali jednako tako i za paukove mreže urbanih spletki postojanja. On je socijalno biće samoće i druželjubiv usamljenik. To je trač važan za razumijevanje njegova djela. Opreka o kojoj govorim, govoreći o Eugenu, ista je ona opreka koju plete paučinastim nitima svoga rukopisa, decentne sadržaje i široke geste, sigurno, ali nedoticajno, komunikativno, ali distancirano.

Sample Image

   Samosvojna i tvrdoglava kreativna pojava Eugen, nije se naslanjala na druge uzore osim osobne motivacije, uspjela je svoj karakter oprimjeriti prostornom igrom vječitih, dragih Arboreusa. Sve je to (istovremeno) do pakla jednostavno. No, jednostavnost stvarnosti je fenomen sasvim suprotan virtualnom zoru svijeta. Zamka je u tome da se razluči njihova prividna sličnost. Eugen nas čeka u susjedstvu te dileme vječito združen sa  svojim prostornim djelima, nudeći organski rukopis grane na podlozi pisma koje traje (kako rekoh) trideset godina. Dovoljno dugo, ali i netom, kao u jedan čas.

    Nataša Šegota Lah, 2008.
 
Eugen Borkovsky Vodopivec rođen je u Opatiji. Likovne umjetnosti studirao u Rijeci. Završio Seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvremenu umjetnost u Ljubljani (Slo). Ima priznat status samostalnog umjetnika (skulptor). Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom te grafičkim i web dizajnom i heraldikom. Objavio dvjestotinjak informativno – publicističkih radova iz područja likovnih umjetnosti. Organizirao ili sudjelovao u organizaciji mnogih likovnih projekata u domovini i inozemstvu. Inicirao je osnivanje neformalne asocijacije: Koordinacija HDLU-ova Hrvatske, za obranu digniteta i prava samostalnih umjetnika. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim prostorima. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus Grožnjan. Sudjelovao na mnogim stručnim simpozijima, lik. kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu. Putovanja: Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Češka, Grčka, Francuska, Italija, Madžarska, Makedonija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švicarska. Član je HDLU Rijeka, HDLU Istre, ULPUH-a, HZSU-a i Društva muzealaca i galerista Istre. Autor je reljefa i postava Heraldičke zbirke Grožnjan. Od ranih osamdesetih predstavljao se s nekoliko ciklusa likovnih radova (Arboreusi, Arhitektura iluzije, Poroznom stoljeću, Bića, Labirint, Nakupine samoće, Krletke, Murva, Arboreusi nove generacije itd). Presjek opusa dostupan je na web stranicama: www.borkovsky.hr . Priredio preko 60 samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u domovini i diljem svijeta. Od 1989. godine živi u središnjoj Istri.

Sample Image

Info:

Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan
Akademija-Art.net