Zamoljen od Vesne Balenović da nakon trinaest godina nepravde i progona posreduje pri njenom povratku u INU, koristeći ustavnu ovlast usklađivanja rada državnih tijela, predsjednik Ivo Josipović dao je zanimljiv odgovor: „Draga Vesna, ti znaš da bih ti ja rado pomogao, ali ja se u INU nesmijem uplitati, jer INA je privatna firma”- rekao je Josipović.

balenovic

Vesna je napustila Pantovčak zgranuta i pitala se, kako to da Predsjednik ne zna da je RH vlasnik 44,84% udjela INE, da RH u Nadornom i Upravnom odboru INE ima svoje predstavnike, koje je imenovala Vlada. Zar Josipović nezna da je premijer Zoran Milanović u ime Vlade RH postavio svog osobnog prijatelja i kolegu s fakulteta Sinišu Petrovića, da vodi Nadzorni odbor, bez čije suglasnosti djelatnik INE ne smije niti opušak podići s poda.

Možda su Josipoviću te informacije promakle, ukoliko je kao poznati glazbenik i najizvođeniji kompozitor ozbiljne glazbe na HTV-u i šire, krenuo u komponiranje dugo najavljivanje hrvatske opere. To je ozbiljan glazbeni projekt koji je vjerojatno do kraja iscrpio predsjednika Josipovića, pa nije primjetio da INA ipak nije u 100% privatnom vlasništvu.

Vijest da je primio predsjednika Uprave najvećeg ruskog energetskog diva Gazproma Alekseja Millera, te pokušava posredovati u ruskim akvizicijama koje uključuju i kupovinu dijelova INE, zbunile su me do kraja.

Kako to da je Josipović, potpuno nemoćan pomoći građaninu RH, poštenom čovjeku, zviždaču koji ima u rukama priznanje DORH-a da je u INI otkrio kriminal velikih razmjera, s obrazloženjem da se nesmije upletati u poslovanje privatne tvrtke, a istovremeno kad se pojavi investitor, za tu istu INU nakrcan novcima „kao brod”, Josipović sav sretan trčeći, osobno stavlja crveni tepih već od Britanskog trga, do svog ureda na Pantovčaku i preuzima veoma aktivnu ulogu.

Kako to da Josipović, kad od njega građanin traži pomoć INU proglašava privatnom firmom, u čije poslovanje se nesmije petljati, a kad pored uha novci zazveckaju i pojavi se bogati investitor, onda INA odjednom prestaje biti privatna firma i Josipović se od ambicioznog glazbenika pretvara u važnog regionalnog posrednika.

Ostajem u dilemi, jeli kod Josipovića u pitanju podvojena ličnost ili samo izoštren osjećaj za proviziju iz velikog posla. Nameće mi se i treća opcija. Možda je Josipović samo običan pozer i prevarant, kojega je poplava nesposobnih i moralno upitnih političara nanijela na Pantovčak, s tom razlikom što je kod gospodina Josipovića uz glazbeni talent nešto naglašeniji i glumački talent, kad mu je na obećanja o Novoj pravdi povjerovala cijela nacija, zajedno samnom.

Pitala bih Josipovića, kako sam to ja, kao predsjednica udruge „Zviždač”, oboružana jedino moralom, mogla na posao vratiti desetine nepravedno otpuštenih djelatnika, a Josipović oboružan svim predsjeničkim ovlastima prikazuje se nemoćnim da bilo što učini, unatoč postojanju pisanog priznanja Vlade da su mi kršena ljudska i radna prava i pisanog priznanja DORH-a da sam u INI razotkrila kriminal velikih razmjera.

Čudi me da istovremeno, temeljem svojih predsjedničkih ovlasti abolira kriminalce, ubojice i zlostavljače, a ne osjeća potrebu da pomogne pravednim i poštenim građanima koje je korumpirani i neusklađeni državni aparat samljeo. Možda mi Josipović ne smije dati potporu, kako bi zaštitio svoje stranačke prijatelje, koje teretim za kriminal u INI i koji su 2003. godine za 23 milijarde dolara oštetili RH pri privatizaciji INE.

Sigurna sam da će se Zoltan Aldott, predsjednik Uprave INE, uskoro odlučiti za moj povratak u INU, čim nestane Josipovićev paralizirajući utjecaj na pravdu, upravo onu pravdu koju nam je u svom inauguracijskom govoru na Markovom trgu, 18.2.2010. godine, Josipović tako lako obećao.

Vesna Balenović, predsjednica udruge „Zviždač”

Foto: Novi list