– Sve sam stariji i vremena je manje, a što kasnije počnete, veću cijenu plaćate – kaže dr. Kraus
U prvih šest mjeseci ove godine oko 450 liječnika zatražilo je od Hrvatske liječničke komore (HLK) dokumente za odlazak iz Hrvatske, a predsjednik HLK-a Hrvoje Minigo očekuje da će se taj broj do kraja godine popeti do 600.
Jedna od omiljenih destinacija u potrazi za poslom hrvatskim je državljanima Irska i to zbog jezika, ali i činjenice da ova država nije postavila zabranu pristupa tržištu rada, poput primjerice Njemačke. O razlozima odlaska iz Hrvatske i to upravo u Irsku, za Glas Slavonije otvoreno je progovorio i prvi liječnik Kliničkog bolničkog centra Osijek koji je napustio ovu ustanovu zbog odlaska u inozemstvo i koji je odnedavno djelatnik bolničke ustanove u irskom gradu Galway.
Bez mogućnosti za napredovanje
Riječ je o anesteziologu dr. Denisu Krausu, koji je u osječkoj bolnici bio stručnjak za kardijalnu kirurgiju, ali je, kaže, osjećao da profesionalno počinje nazadovati i da je stiglo posljednjih pet minuta za odlazak.
– Svakim danom sve sam stariji i vremena za ostvarivanje profesionalnih i financijskih ciljeva sve je manje, a što kasnije počnete, veću cijenu plaćate. U Hrvatskoj sam počeo stagnirati u profesionalnom smislu, a i to postaje preskupo. Čini mi se kako u Hrvatskoj jedino nazadovanje ili zaostajanje nije preskupo. U mojoj specijalizaciji postoji mnogo područja u kojima se anesteziolog može usmjeriti, odnosno subspecijalizacija, poput kardiotorakalna anestezija, neurokirurška anestezija, regionalna anestezija, pedijatrijska anestezija…. No, od svega nabrojanog u Hrvatskoj postoji, koliko je meni poznato, formalnopravno samo subspecijalizacija iz intenzivne medicine. Što ako se želite baviti nečim drugim? Ništa! To je vaš problem. Ja sam zadnje dvije i pol godine pred odlazak u Irsku proveo na kardioanesteziji koja formalnopravno ne postoji. Nisam bio siguran mogu li to napisati u svoj životopis budući da ne mogu podastrijeti nikakav dokaz o tome. No čini se da to nikome ne smeta. Mišljenja sam da u Hrvatskoj postoji redukcionistički način razmišljanja po kojemu stvari uvijek mogu biti lošije nego što jesu pa bi stoga uvijek trebali biti zadovoljni s postojećim stanjem, jer uvijek može biti lošije. S takvim načinom razmišljanja ne može biti nikakvog napretka u bilo kojem području pa tako ni u medicini – uvjeren je ovaj ugledni liječnik.
Sasvim nam je otvoreno ispričao i koja je razlika u financijskim aspektima rada jednog liječnika u Irskoj ili Hrvatskoj.
U Irskoj se isplati više raditi
– Ovdje radim kao stariji specijalizant (Registrar). Plaća mi je otprilike dva i pol puta veća nego specijalistička plaća u Hrvatskoj. Što se novca tiče moja supruga ne mora raditi. Za razliku od Hrvatske ovdje su svi prekovremeni sati plaćeni. Sustav je vrlo jednostavan: operacija se ne smije odgoditi zato što se bliži kraj redovnog radnog vremena. To znači da ćete morati produžiti dok se sve ne obavi. Jednostavno prijavite kada ste produžili, u kojoj operacijskoj sali ste bili, ime bolesnika, koji je bio operacijski zahvat i do kada je trajao. Nakon što se to provjeri, sve vam plate. Također, u Irskoj postoje samo dvije porezne stope; niža od 20 % i viša od 41 %. Već i s osnovnom plaćom ulazite u višu poreznu stopu, tako da koliko god ekstra zaradili neće vam oporezivati ništa više nego osnovnu plaću, što znači da vam se isplati više raditi. U Hrvatskoj liječnici su obično u poreznoj stopi od 35 %, a ako im plate ekstra sate i dežurstva ulaze u stopu od 45 %, što znači da vam država uzme ekstra zaradu pa vam se ne isplati imati previše prekovremenih sati. Još jedna razlika u odnosu na Hrvatsku jesu i porezne olakšice. U Irskoj je i plaćanje najamnine za stanove ili kuće porezna olakšica, dok u Hrvatskoj ni stambeni kredit nije porezna olakšica. Smatram da je sve ovo nabrojano posljedica tog redukcionističkog mentaliteta koji jednostavno predugo traje, a i ne čini se kako će se uskoro promijeniti. To znači da nije realno očekivati bitnije promjene nabolje u skorije vrijeme. Ako tako percipirate stvari onda i nije tako teško donijeti odluku o odlasku – zaključuje ovaj Osječanin.
(Nefreteta Z. EBERHARD/glas-slavonije.hr)
