
Izložbu je, u nazočnosti autora, predstavio Eugen Borkovsky.


Ova izložba, iako restauratorskih počela, pripada postmodernističkom načinu obrađivanja određene teme bez ovisnosti o stilskim, likovnim ili povijesnim karakteristikama. Poigravanje rezultira nizanjem kompozicija koje ulaze u odabranu temu. Prisutan je nesklad između stilova, oblika i stupnja obrade predmeta. Izabrani objekti slažu se u privremene cjeline koje mogu ili ne moraju imati formalne bliskosti. Izložbeni projekt je tako nastajao gomilanjem oblika koji bi mogli ući u projekt te kasnijim reduciranjem istih, dok na licu mjesta, u galeriji, u bijeloj kocki, nisu definirani upravo oni koji zadovoljavaju autore, kustosa i u konačnici, oni koji se uklapaju u seriju i u prostor. Kolekcioniranje se događa tijekom postava a može se uvijek izmijeniti ovisno o ideji koju inicira novi pregled materijala. Teret odgovornosti preuzima postav, plasman, instalacija predmeta u prostoru usmjerena komunikaciji sa promatračem.

Ovo je prilika da se upoznamo ili da obnovimo pojam teme ovog projekta. Anđeli su nematerijalna bića. Zanimljivo je tumačenje da su kerubini ili anđeli nastali trećeg dana kreiranja pa zato nisu dobili definitivni oblik već se pojavljuju bez spola ili kao duhovi. Opremljeni su muškom ili ženskom energijom koju mogu mijenjati. Anđeli nemaju materijalno tijelo i mogu se slobodno kretati kroz vrijeme i prostor. Najčešće su označeni anđeoskim krilima. Budući da zemaljski zakoni za anđele ne vrijede, tako s lakoćom mogu stvarati "čuda". Anđeli već u svojem imenu najavljuju funkciju koja im se najčešće pripisuje. Riječ anđeo vuče korijene iz grčke riječi „aggelos", koja je direktni prijevod hebrejske riječi „malakh" što znači poslanik, vjesnik ili glasnik. Posuđen latinskom angelus je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe bogovima. U kršćanskoj tradiciji, proistekloj iz židovske, ustalila se hijerarhija iz 5. stoljeća u autorstvu Dionizija Aeropagita. Jedna skupina anđela naziva se arhanđeli, među kojima su najpoznatiji Mihael, Gabriel i Rafael. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači: Tko je kao Bog?, Ga-bri-el: Bog je jak a Ra-fa-el: Bog iscjeljuje, liječi.

U Islamu je melek (arap. al-malak -poslanik), ime za časna stvorenja koja je Alah stvorio, da bi pokorno izvršavali određene dužnosti. Također su poredani hijerarhijski, a najvažniji su: Džebrail, zadužen za dostavljanje objave od Alaha te za provođenje Alahovog bijesa. Tu je Mikail koji zadužen za biljke i atmosferske prilike. Tu su još Israfil, Azrail te Kiramen i Katibin ili Munkir i Nekir koji su u parovima.

Sve ili skoro sve karakteristike bića koje smo nabrojili mogu se pripisati i Kupidu ili Amoru, bogu erotike poznatom iz rimske mitologije te njegovom pandanu Erosu kojeg poznajemo iz grčke mitologije. Ekipi uvijek mladih bića sa opisanim sličnim karakteristikama pripadaju i kerubini. Unatoč priličnoj zbrci u klasifikaciji, oni najčešće bivaju čuvari višeg reda a tvrdi se da vuku porijeklo iz Hetitske kulture otkuda je grifon, legendarna zvijer s tijelom lava, glavom orla i krilima dobio čovječji lik i postao uzor za kasnije otjelovljenje anđela. Anđeo u mitologiji a grifon u heraldici uvijek su u funkciji čuvara.

Azra i Sandi Huszar, osim kompozicija kompletnih anđela, predstavljaju i zanimljive dijelove figura koji su karakteristični za oblik anđela ali pojmovno mogu biti i neke druge figure iz kolekcije mističnih bića. Činjenica je da već sama tema i prepoznatljivost motiva izaziva određeni stupanj simpatija publike. Autori se trude dočarati osobnu fascinaciju motivima koje su ili će tek obrađivati, davati im ili vraćati stari sjaj i autentičnost. Prolazeći postavom, kod većine dovršenih, obrađenih objekata ne promiče nam autorska visoka profesionalnost obrade.

Svaka je izložba oblik vizualnog oblikovanja a svako je oblikovanje vid igre i za kreativca i za promatrača. Umjetnost je izgubila funkciju zadanog prikazivanje s uskom i usmjerenom porukom koju je imala tijekom klasičnog razdoblja. Autori ovog projekta su dvoje ljudi koji zaista vole i predano vode život posvećen uređivanju i obradi starina a pred nama je zanimljiva igra, nastala temeljem znanstveno kreativnog posla kojim se bave. Oni slobodno pristupaju kombinaciji elemenata i materijala koji su im potrebni za oblikovanje određene cjeline. Tako je teško odrediti razliku između svih predstavljenih stvorenja. U našem slučaju kolekcioniranje kao kreativni čin uvijek je igra. Igra kao osnovni fenomen ljudskog postojanja djelatnost je u kojoj se sve neprestano mijenja. Suvremenost, postmodernističko vrijeme poštuje područje igre i sumnje. U ovom likovnom projektu prisutno je oboje. Autori su se poigrali tematiziranjem baš ovih, po značenju sličnih bića. Publici prepuštamo da definira stav o svakom pojedinom liku.

Azra Huszar je rođena u Zagrebu. Diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Surađivala sa Restauracijskim centrom Slovenije u Ljubljani. Restauracijom se bavi tridesetak godina. Ima status samostalnog kulturnog radnika.
Sandi Huszar je završio školu za obradu drva, smjer rezbarstvo, u Novoj Gorici (SLO). Specijalizirao restauraciju, odjel za kiparstvo u Restauracijskom centru Slovenije, u Ljubljani. Restauracijom se bavi više od 30. godina. Radi kao samostalni kulturni djelatnik.
Eugen Borkovsky
eugen.borkovsky@gmail.com
Akademija-Art.net
