Likovni projekt je predstavila Iva Körbler, likovna kritičarka uz Zrinku Pilauer Marić, voditeljicu galerije Zvonimir.
Borkovsky, Körbler, Pilauer Marić
Uz otvorenje prikazivanje video rada Katje Restović, na temu plesnog performancea KA BIJELOM, autora i izvođača Žaka Valente. ARBOREUS
Ako se priklonimo tezi
da je zamjetan broj radova suvremenih umjetnika sve više senzibiliziran prema ekološkoj i meditativnoj komponenti umjetničkog stvaranja, tada ćemo ambijent Eugena Borkovskog prepoznati kao djelo koje iznimno sinkrono osjeća i uklapa se u sadašnji trenutak umjetnosti. Naime, nakon godina u kojemu su umjetnici manje ili više rigidno u jednoj dimenziji radova isticali socijalno-ideološko-politički naboj vlastitih djela, paralelno se u posljednjih desetak godina u eurpskoj umjetnosti dogodio veliki povratak land-art- a, kao nasušne potrebe za direktnim uključivanjem prirode u umjetnički koncept, posebice u Austriji, Italiji i Njemačkoj. Ipak, razlika između umjetničke intervencije u prirodi, prenošenja segmenta žive prirode u kontrolirani galerijski prostor ili artificijelne mimikrije vegetabilnih oblika u galerijskom prostoru nije uvijek u potpunosti nespojiva i u umjetničkoj poruci potpuno drugačijeg naboja. 
Iako zamišljena u jednom drugačijem vremenu i kontekstu, instalacija / ambijent Giuseppea Penonea Landscape of Vegetal Gesture iz prve polovice osamdesetih godina 20. stoljeća, može se uzeti kao polazišna točka za većinu kasnijih ekološki osviještenih umjetničkih gesti. Zdrava melankolija za nekim sretnijim prošlim vremenima, u kojima su ljudi bili povezani s prirodom kao njezinim sastavnim dijelom, povezat će mentalno Penonea i Borkovskog više od dva desetljeća kasnije. Pa iako kod Penonea segmenti pravih biljaka u teglama mimikriraju ljudsku formu, dok nam Borkovsky nudi ogoljelu i artificijelnu sliku prirode koja više podsjeća na postkataklizmično vrijeme, namjera je ista. U svijetu lišenom istinske povezanosti s prirodom, gdje se ekološke akcije i tendencije također sve više prevode u profit i političke bodove, malo je mjesta za prostodušnost i jednostavnost.
U tom smislu, srebrno-bijeli ambijent Eugena Borkovskog ostavlja mnogo otvorenih pitanja: mora li priroda danas biti ponovno do te mjere artificijelno dotjerana kako bi ponovno zadobila pažnju promatrača, ili je pred nama zaista umjetno stvorena instalacija prirode jer nešto drugo (živo) u budućnosti više neće postojati? Visoka razina zanatskog umijeća koju umjetnik želi predstaviti išla bi u prilog tezi kako je re-kreacija prirode nešto što ga u ogoljelom svijetu liječi i spašava od praznine postojanja, jer je prava živa priroda konačno uspješno izbrisana: više ne možemo izaći van i vidjeti živu vegetaciju, jedino možemo pokušati uspostaviti sjećanje na prošlost pomoću ostataka od drva i metala.
U drugoj, više optimističnoj interpretaciji, ovaj ambijent svojom taktilnošću, iznimnim senzibilitetom za veliki raspon efekata svjetla i sjene koji oblici grana i mreža stvaraju u čistom galerijskom prostoru, nudi ono što bismo mogli nazvati ultimativnim majstorstvom – razinom ovladavanja odnosa između djela i izlagačkog prostora u kojemu su djelo i prostor idelano stopljeni u nerazdvojni, međusobno zavisni suodnos u kojemu ništa nije vizualno-prostorno nedorečeno. U ovom ambijentu umjetnikova je uloga svedena na drugi plan, čime su maksimalno došle do izražaja fine razine čitanja djela. Otvorena za različita tumačenja, ova je instalacija lišena svake pretencioznosti i hermetične pseudointelektualne nadgradnje. Istovremeno nudeći čistu likovnu i prostornu ljepotu oblika, jednostavnost zaokružene estetske slike, umjetnik upravo u tomu doseže krajnju kontemplativnost i meditativnost, bez obzira je li ona stvarna ili utopijska.
Žak Branko Valenta, plesač, koreograf i pedagog. Diplomirao na School of Physical theatre u Londonu i Moving Acadamey for Performing arts u Berlinu. Poslijediplomski studij polazio na Moving Academy of performing arts, Amstardam. Kao osnivač i izvođač djeluje u TRAFIK-u / Tranzicijisko – fikcijskom kazalistu/ a surađivao i s brojnim kazalištima i grupama u zemlji i inozemstvu. Član je zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske i Udruženja profesionalnih plesnih umjetnika Hrvatske. Djeluje kao plesač, performer, koreograf, redatelj i kazališni pedagog.
Tyler Friedman (r. 1983.) je američki skladatelj i audio umjetnik koji trenutno živi u Londonu. Njegovo djelo nadahnuto je u velikoj mjeri klasičnom strukturom, fluidnošću i predodžbom glazbe kao prostora u koji se može ući fizički i psihički. Autorova želja: „Volio bih nastupati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa me molim vas kontaktirajte i pozovite."
http://www.tylerfriedman.com/
Eugen Borkovsky rođen je u Opatiji. Likovne umjetnosti studirao u Rijeci. Završio Seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvremenu umjetnost u Ljubljani (Slo). Ima priznat status samostalnog umjetnika (skulptor i likovni kritičar). Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom te grafičkim i web dizajnom i heraldikom. Organizirao ili sudjelovao u organizaciji mnogih likovnih projekata u domovini i inozemstvu. Objavio više od dvije stotine i pedeset informativno – publicističkih radova iz područja likovnih umjetnosti. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus Grožnjan. Inicirao je osnivanje neformalne asocijacije: Koordinacija HDLU-ova Hrvatske, za obranu digniteta i prava samostalnih umjetnika. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim prostorima. Obavljao funkciju predsjednika HDLU Rijeka. Sudjelovao na mnogim stručnim simpozijima, lik. kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu. Putovanja: Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Grčka (Kreta), Francuska, Italija, Madžarska, Makedonija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švicarska. Član je HDLU Istre, HDLU Rijeka, ULPUH-a, HZSU-a, Društva muzealaca i galerista Istre. Autor je reljefa i postava Heraldičke zbirke Grožnjan. Od ranih osamdesetih predstavljao se s nekoliko ciklusa likovnih radova (Arboreusi, Arhitektura iluzije, Poroznom stoljeću, Bića, Labirint, Nakupine samoće, Krletke, Murva, Arboreusi nove generacije itd). Priredio preko 60 samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Svojim radovima učestvovao na nekoliko međunarodnih selektiranih likovnih smotri. Pored brojnih izložbi u Hrvatskoj, Borkovsky je svoje radove predstavio u: Austriji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Egiptu, Francuskoj, Izraelu, Južnoafričkoj Republici, Mađarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji. Od 1989. godine živi u središnjoj Istri. Detaljno vidjeti: http://www.borkovsky.hr/
e-mail: eugen.borkovsky@gmail.com
*ARBOREUS, lat. (pjesnički): drvoličan
Akademija-Art.net
