Arsen i Matija Dedić oduševili publiku na sceni Amadeo

Arsen i Matija Dedic foto Janja Franko 1
Za majstora glazbe Arsena Dedića tražila se sinoć karta više, publika ga voli više no ikada. Pokazao je to svečani koncert „Naš zanat” na kojemu je cijenjeni kantautor nastupio u pratnji sina, jazz glazbenika Matije Dedića u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Demetrovoj 1, gdje je počela petnaesta sezona Klupske kazališno-gazbene scene Amadeo.

Arsen i Matija Dedic foto Janja Franko 1

Mnogobrojnu publiku pod vedrim nebom pozdravio je Nenad Jandrić, utemeljitelj i voditelj scene Amadeo. Podsjetio je kako je upravo u tom prostoru na Gornjem gradu od 1797. do 1834. godine bilo prvo javno zagrebačko kazalište – Amadeov teatar. Ime je dobilo po osnivaču, mađarskom grofu Antonu Amadeu de Varkonyu, županu zagrebačkomu. Zahvalnost publici koja uz prirodoslovlje u muzeju voli i kulturu izrazila je i Tatjana Vlahović, ravnateljica Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja. A cijeli je program otvorio Ivica Lovrić, pročelnik Gradskoga ureda za kulturu, obrazovanje i sport najavivši da će Grad Zagreb pomoći financijama da se program scene Amadeo nastavi do jeseni, kao i ranijih godina, jer je riječ o najstarijem kontinuiranom kulturnom ljetnom sadržaju u gradu.

Dvojica Dedića, otac i sin, pokazala su kako je profesionalnost u poslu s notama i klavirskim tipkama – njihov zanat – doista ona nemjerljiva kvaliteta koja je uvijek na cijeni. Ono sve što znamo o njima, još je jednom izlistano u sjajnom nizu skladbi od Kuće pored mora, Tvojih nježnih godina, Djevojke iz moga kraja, Djevojke za jedan dan i ostalih, ljubavnih i nostalgičnih pjesama. Pažljivo se slušao i Moderato Cantabile, a mnogobrojna publika se Arsenu pridružila u pjevušenju Odlaska s refrenom „tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem”.

Treba se bezuvjetno predati godinama, rekao je u jednom trenutku Arsen Dedić, aludirajući kako ga godine nose, kako je na glazbenoj sceni sve manje njegovih prijatelja kantautora, kako je rano otišao njegov prijatelj pjesnik Zvonimir Golob, potom poznati Jacques Brel, njegov sjajni vjerni prijatelj Sergio Endrigo, završio je karijeru Gino Pauli, a najdugovječnije se u toj glazbenoj branši zadržao 90-godišnji Charles Aznavour. Dedić stariji pokazao je, zapravo, kako je njegova dugogodišnja karijera profesionalno odnjegovana i zrela, on se dobro drži, tako da joj nikakve godine i bolesti ne mogu nauditi. Upravo suprotno, taj jedinstveni glas koji kao da ne stari, a interpretira najbolje stihove, publika itekako voli. A i kad se Arsen malo zamori na pozornici, pomoći će mu sviranjem sin Matija. Dedići su dobitna kombinacija u svakom slučaju. Kad Arsen kaže kako se boji „straha od istosti”, pokazuje svoju različitost, osjećaj za mjeru i dobro ugođen repertoar.

Arsen Dedic A1 Scena Amadeo 010714 foto Janja Franko

Uz koncert, prikazan je i prvi dokumentarni film o Arsenu Dediću „Moj zanat” beogradskoga redatelja Mladena Matičevića koji svakako preporučamo pogledati.