Likovni projekt RITUAL, autora Vedrana Burula, možemo tematski podijeliti na dvije serije fotografija. U jednoj nalazimo uratke sa motivima radnika zaokupljenog građevinskim radovima. Drugi niz su zapisi s motivima plesnog pokreta. Obje serije autor objedinjuje u jedinstveni projekt.
Niz fotografija fizičkog radnika začudan je. Akter je uhvaćen u trenucima rada, u pokretu, voajerski, kroz (staklene) koprene. Plasiran je namjerno tajanstveno, tehnički poduprto s velikim zrnom, uz bogatstvo tonova. Artizam primijenjen u tretmanu bilježenja kretanja radnika u neskladu je sa motivom. Pokret manualnog rada, kojem obično ne pridajemo pažnju, plasiran je na senzibilan način kao da je riječ o fotografijama s teatarskih scena.
Druga serija radova donosi fotografije plesača. U pitanju je opet pokret, ali kamera bilježi situacije bez naglašenih artističkih intervencija.
Mir manualnog radnika i monotonija serijskog posla u oštrom je kontrastu s nemirom plesača. Ovdje su prisutna dva ritma: ujednačeni, promišljeni ritam građenja i napeti, trzajima prožeti ritam improviziranog plesa. Formalno zajedništvo ovih radova postignuto je velovima, koprenama. Ritual zidanja, zabilježen je kroz nekoliko staklenih kopreni. U drugom slučaju koprena, tekstilni veo, dio je motiva na fotografijama plesača.
Građevinska skela negdje u visini efektna je scenografija zidaru. Poput stripa nižu se sekvence radnje. Slično se događa i plesaču, no niti jedan niti drugi pokret nemaju teatralnu premisu. Oba su ukradena i predstavljena unutar djelatnosti poslije koje bi tek trebao uslijediti vrhunac. Gledano dramatski, autor ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca, a daleko od raspleta.
Vedran Burul iznenađuje promatrača. Sofisticiran je prikaz manualnog radnika, a sasvim realno zabilježen plesač koji bi, prema estradnoj klasifikaciji, trebao biti mistificiran na svaki mogući način. Oba aktera potpuno su zaokupljena svaki svojom djelatnošću. Svojevrsni ritual građenja pandan je plesnom ritualu.
Upravo ovdje snaga je umjetničkog: da nas iznenadi i da zaobiđe uobičajeno. Poput Nabuyoshi Arakija i Vedran Burul podastire neku vrst pseudo dnevnika. Radovi osciliraju između doživljenog, dokumentarnog i fikcije. Bez obzira na to radi li se o pokretu građenja ili o ekstazom obilježenom plesnom pokretu, pred nama se tijelo pretvara u znak. Oprečne geste zabilježene su kao rituali.
Eugen Borkovsky
CLUB DISCORDIA, subota 30. 01. 2010. (u 22.00 sata)
PLAYBOY AFTER DARK…
Mile Hund
/Sophisticated Funk/ i
Željko Tri Noge (Smeđi Šećer)
/Borosana Funk/
Upad/CIJELA KONZUMACIJA/ – 20 dukata
Na upadu dobiješ i honkonkške brkove ako nemaš
Mile Hund i Željko Tri Noge upravo dižu svodničenje u gradu na višu razinu. Ulijeću u diskordiju sa vepar čekinjama iznad gornje usne, mošusnim žlijezdama veličine mutirane brizle i trljaju se o inventar Discordije dan prije najdlakavije zabave u gradu. Trenutak da mužjaci proguste brk, a ženke raspuste vulvenu makiju. Trenutak da se napinju galebarske bice u Galeb mornarskoj, trenutak da se sise raspopadaju po podiju. Ti svodniče, plesni se Hardijem nakon izbrijavanja okobrka, uvježbaj naslonjen-na-šank namig i spremi zimsku u hlače. Ti kujo utegni dupe što uže, uleti u Borosane, popeglaj il urudlaj to što trebaš i ne štedi na ružu. Pokaži Noćnim igračima jesi spreman igrati igru kuja i svodnika, dinarida i njemica. Funk, soul, yugo galeb selekcija na razini ko nikad do sad jer Mile i Željko ne trpe lažno sranje. Ono što platiš na upadu možeš sve i popit jel to je jelte ujedno takoreći tojest i konzumacija, a ako nemaš brkove dobiješ jedne friško iz Honkonka!
U četvrtak, 28. siječnja, u Clubu Discordia, od 21.00 sat, održano, uz snimanje Ritv emisijem,
RETRO.ELEKTRO
