Amela Frankl rođena je 1963. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine.
Adresa: Kosorova 17, Zagreb
e-mail: amelafrankl@yahoo.de
BIČ
/Umjetnost, kao i filozofija ili znanost nije komunikativna, niti kontemplativna, niti reflektivna, već isključivo kreativna./
Gilles Deleuze
/Od samog ulaza crna, metalna, mrežasta konstrukcija penetrira u prostor i sužava pogled na osvijetljeni interijer crkve. Oduzet vam je pogled na ogoljeni prostor. Naslućujete nešto, ali ne vidite ništa.Ulazite u kvadrate nemira. Spokoj ne nalazite. Hladna metalna mreža urezuje vam se u kožu./
AF.2009
Umjetnik u crkvenom prostoru nekada je značio fresko-slikara ili kipara koji prenosi biblijske scene iz verbalnog u vizualni medij kako bi im se vjernici mogli diviti za vrijeme mise.
Danas ako umjetnik dobije crkveni prostor na korištenje to uglavnom znači da crkva nije više u upotrebi, jer suvremena umjetnost sa svojom razuzdanom uporabom medija i sve češće kritičkom ili aktivističkom misijom ne može i ne želi više samo pratiti biblijske narative. Tako je i rovinjska crkvica Sv. Tome danas aktivna samo na dan sveca čije ime nosi, dok je ostatak vremena, ili barem ljetnog vremena, svoju sakralnu funkciju podredila umjetničkoj.
Amela Frankl u većini svojih radova polazi od prostora u kojem izlaže, bilo da sama izabere prostor izlaganja ili da odgovara na poziv. Kada je izlagala u galeriji Karas primjerice, napravila je intervenciju u kontekstu elitnog mjesta na kojem je locirana galerija zatvarajući je pogledu i pretvarajući je u jedno čisto mjesto za kontemplaciju. U Galeriji VN je višenamjenski prostor i fizički prepolovila monumentalnom pregradom od pleksiglasa. Izlažući u urbanom kontekstu koristila je natpise po uzoru na svjetleće reklame, sa sadržajima grafita iz drugih gradova. U desakraliziranoj crkvici Sv Tome, Amela je, u skladu sa svojim umjetničkim rukopisom – stilom (kako kaže Deleuze stil podrazumijeva/ //uspijevati mucati na vlastitom jeziku/), usmjerila i zatvorila kretanje i pogled publike.
Unutar crkve je postavila gustu žičanu mrežu u obliku kaveza, u koji posjetitelj može ući. Kavez je dubine oko polovice crkvice što iznosi oko deset metara, te iako ne prijeći ulaz u sakralni prostor, taj prostor donekle ograđuje stvarajući distancu od crkve sa svih strana. Istovremeno žičana podloga destabilizira hod, onemogućuje visoke pete ili pomagala, narušava ravnotežu ravnog podnog kamena prostora. Gusta mreža ne samo da ograničava kretanje i doticaj sa zidnom i podnom membranom galerije, već također mijenja mogućnost promatranja unutrašnjosti galerijskog prostora. Svojom je rešetkom stvorila, kako kaže sama umjetnica /napetost i želju za biti s druge strane/ koju publika ne bi primijetila da se može slobodno kretati i gledati. Ta želja povlači za sobom frustraciju zbog nemogućnosti ulaska. Također, sam kavez omogućuje fizičko iskustvo neugode i nespokoja.
Amela Frankl kaže:
/Ovaj rad je vrlo intiman. On govori o mojoj osobnoj neugodi i nespokojstvu. Iskustvu koje je s jedne strane jako apstraktno, metafizičko: kao neka općeljudska nužnost kako bi se moglo napredovati, kako biti bolji čovjek. Neugoda je i moje jako osobno iskustvo, jer dolazi od iskustva rada i kreiranja. Kreativnost znači biti i u neugodi, u opasnosti. Neugoda je vrlo pozitivno iskustvo./
Kao i u dosadašnjim svojim radovima, umjetnica nam na grub način pokušava otvoriti oči, uznemiriti nas. Prostor pri tome služi kao utemeljenje da bi se progovorilo o temama poput starosti i usamljenosti, neostvarenom putovanju, memoriji sivilu, nužnosti kreativne apstinencije, lančanoj opsjednutosti mislima. Svojim intervencijama Amela Frankl uvodi publiku u odredjena neugodna, ali potrebna stanja. Glavno sredstvo pritom su joj materijali – željezo, kamen, oštri pleksiglas, siva samoljepiva folija, ogromna zgužvana krpa ili konstrukcija knaufa koja se vidi kroz izlog elitne galerije, ili kao u ovom slučaju metalna rešetka. A rezultat je, za one osjetljivije, razumijevanje nepodnošljive prozaičnosti života.
Olga Majcen Linn
Više na:
Akademija-Art.net
